Do nedavne objave da su Sjedinjene Države i Rusija postigle novi sporazum o smanjenju nuklearnih arsenala došlo je dijelom i stoga što su se pregovarači složili da iz sporazuma izdvoje kontroverzu oko uspostave američkog sustava raketne obrane u Europi. Rusija se snažno protivi takvom planu no američki dužnosnici tvrde da je raketna obrana postala integralni dio sigurnosti Sjedinjenih Država i saveznika te predviđaju značajna unapređenja tog programa u sljedeće dvije godine. Nakon što je američki predsjednik Barack Obama objavio postizanje sporazuma s Rusijom ministar obrane Robert Gates dodao je: "Raketna obrana neće biti ograničena ovim sporazumom".
To je dobra vijest za veliki i rastući segment američkog obrambenog establišmenta i dijela vojne industrije koji radina raketnoj obrani. Na njihovom godišnjem skupu, na kojem se okupilo nekoliko stotina vladinih dužnosnika i direktora kompanija iz vojnog sektora, zamjenik ministra obrane William Lynn dao je gotovo pobjedonosnu izjavu.
"Naglašena stranačka debata oko toga treba li investirati u raketnu obranu ili ne ostala je iza nas. Obrana od krstarećih raketa bez ikakve dvojbe vrlo je važan dio naše trenutne i buduće strategije. Predani smo razvitku novih raketnih tehnologija do njihovog maksimuma".
Lynn je govorio o više desetljeća kontroverze oko pitanja je li uopće moguće razviti raketu koja može u letu uništiti nadolazeći balistički projektil te je li takav projekt moguć u razumnim i održivim financijskim okvirima. Kontroverza nije u potpunosti okončana no Obamina administracija je, u svom izvješću o raketnoj obrani u veljači, prihvatila raketni program koji je imao podršku pretežito predsjednika i članova Kongresa iz redova Republikanske stranke.
Sada, kada je donesena odluka da se nastavi s programom koji je nazvan „integralnim“ dijelom američke obrane, drugi čovjek američkih oružanih snaga, general James Cartwright, izjavio je da će američki zapovjednici provesti neko vrijeme u utvrđivanju najboljih načina za uporabu različitih aspekata sustava raketne obrane u regijama koje su u njihovoj zapovjednoj odgovornosti. Američki raketni program, koji košta oko deset milijardi dolara, uključuje kombinaciju različitih sustava za otkrivanje i presretanje raketa s kratkih, srednjih i velikih udaljenosti.
Reakcija na opasnost mjeri se minutama, ponekad i sekundama, jer nadolazeće rakete putuju brzinom većom od brzine zvuka. Zbog toga Sjedinjene Države u ključnim regijama svijeta trebaju imati radarske instalacije i baze iz kojih će lansirati rakete presretače. Središnja Europa jedna je od takvih regija zbog prijetnje iranskih raketa. Rusija, pak, vjeruje da sustav raketne obrane u Europi mijenja ravnotežu sile i ugrožava njen nuklearni arsenal. No Andrew Kuchins, direktor za Rusiju i Euroaziju pri Centru za strateška i međunarodna istraživanja kaže da to nije glavni razlog ruskom protivljenju.
"Oni razumiju da ovi sustavi ne mogu ugroziti element odvraćanja koji ima ruski nuklearni arsenal. Mislim da oni žele blokirati razvitak ovog sustava općenito samo kako bi Sjedinjenim Državama učinili skupljim razmještanje američkih snaga u Europi."
No zamjenik američkog ministra obrane William Lynn kaže da je mogućnost projiciranja američke konvencionalne sile, bez prijetnje od raketnog napada, ključna za američku globalnu sigurnosnu strategiju i sigurnosne obveze Sjedinjenih Država iz raznih sporazuma.
"Ta opasnost mogla bi udaljiti naše snage dalje od zone bojišnice i ugroziti superiornost naših konvencionalnih snaga. Vjerodostojnost naših sigurnosnih jamstava prema saveznicima, poglavito onima na Srednjem Istoku i Istočnoj Aziji, ovisi o našoj mogućnosti projiciranja sile unatoč prijetnjama raketnim napadima."
Američka državna tajnica Hillary Clinton rekla je kako želi dodatne razgovore s Rusima o raketnoj obrani.
"Nastavit ćemo tražiti načine za uključivanje Rusije u raketnu obranu na način koji je od zajedničke koristi i pridonosi zaštiti naših zemalja od novih prijetnji s kojima se suočavamo u današnjem svijetu."
Rusija je u prošlosti nudila manju suradnju na raketnoj obrani, ali odbija surađivati na sustavu za kakav se zalažu Sjedinjene Države. Unatoč tome, američka administracija odlučna je da nastavi s planovima da se instalacije tog sustava postave u Poljskoj i Rumunjskoj.