Ubojstvo 17-godišnjeg mladića afroameričkog porijekla u Floridi, u veljači, ponovno je dovelo rasno pitanje u žarište pažnje. Neki Amerikanci vjeruju da je tinejdžer Trayvon Martin bio žrtva rasno motiviranog profiliranja, dok drugi staju u obranu dobrovoljnog čuvara četvrti Georgea Zimmermana, inace hispaničkog porijekla, i tvrde da boja kože nije bila razlogom tragičnog incidenta.
Pozivi za akcijom čuju se diljem Sjedinjenih Država. “Želimo pravdu za Trayvona Martina.”
Martin je poginuo u konfrontaciji sa dobrovoljnim čuvarem Georgeom Zimmermanom.
Martinovi roditelji kažu da im je sin ubijen. Zimmerman tvrdi da je na Martina pucao u samoobrani. Lokalne, državne i savezne vlasti istražuju slučaj, ali uhićenja još nema.
Odvjetnik Benjamin Crump koji zastupa obitelj Trayvona Martina kaže:
“Iskreno vjerujemo da je Trayvon bio žrtva rasno motiviranog profiliranja.”
Zimmermanove pristaše to opovrgavaju, a mnogi drugi Amerikanci smatraju da je upravo rasno motivirano profiliranje bilo razlogom ubojstva.
Zastupnik Bobby Rush, iz savezne države Illinois, jedan je od članova američkog Kongresa koji zahtjeva da posebna savezna komisija ispita ono što mnogi zovu ubojstvom iz rasnih pobuda. “Rasno motivirano profiliranje mora prestati. Kapuljača na glavi od čovjeka automatski ne čini huligana ili kriminalca.”
Trayvon Martin je, naime, te kobne večeri na sebi imao majicu s kapuljačom. Sada iste takve nose na tisuće Amerikanaca, u znak protesta protiv rasno motiviranog profiliranja.
Student Chris Bullock kaže: “Valjda mogu izaći van i nositi majicu s kapuljačom bez straha da će ovaj ili onaj pomisliti da ja, tako odjeven, predstavljam opasnost po njega?”
Aktivisti za građanska prava navode i jedan drugi vid rasno motiviranog profiliranja cinično nazvan “black while driving,” prekršaj u kojemu policajac zaustavlja crnca jer vozi “predobar” auto i jer vjeruje da će crnački vozač prije počiniti neko nedjelo od bijelca.
Rasno motiviranim profiliranjem često se krše zakoni o jednakoj zaštiti i pravima za svakog građanina. Amerikanci afričkog porijekla vjeruju da je to uobičajena praksa i sada zahtjevaju promjenu.
Greg Carr, voditelj katedre za afro-američke studije na sveučilištu Howard u Washingtonu ističe: “Političari imaju tendenciju da slušaju, i reagiraju, onda kad veći broj ljudi izražava negodovanje i zahtjeva promjene. Sada veliki broj ljudi saznaje sve više o oblicima i realnostima rasno motiviranog profiliranja. Kada se ti ljudi organiziraju, na način koji bi mogao rezultirati zakonskim određivanjima, onda sasvim sigurno vodi preko lobiranja i povećanja senzitivnosti među onima koji usvajaju i provode zakon i u društvu općenito.”
Candance House, studentica sa sveučilišta North Carolina kaže: “Jako me smeta to da ljude sudimo po njihovu izgledu, a ne po njihovom djelu, smeta me da nikad ne zastanemo i promislimo – tko su i što su, što rade, jesu li dobri ili ne.”
Neki roditelji afroameričkog porijekla uče svoju djecu što da kažu i kako da se ponašaju ako ih zaustavi policija. Srednjoškolac Efrugene Baptist o tome što mu govori majka kaže: “Na ulici se, u svakom trenutku, može svašta dogoditi i ona me podučava kako da se zaštitim. Moram biti oprezan i svjestan svega što se oko mene zbiva.”
Takav savjet, reći će mnogi, može značiti razliku između života i smrti.
