Upravo nas je pandemijska kriza upozorila na to kako, usljed zatvaranja granica ne smijemo biti visoko ovisni o uvoznoj robi, naročito o hrani te da je pametno ulaganje proizvodnja vlastitog voća i povrća, ali i sjemena. Već smo nekako navikli da imamo jagode iz Italije, bijeli luk iz Kine te da niz drugih proizvoda, koje možemo sami uzgojiti ustvari uvozimo. Ono što se dogodilo u martu i aprilu ove godine je pokazalo kako je ulaganja u domaći uzgoj dobra dugoročna investicija.
Međutim, iza uspješne poljoprivredne proizvodnje stoji nauka. Racionalna potrošnja sjemena, gnojiva, zaštitnih sredstava je ključ ekonomski isplativog uzgoja te često pomaže da ta proizvodnja bude i po principima održivog razvoja. Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Sarajevu je jedan od pionira ove inicijative da aplikativne nauke zaista mogu biti od esencijalne važnosti u doba kriza, pogotovo krize izazvane pandemijom.
U blizini Sarajeva, u Butmiru, Poljoprivredni fakultet ima svoje ogledno poljoprivredno dobro, namijenjeno za nastavu. Ovdje se uzgajaju krompir, pšenica, spelta, različito jagodičasto voće, cvekla, pa i aromatično i ljekovito bilje poput smilja, lavande, matičnjaka i izopa. Ovdje se ispituju rast i svojsta kod nas manje poznatih vrsta i hibrida, poput tayberry, koja je križanac maline i kupine, sibirske borovnica, koja je ustvari jedna vrsta kozokrvine, izvanrednog okusa, te pasji trn, koji raste kao divlja biljka, ali daje plodove veoma bogate vitaminima.
„Želimo da ovo poljoprivredno dobro postane u rangu s onim koja imaju Poljoprivredni fakultet Univerzitata u Beogradu i ono u Zagrebu“, govori dekan Poljoprivrednog fakulteta dr. Muhamed Brka. „Ono trenutno služi za obuku studenata, mada u dok traje ova kriza, studenti ne mogu dolaziti, kako bismo smanjili rizik, ali želimo da u budućnosti naše proizvode, ono što uzgojimo ovdje, možemo plasirati na tržište“, objašnjava Brka.
Nažalost, ovakve ideje nailaze na administrativne prepreke, jer fakulteti, pa ni Univerzitet, nisu i za sada ne mogu biti registrovani kao privredno lice. Ovo znači da i dio onoga što se uzgoji na oglednom dobru zapravo propadne, umjesto da se proda i da se iz tog novca fakultet može finansirati bar neke svoje potrebe. I nije u pitanju samo voće i povrće – fakultet uzgaja i svoje sadnice, ali nema mogućnost da ih prodaje.
„Mi želimo da ovo bude jedan brend. Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Sarajevu stoji iza sadnice jagode, sadnice maline, stojimo iza kvaliteta trešnje. Ovo dobro je veliki trošak i bilo bi dobro da ga stavimo u funkciju proizvodnje, da proizvodimo i prodajemo svoje sadnice, rasad cvijeća“, kazao nam je dr. Brka.
Kada bi to bilo moguće, ova poljoprivredno dobro te Poljoprivredni fakultet bi bili manji trošak Kantonu Sarajevo, ali nažalost, ovo trenutno nije moguće jer da bi se nešto ovako uradilo, fakultet bi morao biti u sistemu PDV-a, a postoje administrativne začkoljice koje onemogućavaju ili kompliciraju taj postupak. Ipak, s fakulteta se nadaju kako će uskoro imati tu mogućnost. Jedno tako povećanje kapaciteta i uspostavljanje samoodrživosti oglednog dobra bi omogućili da se neki od najboljih studenata ovog fakulteta zaposle, da rade za fakultet, za zajednicu, ali i za sebe.
Još uvijek kod nas nije razvijena misao koliko neko sa znanjem agrotehnologije zapravo može poboljšati proizvodnju. Rijetka je praksa da poljoprivrednici zaista uzmu agronoma kao plaćenog konsultanta, kako bi poboljšali prinos, optimizirali upotrebu gnojiva i zaštitnih sredstva te posavjetovali se koje kulture na datoj parceli mogu najbolje uspijevati.
Još jedan problem agronauke u BiH je i to što se malo računa vodi o autohtonim sortama, a ne ulaže se dovoljno u patentiranje svojih sorti. Ipak, na Poljoprivrednom fakultetu UNSA pokušavaju sačuvati sjemena sorti koje se javljaju u BiH pomoću banke sjemena. Naime, BiH, primjerice nema patentirane sorte grahe, ali grah sa ovog područja ima neke varijacije gena koje ga čine specifičnim. Ovakve specifičnosti sutra mogu pokazati i ekonomski značaj – od okusa ploda do toga da možda stvori neka specifična sorta otpornija na neku biljnu bolest, virus ili nametnika. Ili u datim uslovima daje bolji prinos.
„Mi smo sakupljali sve što je za nas specifično, ima specifičan genotip koji bi sutra mogao biti baza za neku našu sortu. Mi kao zemlja sada gajimo preko 90% stranog sortimenta, recimo u jagodama dominira italijanski sortiment, u malinama dominira američki sortiment, jabukama mješavina evropskog i američkog sortimenta“, objašnjava Ado Maličević, stručnjak za jagodičasto voće, i upravitelj oglednog dobra Poljoprivrednog fakulteta.
Zapravo, BiH, ne koristi ni jedan procenat od svojih resursa u oblasti poljoprivrede, prije svega zbog nedostatka vizije vlasti i neulaganja u ovu oblast. Ljudi koji se bave ovom oblašću, posebice na Poljoprivrednom fakultetu UNSA, fakultetu koji je stariji i od samog Univerziteta Sarajevo, itetako imaju viziju, ali im je potreban finasijski i administrativni „vjetar u leđa“ kako bi ideje koje imaju proveli u djelo.
