Realnost za njega u 2023. godini je takva da su suze stvarne, u Izraelu, Gazi i Ukrajini i da kao američki državni sekretar, najmoćniji diplomata na svijetu, pred sobom ima dvije najveće svjetske krize decenijama unazad.

Od napada Hamasa na Izrael 7. oktobra i sukoba koji je uslijedio, Blinken je nekoliko puta boravio na Bliskom istoku u pokušaju da spriječi širenje sukoba, ublaži patnje civila u Gazi i pokaže da Sjedinjene Američke Države stoje rame uz rame sa Izraelom.

Blinken je karijerni diplomata, koga je predsjednik Joe Biden, kada ga je imenovao za državnog sekretara, nazvao “superzvijezdom”.

“Vrlo malo državnih sekretara suočilo sa ovako velikim izazovom. Mnogo toga mu je istovremeno ‘palo u tanjir’”, kaže za Glas Amerike, Antony Gardner, bivši američki ambasador pri Evropskoj uniji i višedecencijski Blinkenov prijatelj.

“Naravno, ovo nije prvi put od Drugog svjetskog rata da imamo komplikovanu međunarodnu situaciju, ali nema sumnje da je posljednjih nekoliko godina situacija baš kompleksna. Ako pogledam unazad, možda najkomplikovanija od Kubanske raketne krize”.

U napadu Hamasa na Izrael ubijeno je 1.200, a oteto 240 ljudi, a u ofanzivi IDF-a na Gazu koja je uslijedila, ubijeno je više od 15.000 ljudi. Biden i Blinken kao vodeći dvojac aktuelne američke politike našli su se na meti kritika određenog dijela javnosti, i to naklonjenog Demokratskoj stranci, koji zahtijeva da SAD urade više na zaštiti palestinskih civila.

Met Das, nekadašnji spoljnopolitički savjetnik demokratskog senatora Bernija Sandersa, a sada potpredsjednik vašingtonskog Centra za međunarodnu politiku, ističe da je veoma važno to što radi američki državni sekretar, “jer on diktira ton i ostatku svijeta”.

“Blinken je osoba sa velikim iskustvom i velikim znanjem, mi smo prijatelji i ja ga veoma poštujem. Iako se ne slažem sa nekim odlukama koje je ova administracija donijela, mislim da je on veoma pristojan čovek i sposoban državni sekretar”, kazao je Das u ragovoru sa Glas Amerike.

“Rođen” za diplomatiju i priče o Holokaustu

Blinken je rođen u jevrejskoj porodici u Jonkersu u državi Njujork koja je dala dvojicu američkih ambasadora. Donald Blinken, Antonijev otac, bio je ambasador u Mađarskoj, a ujak Alan u Belgiji. Poslije razvoda, njegova majka Džudit se udala za Samjuela Pisara, poljskog advokata i autora, čovjeka koji je preživio Holokaust i postao savjetnik američkog predsjednika Džona Kenedija.

“Kada je bio mladić, zanimalo ga je i slušao je ono što se meni dešavalo kada sam bio tih godina. Mislim da je to ostavilo jak utisak na njega i dalo mu drugu dimenziju, drugačiji pogled na svijet. Kada danas mora da brine o otrovnom gasu u Siriji, gotovo neizbježno razmišlja o gasu kojim je eliminisana cijela moja porodica”, rekao je Pisar za Vašington post 2013.

On je preminuo 2015, a Blinkenov prijatelj Antony Gardner kaže da je Pisarovo životno iskustvo uticalo na Blinkena. “Bio je mlad kada se suočio sa pričama o Holokaustu i Drugom svjetskom ratu, čini se da je to uticalo na njegov način rada”, kaže Gardner. “Semova priča o snazi volje koja mu je pomogla, ne samo da preživi, već i da stvori sebi novi život, a zatim i da nastavi da igra tako veliku ulogu je inspirišuća. Toni je imao mnogo uzora oko sebe i odrastao je noseći se devizom: ‘Ja mogu da napravim razliku.“

Ipak, uprkos porodičnom naslijeđu, Blinken je kao student umio da bude kritičan prema izraelskoj politici, kao što je to bio slučaj 1982. dok je pisao za univerzitetski časopis Harvard Krimson o ulasku IDF-a na teritoriju Libana.

