Mnogi Amerikanci već su zaboravili kakvu je senzaciju, makar nakratko, 1985. godine izazvala pojava na tržištu jednog malog i nevjerojatno jeftinog automobila nazvanog Yugo. Bio je to prvi automobil iz jedne komunističke zemlje koji je prošao sve stroge tehničke testove i izašao na američke ceste. No zbog svojih je mana ubrzo postao predmet mnogih šala. Njegov uspon i brzi pad tema su knjige The Yugo: The Rise and Fall of the Worst Car in History mladog američkog povjesničara Jasona Vuica.
Jason Vuic je asistent na koledžu Bridgewater u saveznoj državi Virginiji gdje predaje povijest istočne Europe. On kaže da su ga uvijek zanimali trenuci u kojima je bivša Jugoslavija bivala primijećena u Sjedinjenim Državama. Amerikanci nisu nikad prije vidjeli tako loše sastavljen automobil, s relativno tankim limom karoserije, sa zastarjelom tehnologijom i motorom talijanskog FIAT-a iz šezdesetih godina prošlog stoljeća. No bio je jeftin i proizveden u komunističkoj zemlji Istočne Europe.
„Kulturološki, Jugoslavija gotovo nikad nije bila primjetna u Sjedinjenim Državama, sve dok se nije pojavio Yugo. Taj me je automobil zainteresirao, činilo mi se da je to vrlo važna priča, zanimljiva priča o tome kako je automobil napravljen u komunističkoj zemlji došao u Sjedinjene Države, u Ameriku Ronalda Reagana, koji je bio zakleti konzervativni republikanac,“ kaže Vuic.
No, dodaje Vuic, priča o Yugu takodjer je i priča o američkom poduzetniku Malcolmu Bricklinu: „On se nalazi u udžbenicima poslovnih škola. Nazivaju ga ovisnikom o poduzetništvu. On bi osnivao poduzeća, stvarao interes, prikupljao ulagače, oglašavao, vršio promidžbu, pobudjivao interes medija, stvarao famu o određenom proizvodu.“
Bricklin je kontaktirao tvornicu automobila Zastava, koja je proizvodila Yugo, i rekao im da bi on mogao prodati stotine tisuća tih automobila.
„Bricklin je genij kada treba pobuditi interes kod javnosti. Tijekom ljeta 1985., prije nego što je Yugo uopće došao u Ameriku, Bricklin je imao besplatne promidžbe u vrijednosti od oko 20 milijuna dolara. Pojavljivao se na televizijskim vijestima svih tv-mreža, u časopisu Forbes, dnevnicima Wall Street Journal, New York Times, i stotinama drugih, prije nego što su vozila uopće došla u Sjedinjene Države,“ kaže Vuic.
Kad su automobili konačno stigli, stvorili su Yugo-maniju. Uvoznik, tvrtka Yugo America, prodao je 1050 vozila u jednom danu, po cijeni od samo 3990 dolara. U nekim su se prodajnim salonima stvarali redovi s desecima ljudi koji bi čekali na probnu vožnju, a mnogi su ga kupili na slijepo.
No u sljedećem izdanju lista Consumer Report Yugo se našao na testu i rezultati su, kaze Vuic, bili porazni: „Razgovarao sam s čovjekom koji je testirao Yugo za list Consumer Report. On ga je ga je jednostavno nazvao zastarjelim FIAT-om, koji nije bio baš bio dobro sastavljen. Bio je to auto niske kvalitete.“
List Consumer Report je rekao da je bolje kupiti dobar polovni automobil nego novi Yugo. To su izvješće prenijeli svi mediji i Yugo je ubrzo od najpopularnijeg novog automobila u Americi postao predmetom šala. Komičari su zbijali šale na njegov račun, spominjalo ga se u filmovima i u pjesmama. Yugo je postao opće mjesto američke popularne kulture, uvijek u negativnom svjetlu, i to se nije promijenilo u zadnjih dvadesetak godina. Jason Vuic kaže da Yugo sigurno nije bio najgori automobil u američkoj povijesti, no on je tako ostao zabilježen u američkoj kolektivnoj psihi.