Kandidati za predsjednika Irana upadljivo su sličnoga kova: svi su, naravno, muškarci, svi imaju čvrste veze s iranskim vrhovnim vjerskim vođom i svi se, u usporedbi sa sadašnjim predsjednikom, doimaju daleko većim tehnokratima. Tko su mogući favoriti, ima li išta po čemu se sedam kandidata razlikuju jedan od drugoga... u izvještaju Jeffa Seldina.
Prema većini analitičara, opći je favorit Saeed Jalili. Glavni je iranski pregovarač o nuklearnim pitanjima, s reputacijom tvrdolinijaša kad je riječ o politici prema Zapadu.
“Naši su prioriteti širenje islamskog utjecaja u svijetu i pružanje otpora tim hegemonijskim silama.”
Jalili, kojega često opisuju kao čovjeka s “blagim i uljudnim nastupom”, predvodi u skupini mahom konzervativnih kandidata, od kojih su se neki kostriješili na kviz-format prve debate.
Mohammad Reza Aref, 61-godišnji profesor, kojega općenito smatraju reformističkim kandidatom, toliko je bio uvrijeđen tom idejom da je odbijao odgovarati na pitanja – osjećajući se udobnije, s maramicom u ruci, u obraćanju studentima.
Ne ističe se posebno ili namjerno niti jedan od kandidata, kaže bivši američki ambasador Dennis Ross.
“Prilično je jasno da vrhovni vođa želi nekoga tko mu neće predstavljati izazov, nekoga tko će, kao predsjednik, primijenjivati i provoditi njegovu politiku.”
To je u oštroj suprotnosti s predsjednikom Mahmoudom Ahmadinejadom, koji je osporavao velikom vođi i vrhovnom ajatolahu Ali Khameneiju i čija je bombastična anti-zapadna retorika praznila dvorane UN-a.
Čak se i predsjednička kampanja odvija prigušenim tonom – državna televizija prikazuje predsjedničke kandidate okružene malim skupinama pristaša kojima kandidati daju neodređena i neuvjerljiva obećanja i jamstva za oporavak posrnulog iranskog gospodarstva.
“Nećemo dopustiti da porezi prekorače izvjesnu granicu što bi vas, trgovce, moglo ometati u poslovanju,” rekao je predsjednički kandidat Mohsen Rezaei.
Velika razlika od izbora 2009. godine, kada su pristaše reformističkog kandidata Mira Hosseinija Mousavija, sada u kućnom pritvoru, punile stadione i, usred noći, ulice, u znak vatrene podrške.
I to je djelo Khameneija, kaže analitičar Ross. Ajatola drži čvrstu kontrolu nad biračkom disidencijom.
“Mislim da ne želi nikakav aktivizam, nikakvo oživljavanje interesa.”
Sa samo nekoliko dana do izbora, skupina sjedokosih kandidata – od kojih su neki bili odsutni s političke scene godinama - daje Irancima vrlo malo nade u to da mogu očekivati neke značajnije promjene.
Prema većini analitičara, opći je favorit Saeed Jalili. Glavni je iranski pregovarač o nuklearnim pitanjima, s reputacijom tvrdolinijaša kad je riječ o politici prema Zapadu.
“Naši su prioriteti širenje islamskog utjecaja u svijetu i pružanje otpora tim hegemonijskim silama.”
Jalili, kojega često opisuju kao čovjeka s “blagim i uljudnim nastupom”, predvodi u skupini mahom konzervativnih kandidata, od kojih su se neki kostriješili na kviz-format prve debate.
Mohammad Reza Aref, 61-godišnji profesor, kojega općenito smatraju reformističkim kandidatom, toliko je bio uvrijeđen tom idejom da je odbijao odgovarati na pitanja – osjećajući se udobnije, s maramicom u ruci, u obraćanju studentima.
Ne ističe se posebno ili namjerno niti jedan od kandidata, kaže bivši američki ambasador Dennis Ross.
“Prilično je jasno da vrhovni vođa želi nekoga tko mu neće predstavljati izazov, nekoga tko će, kao predsjednik, primijenjivati i provoditi njegovu politiku.”
To je u oštroj suprotnosti s predsjednikom Mahmoudom Ahmadinejadom, koji je osporavao velikom vođi i vrhovnom ajatolahu Ali Khameneiju i čija je bombastična anti-zapadna retorika praznila dvorane UN-a.
Čak se i predsjednička kampanja odvija prigušenim tonom – državna televizija prikazuje predsjedničke kandidate okružene malim skupinama pristaša kojima kandidati daju neodređena i neuvjerljiva obećanja i jamstva za oporavak posrnulog iranskog gospodarstva.
“Nećemo dopustiti da porezi prekorače izvjesnu granicu što bi vas, trgovce, moglo ometati u poslovanju,” rekao je predsjednički kandidat Mohsen Rezaei.
Velika razlika od izbora 2009. godine, kada su pristaše reformističkog kandidata Mira Hosseinija Mousavija, sada u kućnom pritvoru, punile stadione i, usred noći, ulice, u znak vatrene podrške.
I to je djelo Khameneija, kaže analitičar Ross. Ajatola drži čvrstu kontrolu nad biračkom disidencijom.
“Mislim da ne želi nikakav aktivizam, nikakvo oživljavanje interesa.”
Sa samo nekoliko dana do izbora, skupina sjedokosih kandidata – od kojih su neki bili odsutni s političke scene godinama - daje Irancima vrlo malo nade u to da mogu očekivati neke značajnije promjene.