“Izrael nije, nikada nije bio, niti će ikada biti besprijekorna, savršeno moralna država kako bi neke od njegovih pristalica željeli da ga vide”, napisao je tada Blinken.

Prema riječima Meta Dasa, Blinkenova lična i porodična iskustva, mogu da budu dobar argument u rješavanju diplomatskih izazova. “Važno je da državni sekretar bude osoba sa velikim iskustvom, a takođe kod njega postoji i ta važna lična priča koje može da mu pomogne u razumijevanju sukoba i rješavanju pitanja ljudskih prava”.

U vrijeme administracije Baraka Obame, Blinken je obavljao funkcije savjetnika za bezbjednost tadašnjeg potpredsjednika Bidena, a potom i zamjenika državnog sekretara.

Prijateljstvo sa Evropom, vodeća uloga SAD

Blinken je kao srednjoškolac živio u Parizu i pohađao srednju školu Žanin Manuel. U glavnom gradu Francuske živeo je skoro 10 godina, otuda i njegovo odlično poznavanje jezika. Po dolasku u prvu posjetu toj zemlji kao državni sekretar SAD, Blinken je kazao da je Pariz “njegov drugi dom”.

“Uvijek mu je bilo prijatno da ima veze sa ljudima iz mnogih zemalja i da govori više jezika. Njegov francuski je izuzetno dobar”, navodi Antony Gardner.

On kaže da kod sadašnjeg prvog diplomate SAD nije uoči nikakvu promjenu političkih stavova u odnosu na dane u mladosti.

“Kod njega i dalje postoji suštinsko uvjerenje da su svijetu potrebne SAD u nekoliko u nekoliko važnih pitanja. To nije zato što SAD ne prave greške, jer, naravno, griješe, već zato što nema drugog lidera”.

Gardner objašnjava da je “Blinken svjestan koliko je važna međunarodna saradnja” u svijetu u kojem posljednjih godina krizna situacije eskaliraju sve češće.

“Drugim riječima, to je suprotno od viđenja Amerike koje ima Donald Trump. Moramo da radimo sa našim saveznicima, ne samo evropskim. Tu su Koreja, Japan, Australija, Indija i drugi. Borba protiv klimatskih promjena i sankcije Rusiji su dobar primjer”, navodi Gardner koji je sa Blinkenom sarađivao i u Savjetu za nacionalnu bezbjednost u vrijeme predsjedničkog mandata Bila Klintona.

Kritike, ali i pohvale republikanaca i demokrata

Met Das, bivši savjetnik demokrate Bernija Sandersa, kao najveću kritiku administraciji Bidena, pa i Blinkenovog State Departmenta navodi to što su, tvrdi, dali Izraelu odriješene ruke za operaciju u Gazi.

“Mislim da je to katastrofa, imate više 16.000 ubijenih ljudi u Gazi. Jasno je da izraelska vlada odgovornost da zaštiti svoj narod poslije užasnog zločina Hamasa, ali je IDF pretvorio sjevernu Gazu u ruševine, a mnogo ljudi je raseljeno”, navodi Das.

Das smatra da Amerika nije iskoristila značajnu ulogu koju ima kao glavni saveznik Izraela da spriječi stradanje civila. “Suština je da je predsjednik jasno stavio do znanja da neće koristiti značajnu američku moć da izvrši pritisak na donošenje odluka o Izraelu. Pa je skinuo te alate sa stola. I mislim da to zaista onemogućava ono što je sekretar Blinken u stanju da uradi”.

Das dodaje da mu se čini da ipak, kako vrijeme prolazi, Amerika polako počinje da mijenja kurs i da “administracija želi da Izraelci zauzmu drugačiji pristup operaciji u južnoj Gazi” u odnosu na ono što se dešavalo na sjeveru.

Tokom treće posjete Izraelu krajem novembra, Blinken je prihvatio da Izrael planira da nastavi vojnu operaciju, ali je takođe „podvukao imperativ za Sjedinjene Države da se masovni gubitak civilnog života i raseljavanje razmjera koje smo vidjeli u sjevernoj Gazi ne ponove na jugu“.

Zbog načina na koji vodi američku spoljnu politiku tokom najnovije krize na Bliskom istoku, Blinken je dobio pohvale i pojedinih republikanaca, poput Lindzija Grejema, senatora iz Sjeverne Karoline.

