Dva puta godišnje u Pasadeni, u Kaliforniji, djevojčice i dječaci, između pet godina i desetak godina, okupljaju se na buvljoj pijaci i nude štošta i koješta na prodaju.
Devetogodišnji Tyler Ruste nudi na prodaju, kako reklamira svoj štand, „Tylerovo blago." To su mnogobrojne i raznorazne sitnice. Alyssa, njegova nešto starija setra, je takođe jedan od prodavaca na buvljaku:
„Prodajem više vrsta kolača.... čokoladne i sa lješnikom“ - kaže ona.
Cijena je dva dolara po komadu i kupaca ima.
Uz Alyssu i Tylera na dječijoj buvljoj pijaci, u dvorištu Dječijeg muzeja u Pasadeni, je još četrdesetak djevojčica i dječaka. Muzej je sa organiziranjem dječijih buvljih pijaca dva puta godišnje počeo prije sedam godina.
Juliane Sando, koordinatorica u Muzeju, kaže da je osnovna ideja bila ponuditi djeci neki, njima primjeren i zabavan oblik poduzetništva i poslovnog iskustva i dodaje:
„Na taj način saznaju nešto o novcu... zapravo uče da mogu u nekim stvarima biti samostalniji.“
Slatkiše koje prodaje Alyssa je sama napravila:
„Trebalo mi je dva dana da ih napravim. Bilo je mnogo posla.“
Uz taj trud, ona shvata još nešto:
„Strpljenje je takođe potrebno. I ne treba biti nezadovoljan ako kupci ne kupe baš sve.“
Savanah Chavez i njena sestra prodaju simpatične igračkice koje su same napravile. Savanah kaže:
„Zaista smo uživale dok smo sve ovo pravile. Zabavljamo se i sada, prodajući naše ručne radove.“
Mali poduzetnici moraju sami procijeniti, odlučiti o cijenama onoga što nude kupcima, a samostalno odlučuju i šta sa novcem nakon prodaje. Savanah zna što hoće:
„Sestra i ja ćemo podijeliti novac i staviti ga u banku, na naše račune.
„Ja ću možda kupiti nešto..... možda novu elektronsku igru“ - dodaje Tyler.
Za roditelje malih poduzetnika, pomoć koju im pruže u pripremana za izlazak na dječiju buvlju pijacu je prilika da osjete i spoznaju nešto novo što možda o svojoj djeci nisu znali.
Devetogodišnji Tyler Ruste nudi na prodaju, kako reklamira svoj štand, „Tylerovo blago." To su mnogobrojne i raznorazne sitnice. Alyssa, njegova nešto starija setra, je takođe jedan od prodavaca na buvljaku:
„Prodajem više vrsta kolača.... čokoladne i sa lješnikom“ - kaže ona.
Cijena je dva dolara po komadu i kupaca ima.
Uz Alyssu i Tylera na dječijoj buvljoj pijaci, u dvorištu Dječijeg muzeja u Pasadeni, je još četrdesetak djevojčica i dječaka. Muzej je sa organiziranjem dječijih buvljih pijaca dva puta godišnje počeo prije sedam godina.
Juliane Sando, koordinatorica u Muzeju, kaže da je osnovna ideja bila ponuditi djeci neki, njima primjeren i zabavan oblik poduzetništva i poslovnog iskustva i dodaje:
„Na taj način saznaju nešto o novcu... zapravo uče da mogu u nekim stvarima biti samostalniji.“
Slatkiše koje prodaje Alyssa je sama napravila:
„Trebalo mi je dva dana da ih napravim. Bilo je mnogo posla.“
Uz taj trud, ona shvata još nešto:
„Strpljenje je takođe potrebno. I ne treba biti nezadovoljan ako kupci ne kupe baš sve.“
Savanah Chavez i njena sestra prodaju simpatične igračkice koje su same napravile. Savanah kaže:
„Zaista smo uživale dok smo sve ovo pravile. Zabavljamo se i sada, prodajući naše ručne radove.“
Mali poduzetnici moraju sami procijeniti, odlučiti o cijenama onoga što nude kupcima, a samostalno odlučuju i šta sa novcem nakon prodaje. Savanah zna što hoće:
„Sestra i ja ćemo podijeliti novac i staviti ga u banku, na naše račune.
„Ja ću možda kupiti nešto..... možda novu elektronsku igru“ - dodaje Tyler.
Za roditelje malih poduzetnika, pomoć koju im pruže u pripremana za izlazak na dječiju buvlju pijacu je prilika da osjete i spoznaju nešto novo što možda o svojoj djeci nisu znali.
