Linkovi

Najnovije

Prvi dan "iskrenih" razgovora SAD i Rusije usred tenzija u Ukrajini

Predsjednik Rusije Vladimi Putin
Predsjednik Rusije Vladimi Putin

Sjedinjene Države i Rusija pokrenule su "iskrene i otvorene" razgovore sa ciljem deeskalacije tenzija između dvije sile, dok ruski predsjednik Vladimir Putin nastavlja da stacionira oko 100.000 vojnika duž ukrajinske granice, saopštila je Bijela kuća u ponedjeljak.

"Postoje dva puta kojima Rusija treba da krene u ovom trenutku, kojima predsjednik Putin treba da krene", rekla je sekretarica za štampu Bijele kuće Jen Psaki. "On može da krene putem diplomatije. Ove nedjelje slijede još dvije runde razgovora. Vidjeli smo ih kao paket od tri, što mislim da su i oni ponovili sa svoje strane. Ili postoji put eskalacije. Svakako se nadamo, da je put u diplomatiju put kojim će ići."

Joe Biden
Joe Biden

Biden traži od Putina da naredi da se trupe vrate u kasarne. Bijela kuća je u nekoliko nedavnih izjava navela da će SAD "odlučno odgovoriti ako Rusija dodatno izvrši invaziju na Ukrajinu".

"Objasnili smo našim kolegama da nemamo planove, nemamo namjere da 'napadnemo' Ukrajinu", rekao je zamjenik ruskog ministra spoljnih poslova Sergej Rjabkov novinarima po završetku razgovora u ponedjeljak. "Nema razloga za strah od bilo kakve eskalacije u ovom pogledu."

Kremlj je zabrinut zbog širenja Sjevernoatlantskog saveza na istok. Savez za kolektivnu bezbjednost, NATO, osnovan je da bi se suprotstavio bivšem Sovjetskom Savezu. Ukrajina, bivša sovjetska država, pokušava da se pridruži NATO-u, što nailazi na protivljenje Moskve. Putin kaže da je trenutno gomilanje trupa neophodno za samoodbranu od agresivnog Zapada i da ne planira da izvrši invaziju.

Portparol Pentagona John Kirby rekao je u ponedjeljak: "Nismo vidjeli nikakve veće promjene u stavu sile od strane Rusa u pograničnim oblastima oko Ukrajine. Tamo i dalje nastavlja da postoji značajan element... Ako su Rusi ozbiljni u pogledu deeskalacije, ona može početi tako što će početi da uklanjaju neke od tih trupa, smanjujući nešto od tog pozicioniranja snaga".

Diplomate iz Sjedinjenih Država i Rusije sastale su se u ponedjeljak u Ženevi. Putin i predsjednik SAD Joe Biden razgovarali su dva puta telefonom u decembru o situaciji u Ukrajini, ali sada ni jedan od njih dvojice ne učestvuje direktno u ovonedjeljnim razgovorima.

Razgovori u ponedjeljak su prva od tri runde pregovora planiranih za ovu nedelju, a koje će dovesti SAD i Rusiju za pregovarački sto. U druga dva kruga učestvovaće NATO u srijedu u Briselu i Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju (OSCE) u četvrtak u Beču.

U bilateralnim razgovorima održanim u ponedjeljak, dvije strane su razgovarale o "recipročnoj akciji koja bi bila u našem bezbjednosnom interesu i dokazala stratešku stabilnost", rekla je zamjenica državnog sekretara Wendy Sherman, najviša američka diplomatkinja koja je prisustvovala razgovorima. To uključuje moguća ograničenja – sa obje strane – na veličinu i obim budućih vojnih vježbi u regionu.

Wendy Sherman, zamjenica američkog državnog sekretara, i Sergej Rjabkov, zamjenik ministra spoljnih polova.
Wendy Sherman, zamjenica američkog državnog sekretara, i Sergej Rjabkov, zamjenik ministra spoljnih polova.

Sherman je napomenula da dvije nacije nisu razgovarale o političkim nemirima u Kazahstanu, gdje su nedavne demonstracije cijene goriva prerasle u veće proteste protiv proruske autoritarne vladavine.

SAD su bile čvrste po nekoliko pitanja, rekla je ona, uključujući i stav protiv ruskog zahtjeva da se Ukrajini uskrati članstvo u NATO.

"Nećemo dozvoliti nikome da zalupi politiku otvorenih vrata NATO, koja je oduvijek bila centralna za Alijansu. Nećemo odustati od bilateralne saradnje sa suverenim državama koje žele da rade sa Sjedinjenim Državama. I nećemo donositi odluke o Ukrajina bez Ukrajine, o Evropi bez Evrope ili o NATO bez NATO", rekla je Sherman.