„On ulaže velike napore da ostane u kontaktu sa arapskim svijetom i pokušava da ih ubijedi da je ovo drugo vrijeme za Izrael“, rekao je Grejem za NBC News.

Ipak, Niki Hejli, koja se takmiči za republikansku predsjedničku nominaciju, kritikovala je Blinkena i odluku iz septembra o razmjeni zatvorenika sa Iranom i odmrzavanju fonda od šest milijardi dolara za tu zemlju, tvrdivši da je na taj način direktno pomognut Hamas koji ima podršku Teherana.

„Hamas zna, a Iran zna, oni premiještaju novac dok razgovaramo, jer znaju da će šest milijardi dolara biti oslobođeno. To je realnost", rekla je ona. Blinken je odbacio te optužbe.

Sukob na Bliskom istoku došao je godinu i po dana od početka ruske agresije na Ukrajinu, što je predstavljalo prvi veliki test za Blinkena na funkciji državnog sekretara.

Amerika i zapadni saveznici su konstantno pružali novčanu i podršku u oružju Kijevu, za šta je uglavnom postojala dvopartijska podrška u Kongresu i Senatu.

“Mislim da je pristup administracije ruskom ratu protiv Ukrajine bio veoma vrijedan divljenja i ispravan. Napori State Departmenta da održe red i neka pravila u suočavanju sa ruskom agresijom bili su veoma važni. I mislim da je veliki dio tih napora potkopan pristupom koji su zauzeli kada je u pitanju odgovor Izraela na napad Hamasa”, ocjenjuje Das.

Pritisak funkcije

Uprkos kritikama u vezi sa pristupom sukobu na Bliskom istoku, koje uglavnom dolaze sa lijevog, demokratskog spektra, kao i zbog povlačenja američkih snaga iz Afganistana 2021, što su zamjerke republikanaca i desnice, utisak je da Blinken uspijeva da za sada “kormilari” brodom spoljne politike SAD.

“On je veoma miran, čak i pod velikim stresom i to je od suštinske važnosti u ovom poslu. Naporno radi i dobro se ophodi prema ljudima”, tvrdi Antony Gardner. “Znate, u Vašingtonu nema mnogo onih koji će za njega reći neku lošu riječ, što je rijetko jer na na tom nivou diplomatije stvarate neprijatelje”.

Možda nisu pričali loše o njemu, ali grupa zaposlenih u Sate Departmentu je u oktobru izrazila nezadovoljstvo zbog politike prema Gazi i Palestincima. Blinken je, prema navodima agencije Reuters, poslao zaposlenima email u kojem je rekao da shvata da postoje razlike u pogledima na problem kao i da je sukob na Bliskom istoku i u odjeljenju koje vodi donio dosta emocija.

“Te razlike se vide i među zaposlenima u State Departmentu i u Kongresu. I to je sasvim za očekivati jer mlađe demokrate imaju sasvim drugačiji pogled od pristupa ove administracije”, objašnjava Met Das.

Blinken i Balkan

Od dolaska na funkciju državnog sekretara, Blinken se zalagao za evropske integracije država Zapadnog Balkana.

Američka administracija ulaže veliki napore da trajno riješi pitanje odnosa Kosova i Srbije, ali je ta inicijativa stavljena na ozbiljan test u septembru ove godine kada je grupa naoružanih Srba u selu Banska napala i ubila jednog kosovskog policajca.

"Kada sam preuzeo dužnost tri godine ranije, centar naše brige bio je Balkan: Bosna i Kosovo. Jedna stvar koja nam nije potrebna je povratak u prošlost kada je u pitanju sukob na Balkanu", rekao je Blinken u novembru u Briselu na sastanku zemalja članica NATO alijanse.

Prethodno je morao da se suoči i sa izazovom u Bosni i Hercegovini gdje je predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik uporno odbijao da prizna ovlaštenja Visokog predstavnika Kristijana Šmita i potpisao zakon kojim se njegove odluke više ne objavljuju u tom entitetu.

"Potpisivanjem zakona predsjednika Republike Srpske Dodika kojim se odbijaju ovlaštenja visokog predstavnika krši se ustav Bosne i Hercegovine i potkopava Dejtonski sporazum. SAD podržavaju OHR, BiH i njen suverenitet, teritorijalni integritet i multietnički karakter", objavljeno je na Blinkenovom nalogu na društvenoj mreži X.

