U septembru 2019. počelo je ono što će ostati upamćeno kao jedna od najgorih sezona požara u Australiji. Procjenjuje se da je spaljeno oko 6.3 miliona hektara (63 000 kvadratnih kilometara ili oko 16 miliona ari), uništeno preko 2500 objekata, od čega oko 1300 kuća, a za sada je stradalo 28 osoba. Naučnici sa Univerziteta Sidney procjenjuju da je u ovim požarima nestalo pola milijarde životinja, a čak 8000 koala.
Od septembra 2019. jaki požari su zahvatili različite regije države Novi Južni Wales, regije Hunter, Hawkesbury i Wollondilly na krajnjem zapadu Sydneya, i šire, s više od 100 požara koji su izbili u cijeloj državi. Ubrzo je proglašeno stanje opasnosti, i to prvo u decembru u državi Novi Južni Wales.
Tek u novembru 2019. ovi događaji su postali dovoljno haotični da bi se o njima pisalo u medijima. Jedna od vijesti iz tog perioda je bila kako je stradalo pola kolonije koala u rezervatu u Novom Južnom Walesu, a svijet je obišla fotografija ptice kookaburra, jednog od nacionalnih simbola Australije, na spaljenom drvetu. Uz požare, problem je ubrzo postao i kvalitet zraka, zbog vrlo visokih vrijednosti PM čestica.
Ovi požari su postali jedna od najtragičnijih i najpogubnijih stvari koje su se dogodile u nekoliko posljednjih godina. Opseg i intenzitet im je takav da se vide iz svemira i mnogi ovo nazivaju istinskom Apokalipsom. Visina plamenova dostiže 150 m, a temperatura u krajevima pogođenim požarima – praktično cijeloj Australiji je viša od 50o C.
Još su svježe slike požara u Kaliforniji 2018. godine te požara u ruskim tajgama i u Amazoniji 2019. Međutim, iako stravični, ne mogu se porediti sa onim što se ovog trenutka dešava u Australiji. Požari u zabačenim dijelovima sjeverne Rusije su prošle godine uništili oko 6.7 miliona ari, ali je većina te regije slabo naseljena i nije zabilježeno nikakvih žrtava.
Ovo znači da su požari u Australiji u sezoni 2019./2020. uništili duplo veću površinu od one u požarima u Sibiru te oko 6 puta veću površinu nego u Kaliforniji 2018. godine ili prije par mjeseci u Amazoniji.
U ovim trenucima je nemoguće ne misliti na ljude koji gube domove i bježe praktično bez igdje ičega, sa djecom, na vatrogasce koji se guše u dimu i bespomoćni su, na spaljene životinje. Vrlo teško padaju vijesti o tome kako su vatrogasci pod velikim stresom ne samo zbog borbe sa vatrom, nego i zato što slušaju krike bespomoćnih koala koje žive gore jer nisu dovoljno brze da pobjegnu vatri.
Zbog čega se događaju požari u Australiji?
Povremeni, manji požari u toku ljetne, sušne sezone u Australiji su prirodna pojava i čak jedan mali dio flore Australije ovisi o požarima kako bi se reproducirao. Hiljadama godina, nativni Australci su koristili kontrolisanu vatru kada love, ali samo u toku kišne sezone i na vrlo malim površinama. Međutim, požari uništavaju šume koje se nešto sporije oporavljaju, a karakteristična endemična fauna Australije – tobolčari – je naročito pogođena i bespomoćna.
Premda je živi svijet Australije evoluirao u skladu sa činjenicom da se požari javljaju i da je ovo područje sušno, danas se više ne može suprotstavljati klimatskim promjenama. Temperatura ovog područja se u posljednjih stotinu godina povećala za više od jednog stepena celzijusa. Grupa naučnika s Univerziteta Melbourne uradila je rekonstrukciju klimata ovog područja i pokazala kako su suše u toku 20. i 21. vijeka bez presedana u posljednjih 400 godina.
Toplotni udari i suše stvaraju odlične uslove za nastanak i širenje požara. U posljednjih 30 godina, u Australiji je došlo do pada godišnje količine padavina u periodu jesen-zima za 15% i u periodu april-maj za 25%. Količina padavina u periodu januar-avgust 2019. bila je jedna od najnižih za Queensland i Novi Južni Wales – u nekim područjima došlo je do smanjenja od 77%. Upravo su u ovim dijelovima Australije i počeli prvi požari.
Meteorolozi za suše i požare krive i neperiodični fenomen zvani Dipol u Indijskom oceanu ili El Niño Indijskog ocena (Indian Ocean Dipole-IUD). Kao rezultat promjena u temperaturama površine mora u zapadnom Indijskom oceanu, IOD može imati signifikantne efekte na klimu u Australiji.
Varnice na dalekovodima, paljenje poljoprivrednih površina, neugašene kamperske vatre, opušci i šibice su samo neki od dodatnih uzročnika, ali klimatske promjene su srž problema.