Rus Rjabkov je rekao: "Nažalost, imamo veliki disparitet u našim principijelnim pristupima ovome. SAD i Rusija na neki način imaju suprotne stavove o tome šta treba da se uradi".

Sherman je dalje prenijela da "ako Rusija izvrši dodatnu invaziju na Ukrajinu, biće značajnih troškova i posljedica daleko iznad onoga što se dogodilo 2014. Veoma smo spremni i usklađeni sa našim partnerima i saveznicima da nametnemo te teške troškove".

Ona je rekla da bi ti troškovi mogli da uključe sankcije protiv ključnih finansijskih institucija, kontrolu izvoza, povećano prisustvo NATO na savezničkoj teritoriji i veću bezbjednosnu pomoć Ukrajini.

Uoči sjednice između SAD i Rusije u ponedjeljak, visoke diplomate obje zemlje izrazile su malo optimizma da će tenzije između ova dva dugogodišnja rivala biti ublažene za nedjelju dana razgovora.

"Teško je vidjeti da ćemo postići bilo kakav napredak sa pištoljem u glavu Ukrajine", rekao je američki državni sekretar Antony Blinken za CNN.

Rusija je negirala svoje planove za invaziju na Ukrajinu i zahtijevala prekid širenja NATO i obustavu vojnih vježbi alijanse u zemljama centralne i istočne Evrope koje su joj se pridružile posle 1997. godine.

Washington očekuje da Moskva promoviše sopstveni narativ van pregovora, rekla je Psaki.

"Spremamo se za mogućnost i vjerovatnoću – niko ne treba da bude iznenađen, rekla bih – ako Rusija širi dezinformacije o obavezama koje nisu preuzete, ili ako ode još dalje i podstakne nešto kao izgovor za dalju destabilizujuću aktivnost", rekla je. "I zato ćemo nastaviti da pozivamo sve da ne nasjedaju na bilo kakve pokušaje da se dezinformacije proguraju tamo".

Nike Ching i Carla Babb učestvovale su u pisanju ovog izvještaja. Neke informacije potiču od agencija AP i Reuters.

See all News Updates of the Day

Washington i Seul alarmirani zbog Putinove posjete Pjongjangu

Sjevernokorejske i ruske zastave vide se na kosmodromu Vostochny u blizini Ciolkovskog, na dalekom istoku Amurske oblasti, Rusija, 13. septembra 2023. Ruski predsjednik Vladimir Putin boraviće u državnoj posjeti Sjevernoj Koreji od 18. do 19. juna 2024. godine.
Sjevernokorejske i ruske zastave vide se na kosmodromu Vostochny u blizini Ciolkovskog, na dalekom istoku Amurske oblasti, Rusija, 13. septembra 2023. Ruski predsjednik Vladimir Putin boraviće u državnoj posjeti Sjevernoj Koreji od 18. do 19. juna 2024. godine.

Vašington i Seul su izrazili zabrinutost zbog posjete ruskog predsjednika Vladimira Putina Pjongjangu, dok Peking kaže da nema namjeru da se miješa u saradnju Rusije i Sjeverne Koreje.

Putin će boraviti u državnoj posjeti Sjevernoj Koreji u utorak i srijedu, objavila je u ponedjeljak zvanična sjevernokorejska novinska agencija KCNA.

Nakon njegovog putovanja u Pjongjang slijedi dvodnevna državna posjeta Vijetnamu, gdje će se razgovarati o trgovinskoj i ekonomskoj saradnji, saopštio je Kremlj u ponedjeljak.

Ministarstvo vanjskih poslova Južne Koreje saopćilo je da se protivi da Moskva i Pjongjang produbljuju svoju vojnu saradnju putem Putinovog putovanja u tu zemlju.

"Sva saradnja i razmjena između Rusije i Sjeverne Koreje morat će se pridržavati relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a i doprinijeti miru i stabilnosti Korejskog poluostrva", rekao je glasnogovornik Korejske službe VOA u ponedjeljak.

Putinova posjeta, prva u 24 godine, dolazi usred povećane vojne saradnje između Moskve i Pjongjanga.

Sjeverna Koreja je prebacila oko 10.000 kontejnera koji bi mogli držati skoro 5 miliona artiljerijskih granata u Rusiju za borbu protiv Ukrajine, rekao je južnokorejski ministar odbrane Shin Won-sik u intervjuu za Bloomberg News u petak.