Još dok je bio savjetnik Bidena za nacionalnu bezbjednost, Blinken se 2010. povodom 15. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, obratio na ceremoniji u Muzeju Holokausta u Vašingtonu.

“Moramo opet da priznamo da svijet nije djelovao, nije uspio da spriječi pokolj nevinih Srebreničana. Ubijanje koje je predsjednik Obama nazvao mrljom na našoj kolektivnoj savjesti”, istakao je tada Blinken.

Gitara i “evropski fudbal”

Antony Gardner kaže da je Blinken oduvijek volio muziku, a kako svira gitaru, američki državni sekretar demonstrirao je krajem septembra u Bijeloj kući, kada je odsvirao i otpjevao "Hoochie Coochie Man" Madi Votersa.

Za sebe je jednom rekao da je gitarista amater, na njegovom profilu na platformi Spotifaj postoje tri snimljene pesme "Lip Service," "Patience" and "Without Ya."

“On je čovek koji voli zabavu, gitaru i muziku, o čemu se izvještava. Pogotovo zbog njegove majke koja ja bila veoma aktivna na pariskoj kulturnoj sceni. Tako je odrastao”, navodi Gardner i dodaje da je u mladosti često putovao zajedno sa Blinkenkom širom Evrope.

Blinkenova majka Džudit Pisar bila je poznata kulturno-muzička radnica.

Kada nisu putovali, nastavlja Gardner, znali su da sjede u pariskom stanu i vode duge razgovore sa Blinkenovim očuhom Samjuelom Pisarom.

“Pričao bi o svojim iskustvima u logorima koje je preživio, o svojoj advokatskoj karijeri, koja je bila zaista sjajna i veoma raznolika. U to vrijeme su u njihovu kuću stalno svraćali ugledni političari”, kaže on.

Jedan od Blinkenovih hobija je fudbal, ali ne američki, nego “soccer” - evropski, potvrđuje Gardner, iako je priznao da sa prijateljem nije igrao, niti dijelio naklonost ka tom sportu.

U novembru 2020, američki Politiko je pisao da je Blinken ranije svake nedelje u Vašingtonu sa nekim od prijatelja iz svijeta spoljne politike igrao fudbal, a među njima su bila i kongresmen Tom Malinovski, Robert Mali, bivši američki izaslanik za Iran, kao i Filip Gordon, nekadašnji pomoćnik državnog sekretara za evropska pitanja.

Upitan da li mu je u mlađim danima djelovalo da bi Blinken umjesto diplomatske karijere, mogao da ode u muzičke ili ne druge vode, Gardner je rekao:

“Sumnjam da je razmišljao o muzici. Možda bih prije rekao da je imao veće interesovanje da se bavi pisanjem, radio je svojevremeno za New Republic, koji je bio sjajan časopis”.

Gardner je sada u Evropi i kaže da je i dalje u kontaktu sa Blinkenom, uglavnom preko poruka, a da ga je poslednji put video prije nekoliko mjeseci u kućnoj atmosferi.

“On je čovjek koji ima uravnotežen život, odvaja vrijeme za svoje hobije i porodicu. Svijet je u teškoj situaciji, ali mislim da ga on dobro razumije”.

Cikotiću je suđeno za zloupotrebu položaja i nezakonito pogodovanje hrvatskoj firmi "Scout" iz Zagreba, čime je državni budžet oštećen za oko 9,7 miliona maraka (oko 4,9 miliona eura).

Riječ je o prvostepenoj presudi i na nju postoji pravo žalbe.

Cikotić je, kako je navedeno u optužnici, nezakonito izmijenio detalje ugovora o prodaji viškova zastarjelog naoružanja, municije i vojne opreme, o čemu nije obavijestio svoje zamjenike niti Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

"Umjesto zastarjelog naoružanja i municije za otpis i prodaju, izmjenama ugovora su zagrebačkom preduzeću isporučeni kvalitetnije i skuplje oružje i municija. Time je na štetu budžeta drugima pribavio imovinsku korist u višemilionskom iznosu", navelo je tada Tužilaštvo Bosne i Hercegovine u novembru 2021. godine, prilikom podizanja optužnice.

