Drame Williama Shakespearea glasovite su po tome što nam mnogo govore o ljudskoj prirodi. No, one nam mnogo kazuju i o prirodi pravde – u odnosu na slovo zakona. Ovo je pitanje – u svjetlu Shakespeareova djela - u pravilu bilo analizirano u nedavnim postupcima potvrde kandidata za Vrhovni sud Sjedinjenih Država, u američkom Senatu. Kenji Yoshino, profesor pravnog fakulteta Sveučilišta New York napisao je i knjigu o tome što pravnici mogu naučiti od Williama Shakespearea.
Treba li se sudac uživjeti u situaciju ljudi ispred njega, prije svega žrtve, ali i počinitelja kaznenog djela? Treba li se uvijek i doslovno pridržavati zakonske norme? Ova su pitanja prije dvije godine bila postavljena njujorškoj sutkinji Sonji Sotomayor koju je predsjednik Obama predložio za Vrhovni sud.
"Suci nisu roboti. Ne možete samo odslušati dokazni postupak i ništa ne osjećati. Moramo biti svjesni svojih osjećaja, ali ih također – kada odlučujemo o presudi - moramo ostaviti po strani“ - odgovorila je tom prilikom Sonia Sotomayor.
Ovim se pitanjem William Shakespeare bavio prije 400 godina – u komediji Mjera za mjeru. Kenji Yoshino, profesor ustavnog prava na sveučilištu New York, kaže da u njoj dva lika – oba suci – predstavljaju oprečna mišljenja o tom problemu. Jedan tvrdi da svaki sudac mora biti vođen idejom suosjećanja za bližnjega i milosti prema njemu.
"Taj stav iskazuje vojvoda Vicentio, na početku radnje. Međutim, zbog toga što je premilostiv prema onima koji krše zakon, njegov grad ubrzo tone u potpunu anarhiju“ - kaže Kenji Yoshino.
Zamjenjuje ga Angelo - koji se za razliku od svog prethodnika smjerno drži slova zakona – bez primisli o potrebi suosjećanja ili milosti. Shakespeareovo djelo na kraju pokazuje da niti jedan od pristupa presuđivanju nije pravilan, odnosno da su oba pogrešna. 'Treba naći sredinu' – kaže Kenji Yoshino.
On navodi dramu Otelo kao primjer gdje se naglašava važnost materijalnog dokaza – umjesto presuđivanja na temelju glasina ili predrasuda. U njoj, naime, Jago uvjerava Otela da mu je supruga nevjerna. A dokaz mu je to što ona više nema maramicu koju joj je Otelo poklonio. U stvari, maramicu je po nalogu Jage ukrala Jagina supruga. Otelo od svog sugovornika traži dokaz bračne nevjere.
"Shakespeare o tome govori kao o pitanju 'očitog dokazivanja' – da se treba podnijeti neki materijalni dokaz da bi vjerovali nekoj tvrdnji. Jer pitanje odgovornosti često je metafizičko, ukoliko ne postoji fizički dokaz o njoj“ - kaže ovaj profesor ustavnog prava na sveučilištu New York.
Kenji Yoshino navodi i suvremeni primjer toga – suđenje O.J. Simpsonu 1995.godine. Taj legendarni igrač američkog nogometa bio je optužen za ubojstvo bivše supruge i njezina momka – a motiv je bio ljubomora. No, branitelj je porotu uspio uvjeriti da tu baš sve 'ne štima' – jer rukavica kojom je ubojica počinio svoje zlodjelo svojom veličinom ne odgovara O.J. Simpsonu. I porota je Simpsona oslobodila optužbi.
Kenji Yoshino kaže da poznavanje djela Williama Shakespearea pomaže svakom pravniku: "On zaista poznaje ljudsku prirodu, odnosno njezine mnoge varijante. Raspon likova u njegovim dramama i komedijama je vrlo impresivan“.
A mnogi od njih, očito, imaju što reći i suvremenim pravnicima, pogotovo sucima.