Rachel Lloyd je bivša prostitutka. Već godinama je aktivistkinja koja mladim nesretnicama pomaže da se izvuku iz trauma koje je i ona proživljavala. Zlostavljana od treće godine, silovana sa 13, Rachel Lloyd je sa 17 godina postala prostitutka. Pokušala je preseljenjem iz rodne Britanije u Njemačku da krene novim putem, no nije imala sreće - ponovo je bila na ulici. Nakon tri pokušaja samoubistva i dva ubistva koja su pokušali njen mladić i njen podvodač, Rachel je našla utočište u jednoj lokalnoj američkoj crkvi. Iz Njemačke je imigrirala u Sjedinjene Države sa čvrstom odlukom da, ne samo živi novim životom, nego i da pomogne mladim djevojkama da izbjegnu sličnu sudbinu.
Razlozi za odavanje prostituciji su mnogobrojni. Odstrastanje u problemtičnoj porodici nije jedini ističe Rachel Lloyd i dodaje:
„Najšečće članovi porodice čine sve što mogu. Mnoge traume i zlostavljanja dešavaju se izvan porodice. Bijeg od kuće i beskućništvo mlade osobe je najveći rizični faktor, jer su mlade osobe vrlo lak plijen mnogobrojnih beskrupoloznika.“
Rachel Lloyd se od 1998. godine bori protiv prostitucije koja je ju gotovo uništila. U New Yorku je osnovala GEMS, neprofitnu organizaciju za pomoć i obrazovanje posrnulih djevojaka. Počela je u svom malom apartmanu, a sada GEMS ima dva ureda sa 25 zaposlenih. Dokumentarnim filmom "Vrlo mlade djevojke" snimljenim 2008. godine širokoj javnosti je predočen aktivizam Rachel Lloyd.
„Srž našeg rada je direktan kontakt sa mladim djevojkama i ženama. Izlazimo na ulice, odlazimo u centre za pritvor, nužne smještaje.... svuda gdje ima nesretnica kojima je pomoć potrebna“ - kaže Rachel.
GEMS mladim djevojkama, vrlo često tek starijim djevojčicama, nudi, ne samo sigurno sklonište i hranu, nego i obuku za posao, mogućnosti za obrazovanje i bezrezervu podršku.
Buđenje svijesti javnosti o zlu tinejdžerske prostitucije i mijenjanje društvenog odnosa prema tom zlu je ključna poluga rješavanja problema smatra Rachel:
„Ako porodica, ako susjedstvo, ako u radnom okruženju na prostitutku gledaju isključivo kao na prostitutku bez obzira što se mlada djevojka ili žena bori da počne novi život, ako ljudi nastave suditi po onome što je bila, a ne po onome što pokušava biti, šanse da mlada osoba ostane na pravom putu su mnogo manje.“
Aktivisti i uposlenici GEMS-a odlaze u škole, crkve i centre u kojima se okupljaju mladi i govore o zlu i bijedi prostitucije. Rachel Lloyd o tome piše i u knjizi sjećanja nazvanoj "Djevojke kao mi."
Zahvaljući naporima GEMS-a 2008. godine u američkoj saveznoj državi New York usvojen je jedan specifičan zakon, ističe Rachel Lloyd:
„Bio je to prvi takav zakon u Sjedinjemim Državama. Njime se isključuje mogućnost da mlađi od 16 godina budu optuženi za prostituisanje. Izborili smo se da ta djeca budu štićena, a ne optuživana za maloljetničku delikvenciju.“
Rachel Lloyd primila je brojna brojna priznanja, uključujući i prestižnu nagradu kompanije Reebok za zaštitu ljudskih prava.
„Tom nagradom zapravo je, vjerojatno po prvi put, priznato je da je komercijalno seksualno iskorištavanje pitanje zaštite ljudskih prava“ - kaže Rachel Lloyd i naglašava da je za nju najveća nagrada sretan ishod zle sudbine svake mlade djevojke koju sticaj okolnosti gurne na ulicu i u ruke beskrupoloznih podvodača.