Cikotić je od 2006. do 2011. godine bio ministar odbrane BiH, a u julu 2020. godine je izabran za ministra sigurnosti BiH, nakon što je Fahrudin Radončić podnio ostavku na tu poziciju.

Muškarac u Bosni ubio je svoju ženu i uživo prenosio ubistvo na Instagramu. U susjednoj Srbiji ove godine je 27 žena ubijeno u napadima na osnovu pola, uprkos naporima da se podigne svijest i preokrene trend. Aktivisti na Kosovu kažu da je nasilje nad ženama "nacionalna vanredna situacija".

Širom zapadnog Balkana žene su maltretirane, silovane, premlaćene i ubijane, često od strane njihovih partnera i nakon što su više puta prijavljivale nasilje vlastima. Region je izrazito konzervativan, sa stoljetnom tradicijom muške dominacije, ali problem je narastao nakon ratova 1990-ih i političkih, ekonomskih i društvenih kriza koje traju od okončanja sukoba.

Kao odgovor, ženske grupe u regionu organizovale su proteste kako bi privukle pažnju javnosti i zahtijevale akciju. Oni su uspostavili linije za pomoć i skloništa za žene. Ali aktivisti krive vlasti što nisu djelovale odlučnije u zaštiti žena i suprotstavljanju kulturi nekažnjivosti.

Javnost u BiH i širem regionu brutalno je potresena u stvarnost u avgustu, kada je ženu u gradu Gradačac na sjeveroistoku Bosne upucao u glavu njen bivši partner, u video snimku uživo na Instagramu.

Ubistvo je bilo “tako jezivo i toliko tragično” da je “otvorilo oči”, rekla je Jadranka Milićević iz grupe Cure.

Na zapadnom Balkanu, većina zemalja je donijela zakone i propise za borbu protiv nasilja nad ženama, ali primjena je i dalje nedosljedna, kažu aktivisti.

Bosna je, na primjer, bila među prvim zemljama koje su ratificirale Istanbulsku konvenciju Vijeća Evrope o nasilju nad ženama, ali je od tada problem samo rastao, rekao je Milićević.

“Nasilje nad ženama i nasilje u porodici su globalni fenomen. Ima ih svuda, ali je ključno pitanje odgovora države na nasilje“, objasnila je Vanja Macanović iz Autonomnog ženskog centra Srbije. “Nažalost, ono što vidimo ovdje (na Balkanu) je da je nasilje odobreno. To je model ponašanja koji nije dovoljno osuđivan u javnosti.”

“Potpisali smo sve relevantne međunarodne deklaracije, rezolucije i konvencije, ali je njihova primjena upitna”, rekao je Milićević. “Previše ljudi još uvijek doživljava (porodično) nasilje kao privatno pitanje, privatnu stvar između dvoje ljudi. Oni ne shvataju da je to društveni problem.”

Kao jedan od ključnih problema posmatrači navode blage kazne u BiH za nasilje i ubijanje žena. U izvještaju GREVIO-a iz 2022. godine, stručnog tijela koje prati implementaciju Istanbulske konvencije, navodi se da takva sudska praksa podstiče “osjećaj nekažnjivosti” koji snažno osjećaju i počinioci i njihove žrtve.

Samo jednom je ubica osuđen na maksimalnu kaznu od 40 godina u slučaju kada je žrtva bila žena, rekao je Milićević. Ukupno 65 žena je ubijeno u proteklih 10 godina, a pet je preživjelo pokušaje ubistva u zemlji od 3,3 miliona ljudi, pokazuju lokalni podaci.

Slična je situacija i na Kosovu, još jednom visoko patrijarhalnom i muško orijentisanom balkanskom društvu. Tamo je prošlogodišnje silovanje 11-godišnje djevojčice od pet napadača izazvalo ulične proteste tražeći sigurnost za žene, što je dovelo do ostavke šefa policije.

Ali demonstranti su ponovo izašli na ulice kasnije 2022. godine, ljuti zbog dva ubistva u glavnom gradu Prištini. 63-godišnju nastavnicu geografije ubio je njen suprug sa sjekirom, dok je trudnicu ispred bolnice pronašao njen muž, koji ju je ubio dok je čekala da se porodi.

