U američkim kino dvoranama ovih se dana – i to s velikim uspjehom! – počeo prikazivati dokumentarni film koji, s napetošću trilera, slijedi napore jedne lavice da u divljini Botswane podigne svoje mladunce. Producent filma „Posljednji lavovi“ je 'Inicijativa za pomoć velikim mačkama' udruge National Geographic Society, a čitav prihod odlazi na pomoć u očuvanju ovih ugroženih životinja.
Film „Posljednji lavovi“ priča je o lavici Ma di Tau – što u lokalnom jeziku znači 'majka lavova' – i njezinoj zadivljujućoj odlučnosti da zaštiti svoje laviće od nebrojenih neprijatelja u divljini Botswane. Snimljen uz pomoć udruge National Geographic Society – institucije koja je poznata po svojim dokumentarnim filmovima – ovaj film razotkriva pojedinosti iz života lavlje obitelji koje nikad ranije nisu bile viđene. Autori filma, bračni par Dereck i Beverly Joubert, koji su u Botswani 28 godina proučavali lavove, dvije su godine pratili Ma di Tao i njezine laviće: "Snimili smo više od stotinu sati materijala, a od toga je u filmu predstavljeno sat i pol".
Derek je snimao i pisao popratni tekst, dok je Beverly brinula o zvučnim zapisima i fotografijama. Da bi snimili što je moguće više, i do najmanjih detalja, živjeli su dvije godine u šatoru, na istom području delte Okabango gdje često zalaze lavovi, slonovi i bivoli … ponekad blizu, ili čak preblizu: "Slonovi su nas udarili četiri puta, jedan nam je odnio šator, dva šatora su bila uništena olujama. Mene su zmije – i to vrlo opasne – ugrizle više puta, 20 puta su me uboli škorpioni, obolio sam od malarije četiri puta, a bilo je tu i drugih poteškoća … recimo, tri pada aviona".
Joubert kaže da su on i njegova supruga znali svakog lava u čitavoj regiji, a vjeruje da im je upravo to što su i lavovi dobro znali njih omogućilo da se kreću među životinjama bez da su ijednom bili napadnuti. Ono što ih je posebno potreslo bila je očigledna sposobnost tih velikih mačaka za emocije u ljudskom smislu riječi: žalost, mržnju, strah … a, po svemu sudeći, i ljubav i privrženost. Sve se to pokazuje i komunikacijom, od one 'govora tijela', pokretima repom, ušima i čitavim stavom tijela, pa do glasovne, u kojoj dobro nam poznata rika zadobiva začuđujuće složenu vokalizaciju: "U konačnoj izradi filma, jako smo pazili pri obradi snimaka lica, tako da se vidi i čuje čitava – nazovimo ju- njezina rečenica. Činilo smo da to trebamo poštivati čak i ako ne razumijemo što ona govori. No, njihova je vokalna komunikacija fascinantna. Afrika bi stvarno postala tužno mjesto ako utihne rika lavova".
Film „Posljednji lavovi“ nije samo prekrasno napravljen dokumentarni film. On je dio svjetskog pokreta zaštite velikih mačaka od izumiranja. Pokret uživa podršku udruge National Geographic Society, koja se nada da će proširiti i povećati svijest javnosti o gotovo beznadnom položaju velikih mačaka svugdje gdje se u svijetu još nalaze u prirodi: "Prije pedeset godina, kad sam se ja rodio, postojalo je 450 tisuća lavova, a danas ih je samo 20 tisuća. Ne treba biti matematičar da bi se vidjelo da se krivulja strmoglavljuje".
Nije tako samo s lavovima, nego i s drugim afričkim velikim mačkama: leopardi su u 50 godina pali sa 700 tisuća na 50 tisuća, gepardi s 45 tisuća na 12 tisuća. To je pad od oko 95 posto, kaže Beverly Joubert. Bračni par Joubert kaže da njihov film osvjetljuje hitnu potrebu zaustavljanja krivolova lavova, kao i nezakonitu trgovinu lavljima glavama, kostima i dijelovima tijela: "Ustvari, trebamo prestati loviti lavove za trofeje. U Ameriku se godišnje unese 550 takvih trofeja. A postoji samo 3 i pol tisuće mužjaka lavova koje se može ustrijeliti. Jasno je da je to neodrživo".
Nakon životnog vijeka posvećenog lavovima, brojnih nagrada njihovim filmovima, knjigama i člancima, bračni par Joubert kaže da su oni odlučni spasiti velike mačke:
"Lavovi će izumrijeti u prirodi za 5 do 10 godina, ako se odmah ne poduzme akcija".