Sav izvoz i uvoz oružja iz Sjeverne Koreje je sankcionisan od strane Vijeća sigurnosti UN-a.

I Pjongjang i Moskva negirali su bilo kakve trgovine oružjem između njih.

Očekuje se da će Putinova poseta Pjongjangu povećati vojnu saradnju koja je zvanično započela kada je severnokorejski lider Kim Džong Un posetio Rusiju u septembru 2023. Kim je pozvao Putina u Pjongjang tokom posete Rusiji.

Obeshrabrujemo bilo koju vladu da primi predsjednika Putina“, rekao je portparol State Departmenta za Korejsku službu Glasa Amerike 12. juna.

"Ako bude u mogućnosti da putuje slobodno, to bi moglo normalizirati očigledna kršenja međunarodnog prava Rusije i nenamjerno poslati poruku da se zločini mogu nekažnjeno počiniti u Ukrajini i drugdje", rekao je glasnogovornik.

Produbljivanje saradnje između Rusije i Sjeverne Koreje predstavlja zabrinutost za Korejsko poluostrvo, kao i za Ukrajinu jer brani svoju "slobodu i nezavisnost od brutalnog rata Rusije", dodao je portparol.

Nakon što je Međunarodni krivični sud u Hagu izdao nalog za hapšenje Putina u martu 2023. zbog navodnih ruskih ratnih zločina u Ukrajini od njene ničim izazvane invazije na zemlju u februaru 2022., Putin je ograničen u svojim međunarodnim putovanjima u zemlje saveznice.

Otkako je u maju počeo njegov novi predsjednički mandat, Putin je posjetio Bjelorusiju, Kinu i Uzbekistan.

U međuvremenu, Liu Pengyu, glasnogovornik kineske ambasade u Washingtonu, rekao je u četvrtak za Glas Amerike da "Kina nema namjeru [da se] miješa u razmjenu i saradnju između dvije suverene zemlje".

Rekao je: "I DNRK i Rusija su prijateljski susjedi Kine." Zvanični naziv Sjeverne Koreje je Demokratska Narodna Republika Koreja.

Kina i Rusija, obje stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a s pravom veta, podržale su Sjevernu Koreju na sastancima Vijeća održanim u proteklih nekoliko godina protiveći se novim rezolucijama koje predvode SAD koje osuđuju sjevernokorejsko lansiranje balističkih projektila koje je UN zabranio.

Moskva je u martu stavila veto na rezoluciju kojom se odobrava godišnje produženje rada panela stručnjaka UN-a koji prati sankcije Sjevernoj Koreji, dok je Peking bio uzdržan.

Michael Kimmage, koji je od 2014. do 2016. služio u osoblju američkog State Departmenta za planiranje politike za Rusiju i Ukrajinu, rekao je: "Putin želi da uspostavi dugoročne odnose sa Sjevernom Korejom, i to će se odraziti" u njegovoj posjeti Pjongjangu.

Ne samo da Sjeverna Koreja snabdjeva Rusiju oružjem koje će koristiti u ratu protiv Ukrajine, već će i radikalnija Sjeverna Koreja staviti resurse najvećeg ruskog neprijatelja, Sjedinjenih Država, u Istočnu Aziju, pomažući u stvaranju treće zone poteškoća za Washington , pored Evrope i Bliskog istoka”, rekao je Kimmage.

Kimmage, trenutno predsjedavajući Katedre za istoriju Katoličkog univerziteta u Americi, dodao je da drugi ruski partner, Kina, možda ne želi da Pjongjang bude provokativniji i da možda nije zadovoljan produbljivanjem veza između Moskve i Pjongjanga.

Ranije ovog mjeseca, Putin je zaprijetio da će naoružati protivnike Zapada raketama dugog dometa koje bi mogle gađati Zapad kao odgovor na članice NATO-a, uključujući SAD, dozvoljavajući Ukrajini da koristi oružje koje je isporučio Zapad za gađanje unutar Rusije.

Evans Revere, bivši zvaničnik američkog State Departmenta s velikim iskustvom u pregovorima sa Sjevernom Korejom, rekao je da bi Putinov sastanak s Kimom u Pjongjangu "mogao otkriti detalje ruske podrške Sjevernoj Koreji".

"Pjongjang je navodno zainteresiran za navođenje projektila, tehnologiju motora i goriva, nadogradnju avionike za svoje avione i pomoć u nuklearnom programu", rekao je.

Revere je dodao: „Rusija ima značajan strateški i taktički interes da zakomplikuje bezbjednosnu kalkulaciju Sjedinjenih Država i saveznika u sjeveroistočnoj Aziji. Putinova posjeta će uskoro pokazati koliko je daleko Moskva spremna da ide u ostvarivanju tog interesa.”

