Svatko tko je doživio gubitak voljenog ljubimca zna kako je to tragično. Međutim, što ako bi im se pružila mogućnost da prevladaju uginuće svog ljubimca? Upravo to je moguće putem - kloniranja. Mnogobrojne vlasnike ljubimaca - kako se čini - u toj odluci neće spriječiti visoka cijena od šest znamenki.
Životna ljubav Danielle Tarantola, njen voljeni psić, vratio se - u neku ruku - iz mrtvih. Ona ga gleda s velikim uzbuđenjem i kaže:
"Oh, kako si sladak...Sjećaš me se?"
To je vrhunac dvadesetogodišnje odiseje, odnosno rezultat sve raširenije i kontroverzne visokotehnološke industrije kloniranja pasa. Daniellina avantura počela je kad joj je bilo 18 godina i kad je kupila psa po imenu Trouble (u slobodnom prijevodu "Nevolja") u trgovini ljubimcima. Svoju ljubav prema Trouble iskazivala bi na svom zidu, svojim jastucima i prekrivaču, i oblačeći ga u raskošnu odjeću za pse.
"Strašno sam ga voljela...obožavala," kaže Danielle.Bio mi je kao sin. Zbog toga je to bilo strašno. Srce mi je slomilo."
Tada je Danielle uzdigla ljubav prema svom psu na razinu koji će mnogi smatrati u najmanju ruku bizarnom. Obratila se jednoj tvrtki za kloniranje životinja u Južnoj Koreji, jedinom mjestu na svijetu gdje kloniraju pse. A cijena? Sto tisuća dolara. No, Danielle je uverila tu tvrtku da joj snizi cijenu na pola jer je cijeli proces - od njene odluke do primitka kloniranog psića - bio popraćen za budući program američke televizije o kloniranju ljubimaca. Na pitanje da li je smatrala da je 50 tisuća dolara ipak malo previše novca, odgovorila je:
"Ne, bila sam voljna platiti i 100 tisuća. Mislim da sam dobila dobru ponudu."
Danielle je s uzbuđenjem pratila 'rođenje' njenog kloniranog psića putem Skypea.
Industrija kloniranja pasa vrlo je kontroverzna. John Woestendiek autor je knjige "Dog Inc," čija se radnja odvija u Južnoj Koreji jer - kako kaže - ta zemlja ima puno niže etičke standarde o postupanju sa psima:
"U Južnoj Koreji pse uzgajaju na farmama kako bi prehranili obitelji. Zbog toga ih je lako iznajmiti od farmera za pokuse u laboratoriju i onda - ako sve prođe dobro - vratiti ih farmeru, no u tom slučaju se zna da neće 'sve proći dobro.'"
To je točno: u Južnoj Koreji jedu pse. John Woestendiek kaže da neki od pasa koji su korišteni u procesu kloniranja kao donatori jajašca ili kao zamjenske majke, nakon toga budu vraćeni na farme gdje ih ubiju i pojedu.
"Puno sam ih ispitivala o zamjenskoj majci, o njihovom postupanju i o tome što će biti s njom," kaže Danielle.
Rekli su joj da će zamjenska majka za Daniellin slučaj, kao i one koje koriste u njihovom laboratoriju, biti poslane na jednu lijepu farmu gdje žive dok ne umru prirodnom smrću.
Klonirani psić stigao je u Daniellin dom u New Yorku prije nekoliko tjedana.
"Nisam mogla vjerovati. To je nevjerojatno. Sve na njemu je isto, baš sve. Čak i njegov karakter! Radi sve što je radio i Trouble!"
A na pitanje što misli o optužbama da je sve to pljačka, da ljudi ne dobiju istog psa, a plaćaju ogromne novce za njega, Danielle odgovara:
"Pa, slušajte, ono što sam ja uradila nije za svakoga. To je ono što sam ja željela i zato sam se na to i odlučila."
Unatoč kritikama i kontroverzi, Danielle se ne da smesti. U procesu kloniranja psića Trouble, Južni Korejci stvorili su i drugog klona. On će u Daniellin dom stići za nekoliko tjedana.