Ukupno 66 žena ubijeno je od strane partnera ili muževa od 2000. godine na Kosovu, u naciji od 2 miliona, dok je samo jedan počinilac osuđen na doživotni zatvor, pokazuje zvanična statistika.

Srpski aktivista Macanović smatra da je dio problema u tome što “institucije ne snose odgovornost” i da nema posljedica za greške u vođenju slučajeva. To obeshrabruje žene da se obraćaju za pomoć državi, posebno u manjim sredinama, dodala je.

“Nemamo dobro struktuiran sistem odgovornosti za svakog profesionalca za pogrešne radnje, odnosno nepostupanje”, rekla je ona. Rijetko se dešava da policajci, socijalne službe, tužioci ili sudski službenici budu pozvani na odgovornost ako se naprave greške i žena kasnije bude ubijena.

Suočena sa porastom nasilja i ubistava žena, Srbija je 2017. godine počela da primenjuje poseban zakon za produbljivanje saradnje između agencija, preduzimanje hitnih mera protiv napadača i formiranje lokalnih radnih grupa za prevenciju nasilja.

I BiH je prije nekoliko godina donijela zakon o prevenciji nasilja u porodici. Ali u društvima koja su prošla kroz ratove, gdje su se ekonomije i institucije raspale, i gdje se etničke, političke i društvene podjele podstiču od strane vlasti, a ne protiv njih, same zakonske promjene nisu dovoljne, kažu stručnjaci.

Nasilje postoji i nastaviće se, smatra Vesna Stanojević, koja vodi lanac sigurnih kuća za žene u Srbiji. “Ponekad primimo žene koje su toliko pretučene da ne mogu hodati ili pomicati glavom, koje su došle nakon što su bile u bolnici, koje su pred porođajem, imaju povrede stomaka”, rekla je ona.

“Gdje su oni (napadači) to naučili? Ko su uzori našoj djeci”?” ona je pitala. “Trebali bismo obrazovati, a mi (društva) to očigledno ne radimo.”

Trenutno više od 40 žena i djece boravi u skloništima koje vodi njena organizacija, rekla je ona. “U moje 32 godine rada, nisam vidjela da je nasilje opadalo... Nekad ga ima više, nekad manje, ali generalno uvijek postoji.”

U jednom od skloništa, 26-godišnja žena je u intervjuu rekla da je odlučila da napusti partnera kada je primijetila modrice i na njihovom malom sinu. Žena, koja nije htjela reći svoje ime iz sigurnosnih razloga, rekla je da ju je njen partner više puta silovao, tukao i gušio, te da je nju i bebu držao zaključane u svom stanu satima.

Po izlasku, žena je završila u bolnici sa povredama grudnog koša i modricama. Muškarac je sada priveden. “Posljednje (premlaćivanje) je bilo jako loše,” rekla je. “Znao sam da ako se to ponovi, ni ja ni beba nećemo ostati živi.”

58-godišnji Amerikanac je izgubio posao kao mašinski tehničar, a zatim i kuću, i živio je u svom kamionu kada je otkriveno da ima rak pluća drugog stadijuma. Previše mlad da počne da koristi novac od socijalnog osiguranja, Genaldi sada živi u skloništu za osobe starije od 55 godina u Finiksu, u Arizoni, dok pokušava da se snađe u procesu prijava za invalidninu.

Kako stanovništvo stari, Sjedinjene Države nisu dovoljno pripremljene da na adekvatan način smjeste i vode računa o sve većem broju svojih starijih građana, zaključeno je u novom izvještaju koji je objavio Centar za studije stambenih pitanja univerziteta Harvard.

Bez dovoljne vladine pomoći, "mnogi stariji građani moraju da se odreknu potrebne njege, ili da se oslanjaju na pomoć porodice i prijatelja", upozorava Dženifer Molinski, direktorka programa za smještaj starijih građana u okviru Harvardovog centra za stambena pitanja. Mnogi, kao što je Genaldi, postaće beskućnici.

Molinski kaže da je veća vladina pomoć potrebna za sve više starijih Amerikanaca - "baby boomera", rođenih poslije Drugog svjetskog rata.

Prema izvještaju, 2021. godine, federalna pomoć kojom se finansiraju smještaj i usluge za starije građane kao što su kuhanje, čišćenje ili prevoz - bila je dovoljna za nešto više od trećine od 5,9 miliona građana starijih od 62 godine koji su se kvalifikovali za tu vrstu pomoći.