Soyoung Ahn iz Glasa Amerike doprinijela je ovom izvještaju.

SAD i NATO: Neslaganje oko ukrajinskog korištenja zapadnog oružja

SAD i NATO: Neslaganje oko ukrajinskog korištenja zapadnog oružja
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:21 0:00

SAD i čelnici NATO-a u Briselu se ne slažu oko toga u kojoj mjeri Ukrajinci mogu koristiti oružje koje je osigurao Zapad da bi pogodili vojne ciljeve unutar ruske teritorije.

Gaza: "Taktička pauza" izraelske vojske

Gaza: "Taktička pauza" izraelske vojske
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:34 0:00

Izraelska vojska najavila je "taktičku pauzu" u nedjelju tokom dana boreći se oko kritične rute pomoći u Gazi. Plan nije u skladu sa potpunim prekidom vatre koji je zacrtao američki predsjednik Joe Biden.

Pregovarač za Glas Amerike otkriva detalje spasavanja talaca i zatočenih Amerikanaca

Arhiva: Novinar Deni Fenster grli majku Rouz Fenster, u pratnji bivšeg američkog diplomate Bila Ričardsona, nakon što se vratio iz zatvora u Mjanmaru, 16. novembra 2021. godine. (Foto: AP/Seth Wenig)
Arhiva: Novinar Deni Fenster grli majku Rouz Fenster, u pratnji bivšeg američkog diplomate Bila Ričardsona, nakon što se vratio iz zatvora u Mjanmaru, 16. novembra 2021. godine. (Foto: AP/Seth Wenig)

Mickey Bergman, koji je proveo 17 godina pregovarajući o oslobađanju nezakonito zatočenih civila na nekim od najtežih lokacija na svijetu, govorio je za Glas Amerike o izazovima u postizanju sporazuma.

Američka administracija pokrenula je intenzivnu akciju da ubijedi Hamas i Izrael da prihvate novi prijedlog o prekidu vatre, koji je predsjednik Joe Biden najavio prošle sedmice, nakon gotovo osmomjesečnog rata u Gazi.

Plan o primirju počinje šestosedmičnom privremenom pauzom u borbama u zamjenu za neke od 124 talaca koje još uvijek drži Hamas, od 250 koji su zarobljeni tokom napada na Izrael 7. oktobra.

Mickey Bergman, koji je proveo 17 godina pregovarajući o oslobađanju nezakonito zatočenih civila na nekim od najtežih lokacija na svijetu, govorio je za Glas Amerike o izazovima u postizanju sporazuma.

Bergman, izvršni direktor kompanije "Global Reach", koja se nekada zvala Richardsonov centar za globalni angažman, sarađivao je sa pokojnim bivšim diplomatom Bil Richardsonom. Oni su bili uključeni u nezvanične pregovore u slučajevima zarobljenih Amerikanaca, uključujući košarkašicu Britney Griner, novinara Deni Fenstera, studenta Otto Varmbira, veterana marinca Trevora Reeda, veterana mornarice Tayler Dudley-a i druge.

Intervju je uređen radi sažetosti i jasnoće.

Glas Amerike: Na koliko slučajeva "Global Reach" radi ovih dana i kako vaš angažman počinje?

Bergman: Slučaj preuzimamo samo ako nam se javi porodica i to zatraži, jer odatle dolazi naš mandat. U stara dobra vremena, radili smo na oko šest ili sedam slučajeva u datom trenutku. Ali je u posljednjih pet godina to naglo poraslo. Imamo nekoliko slučajeva kojima se bavimo u Rusiji. Bavimo se slučajevima u Iraku. Bavimo se slučajevima u Afganistanu, Pakistanu. Kada se dogodio 7. oktobar, bilo je 67 porodica sa kojima smo direktno radili. Taj broj je sada manji. Neki od njih [talaca] su došli kući, neki od njih su, nažalost, mrtvi. I dalje provodim sate i sate sa svim ovim porodicama, ali "teorija povratka" je jedna. U Gazi postoji prilika da se najmanje 30 njih [izraelskih talaca] vrati kući. Vjerujem da su uslovi već postavljeni, tako da svaki dan koji prođe a da se to ne implementira - dan u kojem oni pate, a neki to neće preživjeti.

Herison Li drži fotografiju svog oca Kai Lija, koji je zatvoren u Kini pod optužbom za špijunažu. 23. januara 2024.
Herison Li drži fotografiju svog oca Kai Lija, koji je zatvoren u Kini pod optužbom za špijunažu. 23. januara 2024.

