Francuska je bila vodeći kritičar kampanje koju su vodile Sjedinjene Države za svrgavanje iračkog vođe Saddama Husseina. No, sada se Francuska nalazi na čelu međunarodnih napora protiv ostalih autoritarnih arapskih režima.
Za francuskim borbenim zrakoplovima koji gromoglasno lete nad Parizom u sklopu proslave Dana Bastille, posljednjih tjedana vlada velika potražnja. Francuska je bila prva zemlja članica NATO-a koja je ove godine započela zračne napade protiv režima libijskog čelnika Moammara Gadafija. Ona je također bila prva država koja je priznala libijsko Tranzicijsko vijeće, a vlasti su potvrdile da je Pariz opskrbljivao libijske pobunjenike lakim oružjem. Prošli je tjedan francuski parlament izglasao produženje financiranja francuske intervencije u Libiji.
Ministar vanjskih poslova Alain Juppé kaže da je Francuska putem kontakata s libijskom vladom saznala da bi Gadafi mogao napustiti Libiju te da bi se u tom slučaju iznašlo političko rješenje: "Neminovno je da će Gadafi odstupiti s vlasti. Tada bi Afrička unija mogla igrati posebno važnu ulogu."
Francuska je zauzela oštar stav i prema Siriji, vodeći glavnu ulogu u sastavljanju nacrta rezolucije Ujedinjenih naroda kojim se osuđuje vladina uhićenja i represija nad prosvjednicima. Prošlog je tjedna francuski premijer Francois Fillon uputio oštre riječi sirijskom predsjedniku Basharu al-Assadu, rekavši da je prekršio sve granice. On je također kritizirao kao “nepodnošljivu” tišinu UN-ovog Vijeća sigurnosti, kojom Kina i Rusija blokiraju rezoluciju.
Francuska snažna pozicija predstavlja veliki kontrast Francuskoj od prije nekoliko godina, kad je bivši predsjednik Jacques Chirac bio vodeći kritičar kampanje u Iraku pod vodstvom Sjedinjenih Država.
Kako objasniti tu promjenu? Analitičarka Claire Spencer, predsjedateljica Programa za Srednji istok i Sjevernu Afriku pri londonskoj Chatham House, ističe da je stav današnje Francuske pod vodstvom predsjednika Nicolasa Sarkozyja više proamerički: "Iako, gledajući unazad, Francuska smatra da je donijela ispravnu odluku u vezi s Irakom, mislim da je danas prevagnula prevelika cijena za Francusku – prijetnja da nakon svega bude izolirana, a najviše da bude ocrnjena od strane Sjedinjenih Država."
Claire Spencer naglašava da se stav Francuske promijenio i prema Tunisu – Pariz, naime, podržava tamošnju demokraciju u povojima. No, Francuska je bila kritizirana zbog nekoć bliskih veza s tuniškim autoritarnim režimom bivšeg predsjednika Zinea al-Abidinea Ben Alija.
Upravo zbog toga, kaže Claire Spencer, Francuska ne popušta prema Gadafiju. Ona smatra da je francuska uloga u Libiji, u neku ruku, način da ta zemlja ispravi svoju pogrešku s Tunisom, odlukom da preuzme vodstvo nad operacijama u Libiji.
Međutim, nije jasno kakav će uspjeh postići francuski napori u arapskom svijetu. Analitičari kažu da nema jednostavnih izlaznih strategija ni za libijsku niti za sirijsku krizu.
U odvojenim naporima, Francuska se zalaže za organiziranje mirovne konferencije o Srednjem istoku, unatoč ograđivanju Washingtona i Izraela. A Pariz je rekao i da bi mogao priznati palestinsku državnost ako ne bude pomaka u mirovnim pregovorima.
Francuska jamačno nije jedina zemlja koja pokazuje svoje diplomatske mišiće u arapskom svijetu. Turska je prošli tjedan, na sastanku zemalja koje podržavaju NATO-vu misiju, predstavila svoj okvirni plan za rješenje sukoba u Libiji.