Kreativne ideje su posebno potrebne u ovom trenutku, da bi se smjestili ljudi sa fiksnim ili sve manjim prihodima, i oni sa nedovoljnom ušteđevinom, navodi se u izvještaju. Na primjer, to znači zajedničko iznamljivanje stanova ili kuća da bi se smanjili troškovi, umjesto da se živi sam, ili život u malim apartmanima, sagrađenim kao dodatak kućama. Postoje i zajednice gdje se pojedinačne kuće - ponekad sasvim male površine - grade tako da se nalaze grupisane oko centralne zgrade sa zajedničkim prostorijama kao što su trpezarije.

U narednih deset godina, broj Amerikanaca starijih od 75 godina će se povećati za 45% - porašće sa 17 miliona na skoro 25 miliona. A očekuje se da će se mnogi od njih imati finansijskih problema. U izvještaju se konstatuje da je 2021. godine, skoro 11,2 miliona starijih građana trošilo više od 30% svojih prihoda na smještaj.

Za starije od 65 godina, neke od najnepovoljnijih cijena smještaja su u oblastima popularnim za odlazak u penziju, kao što su Las Vegas u Nevadi, San Dijego u Kaliforniji, Roli u Sjevernoj Karolini, te Majami i Dejtona Bič na Floridi.

A kao i oni koji iznajmljuju kuće i stanove, i mnogi stariji kućevlasnici imaju teškoće da sačuvaju krov nad glavom.

Stariji Amerikanci imaju sve veći dug u otplati svojih kuća. Prosječan dug otplate za kućevlasnike između 65 i 79 godina je porastao za više od 400%, sa 21.000 dolara iz 1989. godine na 110.00 dolara 2022.

Mnogim starijim Amerikancima je takođe teško da plaćaju dodatne usluge koje su im potrebne, a troškovi dugoročne, svakodnevne, njege u prosjeku iznose oko 100 dolara dnevno.

U izvještaju se takođe navodi da je ljudima drugih rasa daleko teže da plaćaju smještaj nego bijelcima, posebno u crnačkim i latinoameričkim domaćinstvima. Stariji ljudi koji žive sami takođe teže mogu da otplaćuju svoje rate od onih koji žive u braku ili partnerstvu - 47% je opterećeno tim troškovima naspram 21% parova.

U Finiksu, 56-godišnja Angelita Saldana je postala beskućnica kada joj se brak raspao. Unuka meksičkih imigranata, Saldana je prvo živjela u svom kamionetu sa svojim psom Gasparom, ali sada živi u skloništu sa 60 kreveta, gdje odsjeda i Majkl Genaldi sa svojim psom, Čikom.

Saldana kaže da njena mesečna invalidnina u iznosu od 941 dolara nije dovoljna da plati ni garsonjeru u tom gradu, gdje prosječna stanarina počinje na oko 1.200 dolara. Socijalna radnica pokušava da joj pomogne da pronađe smještaj koji može da priušti. U međuvremenu, ima svoju sobu i privatno kupatilo u motelu koji je pretvoren u smještaj za starije građane.

"Ovdje mogu da dobro spavam", kaže, za razliku od mjeseci koje je provela u najvećem skloništu u centru Finiksa, gdje ima deset puta više kreveta.

Lisa Glou, direktorka za usluge pružanja skloništa u centralnoj Arizoni, organizacije koja upravlja oba skloništa, kaže da stariji ljudi mnogo bolje funkcionišu u smještajima koji su napravljeni imajući u vidu njihove potrebe - što uključuje više prostora, manje stepeništa i šira vrata za invalidska kolica.

Glou priča o 82-godišnjem muškarcu, koji nije mogao da spava u krevetu na sprat u skloništu u centru grada, prije nego što je premješten. Članovi osoblja su pronašli članove njegove porodice i prebacili ga u dom za stare gdje ima dnevnu medicinsku njegu.

"Sklonište u centru Finiksa nije dobro mjesto za starije ljude sa hroničnim bolestima", kaže Glou. "Tamo vidimo mnogo ljudi u svojim 70-im i 80-im."

"Šokirana sam da vidim toliko starih građana na ulicama", dodaje ona. "Tu su ljudi u kolicima, ljudi sa hodalicama..."