Glas Amerike: Kako se propuštaju prilike?

Bergman: Neke zemlje ili neki entiteti koji drže ljude kao taoce ili političke zatvorenike – kada postave ciljeve, oni se ne mijenjaju. I potreban je zaista dug i frustrirajući proces da se svi pomjere ka tim ciljevima. I tako, dođete do toga, možete izvršiti zadatak. Hamas je takav – kada jednom postave ciljeve, u osnovi ono što traže je šta će dobiti, inače jednostavno neće biti dogovora. A vrijeme koje je potrebno je izuzetno frustrirajuće jer mi svake noći idemo spavati u svojim krevetima. Taoci nemaju tu mogućnost.

Glas Amerike: Prije više od deset godina bili ste uključeni u pregovore za oslobađanje izraelskog vojnika Gilada Šalita, kojeg je Hamas oteo u prekograničnom napadu 2006. godine. Razmijenjen je za više od 1.000 palestinskih zarobljenika. Jahja Sinvar, Hamasov vođa u Gazi i idejni tvorac napada na Izrael 7. oktobra, bio je među oslobođenima.

Hamasov kamerman stoji iza izraelskog vojnika Gilada Šalita, oslobođenog nakon pšet godina zatočeništva, 18. oktobra 2011.
Hamasov kamerman stoji iza izraelskog vojnika Gilada Šalita, oslobođenog nakon pšet godina zatočeništva, 18. oktobra 2011.

Bergman: Godine 2008. uspjeli smo uvjeriti tadašnjeg premijera Ehuda Olmerta da pusti žene, djecu i Hamasove parlamentarce Fatahu [bivši Palestinski nacionalni oslobodilački pokret], mimo sporazuma. Ali tadašnji premijer Olmert još nije mogao pristati na 1.100 zatvorenika. Na to je pristao [sadašnji izraelski premijer Benjamin] Bibi Netanjahu koji je došao na vlast.

Tvrdim da problem nije bio sam dogovor. To je trebalo da se desi, jer nam je bilo potrebno da se Gilad Šalit vrati kući, a to je bila odgovornost države Izrael. Izgubili su određenu bitku i za to je postojala cijena. Problem je bilo ono što se desilo poslije dogovora. ...

Glas Amerike: Postoji li korelacija između oslobađanja talaca i ohrabrivanja otmičara da se opredijele za ovu taktiku u budućnosti?

Porodice i prijatelji sadašnjih i bivših zatočenika, ispred Bijele kuće, 3. maja 2023. tražili su veću pomoć Bajdenove administracije.
Porodice i prijatelji sadašnjih i bivših zatočenika, ispred Bijele kuće, 3. maja 2023. tražili su veću pomoć Bajdenove administracije.

Bergman: Najveći dio podataka o tome je prikupio Brian Jenkins iz RAND korporacije. Ne postoji apsolutno nikakva korelacija između načina na koji rješavate slučajeve i broja slučajeva koji iz toga proizlaze. Postoje primjeri da kada ne pregovaramo, te zemlje zapravo uzimaju više Amerikanaca kako bi povećale prednost koju imaju. Pogledajte kako je Rusija uzela Paula Willana. Američka vlada je odbila da pregovara. Uzeli su Trevora Reeda. Američka vlada je odbila da pregovara. Uzeli su Britney Griner. Odjednom, pogodite ko pregovara?

Glas Amerike: Šta je "rubna diplomatija" i zašto postoji? [Bergman je poznat po tome što je skovao frazu "rubna diplomatija."]

Bergman: Definišem je kao područje koje nadilazi mandat i ovlaštenja vlada i međunarodnih odnosa. To je prostor u kojem pojedinci, privatni sektor, akademska zajednica, umjetnici, kompanije, mogu sarađivati jedni sa drugima i sa drugim vladama, osim što nemamo ograničenja kao diplomate. Većina zemalja sa kojima imamo posla su zemlje sa kojima SAD imaju diplomatske probleme. Kada je Amerikanac uhvaćen u Mjanmaru, kako ga SAD vlada planira vratiti ako čak i ne razgovaraju sa otmičarima?

Kada se Vlada SAD bavi sa vladom poput ruske ili venecuelanske ili indirektno sa Iranom, čim se Amerikanci i Rusi umiješaju ... pitanje Ukrajine dolazi na red. ... Oni ne mogu da razdvoje od toga problem svojih zatvorenika, pa ne mogu ni da pronađu kako bi rešenje izgledalo.

