Šišmiši su čudnovato raznolika sorta letećih sisavaca kojih ima na svim stranama svijeta. Budući da su uglavnom aktivni noću i neke se vrste hrane životinjskom krvi, šišmiši su zadobili prilično negativnu reputaciju, povezanu s legendama o crnoj magiji. Međutim, većina šišmiša bezopasna je i hrani se voćem ili insektima, a samo u Sjevernoj Americi šišmiši godišnje uštede poljoprivrednoj industriji milijarde dolara oprašivanjem žitarica i kontrolom štetnih parazita. No, populacija šišmiša već je godinama u opadanju zbog raširenih bolesti i ljudskog ometanja njihovih staništa. Jedna žena iz predgrađa Washingtona na razne načine pomaže ovoj vrsti da preživi, a istovremeno nastoji šišmiše približiti javnosti kako bi se ljudi riješili predrasuda o njima.
Kako svjetlost sunca počinje blijedjeti na nebu u predvečerje, Leslie Sturges dolazi izbrojati koloniju šišmiša čija kretanja već neko vrijeme prati.Šišmiši se okupljaju nad otvorima u njihove ljetne domove – drvene kućice specijalno izrađene za njih i ovješene o stupove u jednom parku u predgrađu Washingtona. Jedan po jedan, mali smeđi šišmiši polijeću u mrak i odlaze u lov na insekte i male bube. Međutim, Leslie Sturges kaže da je brine što je izbrojala samo pola broja šišmiša od prije godinu dana. Nada se da je to stoga što su se neki od njih ranije vratili u špilju gdje će prezimiti.
Leslie Sturges direktorica je organizacije za očuvanje populacije šišmiša Bat World NOVA. Ona se u svom podrumu brine za šišmiše s povredama i one napuštene, a onda ih pušta nazad u divljinu. Populacija šišmiša u opadanju je širom svijeta, većinom zbog uništavanja njihovih staništa i prevelike uporabe pesticida. Ljudi su često netolerantni prema šišmišima jer imaju strah da će im uletjeti u kosu ili vjeruju da su svi šišmiši nositelji smrtonosnog virusa bjesnoće.
"Mnogi ljudi smatraju da su šišmiši prljavi, no to nije istina. Oni se čiste baš kao i mačke i psi, a kandžicama si češljaju krzno," kaže Leslie Sturges.
Ona također drži tečajeve o važnosti šišmiša u školama i prirodoslovnim ustanovama. Cilj joj je promicati zaštitu i očuvanje vrste naglaskom na pozitivne doprinose šišmiša okolišu. Na primjer, kontrola parazita i insekata koji jedu bilje. Svakom tko uzgaja bilo kakvo voće, povrće ili žitarice uvelike pomažu šišmiši, kaže ona. Suprotno općem vjerovanju, šišmiši nisu slijepi. Njihov je vid zapravo vrlo dobar. No noću se pri navigaciji leta služe sustavom zvanim ‘lociranje putem eha.’ Svoj istančani sluh koriste za slušanje insekata od kojih se odbija njihovo piskavo glasanje, poput eha.
Leslie Sturges i njena asistentica Sherry Keen ovog se ljeta brinu za tridesetak napuštenih, ozlijeđenih i bolesnih šišmiša. Kad se oporave dovoljno dobro da bi mogli letjeti, Leslie ih prenese u ograđeni tor u dvorištu kako bi ponovno razvili sposobnost letenja. Večeras planira pustiti Shaggyja, crvenog šišmiša:
"Kad smo ga dobili više nije bio tako mlad. Do sada nam je pokazao vrlo dobru vještinu letenja i mislim da je spreman za odlazak…"
No, budući da ga je prije toga dobro nahranila, izgleda da bi “Shags” radije odspavao. Leslie kaže da će ga pustiti da spava jedan sat, a onda ga probati pustiti nešto kasnije. On se, kaže, mora vratiti u divljinu. Šanse za preživljavanje su mu prilično dobre. Crveni su šišmiši uobičajeni za područje Washingtona. On je, izgleda, posljednji od njih u zatočeništvu koji će se uskoro ponovno naći u svom prirodnom okruženju.