M. Siddique Sheikh je prvu benzinsku pumpu i radionicu kupio prije 30 godina. Zatim je, malo po malo, kupio još nekoliko desetina takvih i postao finansijski veoma uspješnim Amerikancem. Ali, ovaj pakistansko-američki poslovni čovjek ostao je u bliskoj vezi i sa svojim korijenima i sa zaposlenima i mušterijama radionice u kojoj je započeo svoj put u biznisu.
Kao i mnogi useljenici u Ameriku, Sheikh je sa sobom donio uglavnom samo čvrstu odluku da uspije. Otac mu je, na odlasku iz Pakistana, mogao dati samo deset dolara. Uspio je, ipak, da završi obuku za auto-mehaničara, radeći u medjuvremenu svakakve poslove. Konačno je uspio i da uštedi dovoljno novaca da bi kupio svoju prvu pumpu i radionicu. No, bio je to, kaže, veoma rizičan i neizvjestan potez:
- Niko ne bi dao te novce za tu pumpu, jer ona nije uopšte dobro poslovala, u prve tri godine radio sam dan i noć. Dolazio sam u 5 ujutro. Kući sam dolazio u 11, 12 sati. Djeca su mi spavala kad sam odlazio, a spavala bi i kad sam se vraćao kući. Nije to bio dobar posao za start. Ali, ako malo reklamiraš, ako o mušterijama brineš onako po starinski, posao opet procvjeta.
Elaine McConnell, bivša nadzornica u okrugu Fairfax, dugogodišnji je prijatelj sa gospodinom Sheikhom. U njenom okrugu mnogo je imigrantskih zajednica. Ono što im je zajedničko, kaže ona, jeste vrijedan rad i požrtvovanje:
- Oni ovamo dolaze sa idejom da ostvare "američki san", i oni uspijevaju u tome. Teško rade i visoko vrednuju obrazovanje.
U Sheikhovom slučaju, obrazovanje i vrijedan rad zasta su se isplatili. Posao je napredovao u bio je u stanju da kupi još pumpi i radionica. Njegov sin Haroon kaže da je prva radionica ipak ostala najbliža srcu njegovog oca:
- Sav njegov trud se isplatio počevši od ove radionice. Najviše znoja je prolio upravo ovdje.
Kako je postajao finansijski stabilniji, Sheikh je razgranavao posao i na druga područja. I uvijek je želio da pomaže svojim sunarodnjacima koji su bili novi u Americi. Osnovao je i Pakistansko-američko poslovno udruženje:
- To je važno, vidio sam to odmah čim sam postao biznismen. Vidio sam da druge organizacije pomažu svoje zajednice i obrazuju ljude kako bi i oni ušli u posao. Tako sam i ja to započeo u svojoj zajednici.
Želio je, kaže, da pomogne svojim zemljacima i u domovini, da dobiju bolje obrazovanje, te je radio na uspostavljanju programa razmjene studenata izmedju ove dvije zemlje. Sad namjerava da izgradi fakultetske kampove širom Pakistana:
- Ne radi se tu o novcu. Radi se o vraćanju ljudskog duga. Ljudi treba da misle nezavisno, svojom glavom, i kad to rade više će pomoći svojoj zemlji.
- Osjećam da moj otac svim srcen i dušom želi da pomogne svojoj zemlji, svojoj domovini. On je vidio kakve sve mogućnosti daje ova zemlja i želio bi da i Pakistanci dobiju iste prilike i u svojoj zemlji, kaže njegov sin.
Kao novopridošli useljenik sa samo 10 dolara u džepu, M. Siddique Sheikh je imao samo želju da uspije u Americi i osigura bolji život sebi i svojoj porodici. Od tad do danas, njegova definicija boljeg života je evoluirala:
- Svevišnji, mislim, želi da uradiš nešto dobro za ljudsku rasu. I u ostatku mog života, to je nešto što želim da ostvarim.
I kroz program obrazovanja kojeg je pokrenuo, gospodin Sheikh možda i uspije u toj svojoj misiji.