Kada se mi upletemo, imamo mandat samo za to. Oni sa nama mogu razgovarati o politici, ali mi nemamo ovlašćenja u politici, tako da možemo saslušati – to neće uticati ni na šta – ali smo u mogućnosti da se u potpunosti fokusiramo na pitanje humanitarnih i pitanja o zatvorenicima, što nam omogućava da preciziramo i definišemo koji je put za rješavanje.

Glas Amerike: Bavite se režimima u Severnoj Koreji, Mjanmaru, Rusiji, Venecueli. Kakav je pristup?

Bergman: Te stvari nikad nisu lijepe. Nikada nisu dobre, jer, u suštini, razmjenjujete nedužnu osobu za osobu koja je kriva, tako da to nije fer, ali ponekad je to jedini način da vratite nevinog Amerikanca kući. Trudimo se da ne osporavamo lokalni pravosudni proces, jer mi nismo advokati i to nam neće pomoći. Ali ponekad postoji jasnoća, posebno kada otmičar traži nešto zauzvrat: ako tražite nešto zauzvrat za osobu koju držite, bilo da je kriva ili nevina, upravo ste je učinili političkim zatvorenikom.

Džoi i Paula Rid poziraju sa fotografijom svog sina, ruskog zatvorenika Trevora Rida, 15. februara 2022.
Džoi i Paula Rid poziraju sa fotografijom svog sina, ruskog zatvorenika Trevora Rida, 15. februara 2022.

Ne idem na ta mjesta i kod tih vođa i ne kažem: "O, imate pogrešnu osobu." Možda bi bio dobar osjećaj optužiti ih, ali meni to neće vratiti određenu osobu. Ako se vratim u SAD i objašnjavam kako Severnokorejci gledaju na svet, to ne znači da opravdavam ono što rade, ali znači da pokušavam da objasnim šta je to što oni vide, da razumijemo kako reaguju na različite stvari koje radimo.

Lično ih upoznaš [režimske službenike] i saznaš da su ljudi - ljudi. Na kraju dana, niko se ujutru zapravo ne probudi misleći: "Ja sam zao, da vidim šta mogu da uradim danas." Postoji određena stvarnost ili određeni narativ koji oni vide i koji u njihovom umu opravdava zašto preduzimaju te radnje. Morate biti u stanju to da vidite da biste radili sa njima, ali simpatija može biti zamka.

Glas Amerike: Kako je rat u Ukrajini uticao na vaš angažman tamo?

Bergman: Mi [guverner Bil Ričardson i Bergman] smo bili u Moskvi na dan objave "specijalne operacije", pregovarajući da Pol Vilan i Trevor Rid dođu kući. Postoji poznata izreka, "nikada ne dozvolite da kriza propadne ni za šta". Jedan primjer je bio kada je počela pandemija - shvatili smo da imamo priliku, jer za vlade koje su držale Amerikance, to je odjednom postalo obaveza - ako umru u zatočeništvu, to je potpuno drugačija globalna utakmica između SAD i te zemlje. Tako da je postojala prilika da se slučajevi brzo riješe. U Ukrajini je bilo jasno kuda stvari idu, a mi smo osjetili da postoji osećaj hitnosti pre nego što počne pakao. Rusi su veoma oklijevali da nas puste da posjetimo Moskvu, većinu naših razgovora vodili smo preko ambasadora [Anatolija] Antonova i ambasade u Vašingtonu. Kako se situacija u Ukrajini pogoršavala, to nam je otvorilo vrata da uđemo i započnemo neformalni dijalog. Nadali smo se da ćemo vratiti kući i Trevora Rida i Pola Villana vratiti kući, ali smo na kraju dobili samo Trevora Rida.

Američki student Oto Varmbijer na sudu u Pjongjangu u Sjevernoj Koreji, 16. marta 2016.
Američki student Oto Varmbijer na sudu u Pjongjangu u Sjevernoj Koreji, 16. marta 2016.

Glas Amerike: Koji vam je bio najteži slučaj?

Bergman: Jedan od najrazornijih za mene bio je Oto Varmbir i Sjeverna Koreja. Radio sam, putovao sam tamo i stvarno sam mislio da ću moći da ga dovedem kući. A onda kada je na kraju došao kući, tek kada su ga prevezli avionom, saznali smo da je u komi. Cijelih 18 mjeseci dok sam pregovarao, nisam znao da je on u takvom stanju. A kasnije sam saznao da ni moje kolege u Sjevernoj Koreji nisu znale, do nivoa zamjenika ministra spoljnih poslova. Otišao sam u Ohajo da ih upoznam [Varmbirove roditelje] kada se vratio, dok je još bio živ. Bio sam u sobi sa njim [Oto] i sa Sindi [majkom Ota Varmbira] i sve što sam mogao da uradim je da zaplačem i kažem joj: "Žao mi je. Žao mi je. Žao mi je." Zagrlila me je i rekla: "Vidi, zbog tvojih napora sam zagrlila svog dječaka dok je još bio topao." Bio je to vjerovatno najniži, profesionalno najniži nivo, koji sam imao. I psihički najteži slučaj.