Požari su pogoršani klimatskim promjenama i mnogo su opasniji nego u prošlosti. Potrošnja fosilnih goriva – uglja, nafte i plina značajno doprinosi ovoj tragediji. Ovi požari su sve, samo ne normalna pojava. Ovo je kako klimatske promjene zaista izgledaju – spržena zemlja i nebo, uništen biodiverzitet i ljudi u bijegu.
Premijer Australije, Scott Morrison, spada u onu grupu koja odbija prihvatiti da su klimatske promjene posljedice enormne potrošnje fosilnih goriva. Australski izvoz uglja u Kinu, Indiju i Koreju je vrijedna industrija i „teži“ preko 50 miliona američkih dolara. Od sedamdesetih godina prošlog vijeka, Australija profitira od izvoza uglja u Kinu i smanjenje proizvodnje bi zasigurno utjecalo na bruto nacionalni dohodak.
Eksploatacija uglja je najveća u državama Queensland, Novi Južni Wales i Victorija, a oko 75% uglja se izvozi. Australija je najveći svjetski izvoznik uglja, a peti po redu najveći proizvođač ove sirovine. Ostatak se koristi u samoj Australiji za proizvodnju električne energije.
Ova proizvodnja električne energije iz uglja doprinosi čak 29% ukupnih emisija stakleničkih plinova za Australiju, prema podacima Clean Energy Regulator Data za 2013./2014. Uprkos planovima za smanjenje emisija ugljendioksida i potrošnje fosilnih goriva, australski premijer Scott Morrison, u kabinetu od avgusta 2018. godine, osujetio je ove planove.
On je pozive na bojkot uglja i smanjenje proizvodnje nazvao „sebičnim i razmaženim“ te, prema pisanju The Guardian u februaru 2017. čak došao u Zastupnički dom australskog parlamenta sa grumenom uglja i rekao kako se uglja ne treba bojati.
Australska industrija uglja je moćan i konzervativan lobi te važan stub australske ekonomije. Prema podacima Statista, u 2018. godini ova industrija je zapošljavala preko 35 600 osoba, što, premda je pad u odnosu na 2014. godinu, kada je preko 44 000 osoba bilo ovdje zaposleno, i dalje predstavlja velik broj. Također, iz ovih podataka se može vidjeti blagi porast zapošljavanja u industriji uglja u periodu dolaska Morrisona na mjesto premijera, u odnosu na period 2015. -2017.
Australija je napredna zemlja, a potpuno ovisna o fosilnim gorivima, kako direktno, tako i indirektno, kroz izvoz. Interes za prelazak na alternativne izvore energije, naročito na nuklearnu energiju, ovdje nije bio velik, a sam prelazak i transformacija energetskog sektora, bez transformacije ekonomije koja neće toliko ovisiti o uglju je nedovoljan. Odricanje od izvoza uglja za Australiju bi značio krah ekonomije.
Posljedice požara
Smatra se kako su u posljednja tri mjeseca u australijskim požarima u atmosferu izbačene čak dvije trećine godišnje nacionalne emisije ugljendioksida, a stručnjaci upozoravaju da će šumama biti potrebno više od 100 godina da apsorbiraju sve što je emitovano u ovoj sezoni požara.
Donedavno se smatralo da su australske šume mogle reapsorbovati sve emisije ugljikovog dioksida koje se oslobađaju u požarima, tj. da mogu postići neto nulu emisija, ali naučnici kažu da klimatske promjene dovode do toga da ovi požari gore intenzivnije i češće te da šume, koje su dobrim dijelom stradale u požarima, više nisu sposobne anulirati emisije.
Biro za meteorologiju u državi Viktorija upozorava na to da su požari tako velikog intenziteta da stvaraju svoju sopstveno vrijeme, koje još više pogoršava situaciju. Radi se o formiranju ogromnih grmljavinskih oblaka, poznatih kao pirokumulonimbusi koji se razvijaju na visinama preko 16km u području Gippslanda, država Viktorija, koje se prostore do istočnih predgrađa Melbourna, ističu u tvitu od 30. decembra 2019.
Životinjski svijet je desetkovan. Ali dok su ptice i neki brži tobolčari, poput klokana, uspijevali pobjeći ispred vatrene stihije, populacije koala su stradavale jer se radi o sporim sisarima. Preostale koale su ostajale dezorjentisane, dehidrirane, žedne, opečene te nije rijetkost da u očaju prilaze ljudima tražeći vodu.
Hiljade i hiljade ljudi se u ovim trenucima evakuira i kreću se prema plažama kako bi se domogli neke sigurnosti, a slike koje nam dolaze iz Australije prikazuju samo obrise jednog izgubljenog svijeta u bojama dima, vatre i očaja. Klimatske promjena nije briga odakle dolaze emisije i pogodiće prvo ona područja koja su sada najsušnija, pa onda i sve nas ostale.
