Otisnućem svemirskog raketoplana Discovery na njegovu 39. i posljednju misiju, američki tridesetogodišnji program raketoplana korak je bliže svom zakazanom kraju, u travnju ove godine. Ostarjela flota svemirskih letjelica postala je američka tehnološka ikona, prijevozom astronauta i pokretnih laboratorija u svemir, pruživši neophodne uvjete za izgradnju i opskrbu Međunarodne svemirske postaje.
Discovery je bio redoviti posjetitelj Zemljine orbite od svog prvog leta, 1984. Najstariji, s najduljim radnim stažom i najviše letova među NASA-inim raketoplanima, doživio je nekoliko odgađanja posljednje misije zbog tehničkih problema i popravaka vanjskog spremnika za gorivo. No, direktor NASA-inog programa lansiranja Mike Leinbach kaže da je shuttle još uvijek potpuno spreman za svemir:
"Discovery je sjajna letjelica. To mu je 39. misija, a mogao bi ih mirne duše imati još nekoliko, da je program još potrajao … ali nije. Ova zadnja misija i steže srce, ali i budi ponos … kao i svaki put, Discovery će sjajno odraditi svoj posao u orbiti i vratiti posadu sigurno kući," kaže Leinbach.
Jedanaestodnevna misija shuttlea Discovery – povrh 352 dana koliko ih je već odradio u svemiru - služi za dopremu potrepština na Međunarodnu svemirsku postaju. Utovarenih 3855 kilograma tereta uključuje i čovjekolikog robota, nazvanog Robonaut-2. Plavokosi stroj, odjeven u bijelo odijelo, dizajniran je za pomoć astronautima u i izvan svemirske postaje kod popravaka i drugih manuelnih zadataka.
Tijekom svog radnog vijeka u svemiru, Discovery se naradio, kaže Valerie Neal, kustosica za raketoplane pri Nacionalnom muzeju za aeronautiku i svemirska istraživanja, Institucije Smithsonian, u Washingtonu: "Odnosio je satelite u svemir, kupio ih kad je trebalo i popravljao ih. Prenosio je znanstvene laboratorije. Odnio je u svemir teleskop Hubble i potom se dvaput vratio kad ga je trebalo popravljati. Dva puta je letio do ruske svemirske postaje Mir, a onda 13 puta do Međunarodne svemirske postaje."
Uz Discovery je vezano nekoliko metaforičkih 'probijanja leda'. Prvi je poletio u svemir nakon katastrofalnih nesreća dvaju drugih raketoplana, Challengera i Columbije; prvi je imao ženu za pilota; prvi je ponio u svemir jednog ruskog pilota na američkoj letjelici, a, njime se u svemir vratio i astronaut programa Mercury John Glenn, prvi Amerikanac koji se otisnuo u svemir.
Valerie Neal kaže da, usprkos neizbježnih opasnosti svemirskih letova, Discovery je odigrao važnu ulogu u tome da oni postanu gotovo rutinski: "Otkako su počeli letovi raketoplana, ljudi su letjeli u svemir po 5, 6, 7, 8, 9 puta godišnje. Svrha raketoplana bila je da uspostavi rutinske svemirske letove i mislim da se u tome uglavnom uspjelo. Nije bilo presedana letovima u svemir kroz 30 godina istim letjelicama. To je skoro rutinski."
Discovery je prvi shuttle koji nakon ove misije odlazi u muzej. Preostala dva raketoplana, Endeavor i Atlantis, će svaki još odraditi svoju zadnju misiju. Nakon toga, NASA će se morati oslanjati na europske, ruske i japanske rakete da prevezu astronaute i potrepštine u orbitu sve dok komercijalni američki svemirski letovi ne postanu potpuno operativni, vjerojatno u roku od pet godina.