Politički se karikaturisti, kao i uvijek, sjajno zabavljaju na račun predsjedničkih kandidata. Ali mnogi su i zabrinuti... za vlastitu budućnost, za budućnost njihova časna zanata.
Prvo se naziru samo grubi obrisi, a onda iznenada sve oživi u vještim rukama Matta Wuerkera, karikaturista za Politico.com, washingtonski list koji svoj sadržaj objavljuje putem interneta, televizije i radija. Wuerker se dobro zabavlja na račun republikanskog predsjedničkog kandidata Mitta Romneyja.
“Poslužio sam se Marijom Antoanetom i onom koja se njoj pripisuje: “[Ako nemaju kruha], nek’ jedu kolača.’”
Bilo je to nakon objavljivanja tajno snimljenog Romneyjevog govora, održanog pred donatorima u Floridi, kad je rekao da 47% Amerikanaca živi na državnim jaslama te da na njih ne može utjecati niti je vrijedno za njihove se glasove potruditi.
“Ja sam stara škola. Mnogi se današnji karikaturisti obilno koriste riječima, ja vjerujem u staromodnu karikaturu.”
I predsjednik Obama daje materijala za satiru. No, njemu za karikaturu, kaže Wuerker, najbolji je onaj dvojac – predsjednički i potpredsjednički kandidat – za koji on nije glasao.
“Osam godina Georgea Busha i Dicka Cheneyja bio je pravi raj. Gadno za svijet, ali super za nas, karikaturiste.”
“Kad se naljutimo,” kaže Wuerker, “proradi nam amigdala.”
Na nedavnoj konvenciji političkih karikaturista, Wuerker je šaljivo objašnjavao kako mozak procesira karukaturu.
“Ona ulazi kroz oko, stiže do očnog živca, udara na moždani živac za karikaturu koji vrši pritisak na amigdalu. I onda imate ljude koji pale ambasade po cijelome svijetu.”
Pero može biti moćnije od mača. Ali od vitlanja perom sve je teže zarađivati za život u vrijeme kada novinska industrija polako nestaje i odumire.
Jimmy Margulies politički je karikaturist za list The Record of New Jersey.
“Proveli smo neslužbeni popis prije par godina – u cijeloj zemlji bilo je oko stotinu karikaturista uvodničara. Danas ih ima negdje oko šezdeset.”
Gubi se, dodaje on, oblik komentara koji je puno oštriji od uvodnika.
“Karikaturom ste nekoga prikliještili, a njezina jednostavnost iznosi i ističe neku bitnu istinu koju ne možete tako izravno iznijeti u drugim oblicima komentiranja, kao, primjerice, riječima.”
Karikaturist Chip Bok, koji je radio za Akron Beacon Journal, a sada vodi vlastiti web site Bokbluster, kaže:
“Vremena su teška za karikaturiste stare škole...ali otvaraju se svakojake druge mogućnosti i karikatura, politička i svaka druga, popularnija je no ikada. Vidite ih posvuda na internetu. Problem je sada u tome kako naći načina da time i zarađujete.”
Uistinu, budućnost možda leži isključivo u novim tehnologijama.
A sve što je potrebno jedno je pero i komad papira... “i moja se novinarska malenkost,” kaže Sokolovsky, koji je sjeo ispred karikaturista Boka, “već pomalo nelagodno osjeća.”
Prvo se naziru samo grubi obrisi, a onda iznenada sve oživi u vještim rukama Matta Wuerkera, karikaturista za Politico.com, washingtonski list koji svoj sadržaj objavljuje putem interneta, televizije i radija. Wuerker se dobro zabavlja na račun republikanskog predsjedničkog kandidata Mitta Romneyja.
“Poslužio sam se Marijom Antoanetom i onom koja se njoj pripisuje: “[Ako nemaju kruha], nek’ jedu kolača.’”
Bilo je to nakon objavljivanja tajno snimljenog Romneyjevog govora, održanog pred donatorima u Floridi, kad je rekao da 47% Amerikanaca živi na državnim jaslama te da na njih ne može utjecati niti je vrijedno za njihove se glasove potruditi.
“Ja sam stara škola. Mnogi se današnji karikaturisti obilno koriste riječima, ja vjerujem u staromodnu karikaturu.”
I predsjednik Obama daje materijala za satiru. No, njemu za karikaturu, kaže Wuerker, najbolji je onaj dvojac – predsjednički i potpredsjednički kandidat – za koji on nije glasao.
“Osam godina Georgea Busha i Dicka Cheneyja bio je pravi raj. Gadno za svijet, ali super za nas, karikaturiste.”
“Kad se naljutimo,” kaže Wuerker, “proradi nam amigdala.”
Na nedavnoj konvenciji političkih karikaturista, Wuerker je šaljivo objašnjavao kako mozak procesira karukaturu.
“Ona ulazi kroz oko, stiže do očnog živca, udara na moždani živac za karikaturu koji vrši pritisak na amigdalu. I onda imate ljude koji pale ambasade po cijelome svijetu.”
Pero može biti moćnije od mača. Ali od vitlanja perom sve je teže zarađivati za život u vrijeme kada novinska industrija polako nestaje i odumire.
Jimmy Margulies politički je karikaturist za list The Record of New Jersey.
“Proveli smo neslužbeni popis prije par godina – u cijeloj zemlji bilo je oko stotinu karikaturista uvodničara. Danas ih ima negdje oko šezdeset.”
Gubi se, dodaje on, oblik komentara koji je puno oštriji od uvodnika.
“Karikaturom ste nekoga prikliještili, a njezina jednostavnost iznosi i ističe neku bitnu istinu koju ne možete tako izravno iznijeti u drugim oblicima komentiranja, kao, primjerice, riječima.”
Karikaturist Chip Bok, koji je radio za Akron Beacon Journal, a sada vodi vlastiti web site Bokbluster, kaže:
“Vremena su teška za karikaturiste stare škole...ali otvaraju se svakojake druge mogućnosti i karikatura, politička i svaka druga, popularnija je no ikada. Vidite ih posvuda na internetu. Problem je sada u tome kako naći načina da time i zarađujete.”
Uistinu, budućnost možda leži isključivo u novim tehnologijama.
A sve što je potrebno jedno je pero i komad papira... “i moja se novinarska malenkost,” kaže Sokolovsky, koji je sjeo ispred karikaturista Boka, “već pomalo nelagodno osjeća.”