Glas Amerike: Da li vlada vidi "diplomate na rubu" kao one koji rješavaju probleme ili kao smetnju?

Kada tek počnete da preuzimate slučaj, otmičari ne žele da budete uključeni jer imaju nešto što žele od Vlade SAD, ali ne i od vas. Ni Vlada SAD ne želi da budete uključeni jer ćete pokvariti njihovu strategiju. Ali ja ne predstavljam nikoga od njih. Ja predstavljam porodicu. Imali smo nekoliko incidenata u kojima smo napravili dogovor, sve smo obavili. A oni bi ga samo preuzeli tri dana ranije, bez da nam kažu. Ali na kraju dana doveli su ljude kući. Dakle, ako je naš ego povrijeđen time, možemo živjeti s tim.

Uprkos dobicima, Indijanci se i dalje suočavaju sa preprekama za glasanje

Članici Lummi plemena Patsy Wilson, lijevo, pomaže volonterka Lummi Native Vote Team 2020 Kelli Jefferson u glasanju 3. novembra 2020. u rezervatu Lummi, u blizini Bellinghama, Washington.
Članici Lummi plemena Patsy Wilson, lijevo, pomaže volonterka Lummi Native Vote Team 2020 Kelli Jefferson u glasanju 3. novembra 2020. u rezervatu Lummi, u blizini Bellinghama, Washington.

Indijanci danas kažu da se i dalje suočavaju s preprekama za glasanje, šest decenija nakon što je američki predsjednik Lyndon Johnson potpisao Zakon o glasačkim pravima.

Mnogi žive miljama daleko od registracije birača i biračkih mjesta i nemaju pristup pouzdanom prijevozu.

Drugi možda nemaju tradicionalne poštanske adrese i ne mogu zadovoljiti zahtjeve za registraciju birača. Glasanje putem pošte može biti "neprijatno", prema O.J. Semans, građaninu Sicangu Lakote koji živi u rezervatu Rosebud u Južnoj Dakoti i ko-izvršni direktor Four Directions, grupe za zastupanje prava glasa koja je radila u ime plemena u nekoliko država.

Morate zapamtiti, stari Pony Express [dostava pošte na konju] nije bio namijenjen za rezervate. To je bilo za isturene položaje i naseljeničke gradove”, rekao je Semans. “Poštanska služba SAD zanemarila je svaki indijski rezervat u Sjedinjenim Državama kada je u pitanju osiguranje jednakosti.

Nedatirana fotografija opće trgovine i pošte u Ruidosu, Novi Meksiko, pograničnom gradu u blizini rezervata Mescalero Apache.
Nedatirana fotografija opće trgovine i pošte u Ruidosu, Novi Meksiko, pograničnom gradu u blizini rezervata Mescalero Apache.

Studija o poštanskim uslugama iz 2023. godine u Navaho Nationu — najvećem rezervatu u SAD — napominje da je pri odlučivanju o tome gdje će otvoriti pošte tokom kasnog 19. i početka 20. stoljeća, američka poštanska služba birala lokacije koje će „unaprediti vojne ciljeve i služiti interese anglo-američkih doseljenika.

Pošte su manje i udaljene jedna od druge u rezervacionim zajednicama; ima manje radnih sati; a mi smo u eksperimentu s poštom pokazali da su pisma u rezervatima sporija i manje je vjerovatno da će stizati", navodi se u studiji.

Pošte postoje na Seman's Rosebud Reservation, ali više ne prihvaćaju opću dostavu.

Dakle, ako želite da glasate putem pošte, možete zatražiti glasanje u odsustvu i popuniti ga. Ali nikada nećete dobiti natrag glasački listić”, rekao je.

Države donose restriktivne zakone

Zakon o biračkim pravima iz 1965. zabranio je tradicionalne oblike diskriminacije birača, kao što su testovi pismenosti, procjene karaktera i druge prakse koje se naširoko koriste za oduzimanje prava glasača manjina.

On je ovlastio saveznu vladu da nadgleda registraciju birača i izborne procedure u određenim državama i lokalitetima s istorijom diskriminatorne prakse, a također je zahtijevao od tih nadležnosti da dobiju "prethodno odobrenje" od Ministarstva pravde ili saveznog suda prije promjene zakona ili procedura glasanja.

