Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Barack Obama pobijedio je na izborima održanim u utorak i biće u Bijeloj kući još četiri godine. Njegova pobjeda uveliko je rezultat masovnog izlaska na glasališta birača iz istih onih grupa američkog stanovništva koji su mu donijeli pobjedu i prije četiri godine. Glasove za njega su i ove godine dali brojne Amerikanke i velikom većinom mladi ljudi i pripadnici manjinskih skupina američke glasačke populacije.
Izborna pobjeda gospodina Obame burno je pozdravljena i proslavljena u mnogim dijelovima Amerike, pa tako i na ulicama Washingtona, u gradskim restoranima i barovima. U tom radovanju prednjačili su mladi - djevojke, Amerikanci afričkog porijekla, Hispanici....
Analitičar i povjesničar Allan Lichtman ističe:
"Žene i pripadnici manjinskih grupa donijeli su Obami pobjedu. Republikanci su morali biti svjesni da ne mogu pobijediti samo glasovima njihove bijele, protestantske baze. Amerika ubrzano postaje ne-bijela nacija.“
Na skupu pristalica Mitta Romneya u izbornoj noći bili su uglavnom bijeli, na kraju teško razočarani. Gospodin Romney je dobio većinu glasova bijelih, ali je daleko manju podršku imao među Amerikankama i manjinskim grupama.
Politički strateg Republikanske stranke Ford O'Connell naglašava:
„Mislim da Republikanci moraju shvatiti da se moraju izvući iz relatvivno uskog kruga i ući u druge grupe i segmente američke populacije. Moraju razbiti neke od predrasuda i promijeniti percepcije koje ih prate.“
Kada je Ronald Reagan pobijedio 1980. godine, bijeli su činili i do 85 odsto biračkog tijela. Ove godine samo 70-ak procenata. Bijelih brojčano nije bilo manje, nego je broj onih iz manjinskih segmenata porastao i zbog toga su ti procentualno odnosi izmijenjeni.
Dva najveća izazova Republikanaca su izboriti se za podršku pridadnika manjinskih grupa i mladih, smatra analitičarr Scott Rasmunsen. Kao primjer navodi:
„Evidentan je duboki raskorak u raspoloženju biračke populacije. Amerikanci starosti preko 40 godina bili su za Romneya, a oni ispod 40 za predsjednika Obamu.“
Ukoliko se Republikanska stranka u svom političkom djelovanju ne adaptira promjenama u strukturi američkog stanovništva gubiće i dalje, smatra analitčar Thomas Mann i dodaje:
„Zanemariti glasačku mladost, kako je nazivamo, koja je 2008. godine bila najjači oslonac izborne pobjede, ili brojnost populacije Amerikanaca afričkog i hispanskog porijekla to je dugoročna gubitnička strategija. O tome će Republikanci morati dobro porazgovarati.“
Ukoliko to ne učine, ukoliko Republikanci ne prošire krugove na čiju podršku mogu računati, izborna slavlja Demokrata i njihovih pristalica, slična onom u noći između 6. i 7. novembra mogla bi dugo, dugo potrajati.
Izborna pobjeda gospodina Obame burno je pozdravljena i proslavljena u mnogim dijelovima Amerike, pa tako i na ulicama Washingtona, u gradskim restoranima i barovima. U tom radovanju prednjačili su mladi - djevojke, Amerikanci afričkog porijekla, Hispanici....
Analitičar i povjesničar Allan Lichtman ističe:
"Žene i pripadnici manjinskih grupa donijeli su Obami pobjedu. Republikanci su morali biti svjesni da ne mogu pobijediti samo glasovima njihove bijele, protestantske baze. Amerika ubrzano postaje ne-bijela nacija.“
Na skupu pristalica Mitta Romneya u izbornoj noći bili su uglavnom bijeli, na kraju teško razočarani. Gospodin Romney je dobio većinu glasova bijelih, ali je daleko manju podršku imao među Amerikankama i manjinskim grupama.
Politički strateg Republikanske stranke Ford O'Connell naglašava:
„Mislim da Republikanci moraju shvatiti da se moraju izvući iz relatvivno uskog kruga i ući u druge grupe i segmente američke populacije. Moraju razbiti neke od predrasuda i promijeniti percepcije koje ih prate.“
Kada je Ronald Reagan pobijedio 1980. godine, bijeli su činili i do 85 odsto biračkog tijela. Ove godine samo 70-ak procenata. Bijelih brojčano nije bilo manje, nego je broj onih iz manjinskih segmenata porastao i zbog toga su ti procentualno odnosi izmijenjeni.
Dva najveća izazova Republikanaca su izboriti se za podršku pridadnika manjinskih grupa i mladih, smatra analitičarr Scott Rasmunsen. Kao primjer navodi:
„Evidentan je duboki raskorak u raspoloženju biračke populacije. Amerikanci starosti preko 40 godina bili su za Romneya, a oni ispod 40 za predsjednika Obamu.“
Ukoliko se Republikanska stranka u svom političkom djelovanju ne adaptira promjenama u strukturi američkog stanovništva gubiće i dalje, smatra analitčar Thomas Mann i dodaje:
„Zanemariti glasačku mladost, kako je nazivamo, koja je 2008. godine bila najjači oslonac izborne pobjede, ili brojnost populacije Amerikanaca afričkog i hispanskog porijekla to je dugoročna gubitnička strategija. O tome će Republikanci morati dobro porazgovarati.“
Ukoliko to ne učine, ukoliko Republikanci ne prošire krugove na čiju podršku mogu računati, izborna slavlja Demokrata i njihovih pristalica, slična onom u noći između 6. i 7. novembra mogla bi dugo, dugo potrajati.