Godine 2013., Vrhovni sud SAD-a je poništio formulu za odlučivanje o tome koji lokaliteti trebaju prethodno čišćenje kao neustavnu, otvarajući put državama da donesu nove zakone o glasanju.

Tokom saslušanja u Odboru za pitanja Indijanaca u Senatu 2021. godine, Jacqueline De Leon, upisana članica Isleta Pueblo i službena odvjetnica u Fondu za prava Indijanaca, ili NARF, opisala je neke uslove za domorodačke glasače.

U Južnoj Dakoti, birači Indijanaca bili su primorani da glasaju u preuređenom kokošinjcu bez kupatila i perjem na podu“, svjedoči ona.

U Wisconsinu, Indijanci su morali da glasaju u šerifovom uredu.

NARF, plemena uzvraćaju udarac

Predsjednik Joe Biden je 2021. godine stvorio Međuagencijsku upravljačku grupu za glasačka prava Indijanaca kako bi izvijestio o preprekama s kojima se suočavaju domorodački birači.

"Zajednice Indijanaca nisu imune, ali su zaista bile zbijene ili podijeljene po okružnim linijama koje razvodnjavaju njihov glas ili na drugi način diskriminiraju", izvijestila je grupa.

Predstavnik države Sjeverne Dakote Robin Weisz, lijevo, i državni senator Jerry Klein, obojica republikanci, pregledavaju alternativne karte koje su predložili Indijanci Chippewa s planine Turtle i pleme Spirit Lake, 5. decembra 2023. godine.
Predstavnik države Sjeverne Dakote Robin Weisz, lijevo, i državni senator Jerry Klein, obojica republikanci, pregledavaju alternativne karte koje su predložili Indijanci Chippewa s planine Turtle i pleme Spirit Lake, 5. decembra 2023. godine.

U novembru 2021., zakonodavno tijelo Sjeverne Dakote predvođeno republikancima odobrilo je novu zakonodavnu mapu koja je odvojila okruge u rezervatu Indijanaca planine Turtle i rezervatu Fort Berthold, dom Tri povezana plemena.

Grupa Turtle Mountain od plemena Chippewa i Spirit Lake podnijela je saveznu tužbu tvrdeći da je nova mapa prekršila Zakon o glasačkim pravima tako što je spakovala bend Turtle Mountain - to jest, koncentrirala ih u jedan izborni okrug kako bi smanjila utjecaj u drugim okruzima, i razbijanje - ili podjelu - plemena Spirit Lakea po distriktima kako bi se razvodnila njihova glasačka moć.

"Konzervativni sudija utvrdio je da je ovo jasno kršenje Zakona o biračkim pravima", rekla je De Leon za Glas Amerike. “I umjesto da zaštiti svoje domorodačke konstitutive tamo gdje je došlo do kršenja, država je uložila žalbu, pokušavajući samo blokirati posljedice umjesto saniranja diskriminacije.”

Duga se vidi u daljini iza zatvorene crkve, u rezervatu Navaho, 21. aprila 2020. Oko 40.000 domova u Indijskoj zemlji u Arizoni nema tradicionalne adrese.
Duga se vidi u daljini iza zatvorene crkve, u rezervatu Navaho, 21. aprila 2020. Oko 40.000 domova u Indijskoj zemlji u Arizoni nema tradicionalne adrese.

Arizona je 2022. godine usvojila zakon kojim se od birača traži da dostave dokaz svoje fizičke adrese.

I to je zaista bio napad na glasanje domorodaca jer oko 40.000 domova u Indijskoj državi u Arizoni nema tradicionalne adrese na sebi niti na bilo koji način da dokaže stambenu lokaciju”, rekao je De Leon.

Uz podršku NARF-a, Tohono O'odham Nation i Indijanska zajednica rijeke Gila su 2022. godine podnijeli tužbu američkom Okružnom sudu u Arizoni. Sud je 2023. presudio u njihovu korist, utvrdivši da su zahtjevi za adresu prekršili ustavno pravo glasa članova plemena.

Ostalo je pet mjeseci do općih izbora u novembru, rekao je Semans, aktivisti za glasačka prava urođenika moraju ostati na oprezu.

"Sa ovim novim Vrhovnim sudom, čak i presude koje smo dobili prije nekoliko godina, a koje su bile pozitivne za indijsku zemlju, mogle bi se promijeniti prije toga", rekao je. “Stvari se mogu promijeniti za par novčića.”

Učitajte još

XS
SM
MD
LG