Američko-pakistansko savezništvo od ključne je važnosti za borbu protiv globalnih terorističkih prijetnji. Ali, i samo to partnerstvo je ugroženo, kažu eksperti, anti-američkim raspoloženjem koje nikad nije bilo veće u Pakistanu. Čak i uz povećanje američke ekonomske i vojne pomoći, prosječan Pakistanac smatra da je Washington izvor problema za njegovu zemlju. Napadi američkih bespilotnih aviona na militante u pakistanskim udaljenim plemenskim područjima, neefektivan program američke pomoći i američka podrška kontroverznim generalima, uzroci su široko raširenom anti-američkom osjećanju u Pakistanu. Eksperti kažu da je američka podrška generalima koji su izazivali vojne pučeve u Pakistanu - osnovni istorijski razlog za negativna osjećanja pakistanskog naroda prema Americi. Pakistanci, naime, vjeruju da Sjedinjene Države koriste pakistansku armiju za postizanje sopstvenih ciljeva, na primjer u Afganistanu.
Jedno drugačije gledište je da Sjedinjene Države ulažu specijalne napore da odobrovolje pakistansku vojsku, koja se se osjetila ostavljenom na cjedilu kad je Amerika svojevremeno izgubila interes za region, nakon što su se Sovjeti povukli iz Afganistana 1989. godine.
Bivša ambasadorica u Pakistanu, Wendy Chamberlin, smatra da su anti-američka osjećanja počela sa američkom podrškom nekadašnjem predsjedniku, generalu Zia ul Haq-u, još 1979. godine:
- On je ne samo zbacio vladu i smaknuo od naroda izabranog populistu, predsjednika Zulfikara Ali Bhuttoa, nego je takodje iz Perzijskog zaljeva pozvao vehabije da bi se suprotstavio oživljavanju šiitske struje, bojeći se da ona dolazi iz Irana.
Zahid Ebrahim iz Nacionalne zadužbine za demokraciju kaže da je, dvadeset godina nakon toga, američka podrška generalu Pervezu Musharrafu ponovo oživjela anti-američka osjećanja u toj zemlji:
- Posebno u posljednjih nekoliko godina kad je on bio veoma nepopularan. Mislim da je to duboko utjecalo na pakistanski stav o Americi.
Ebrahim podsjeća da su teorije zavjere u vezi sa Amerikom veoma raširene:
- Sasvim je legitimna američka zabrinutost u vezi sa nuklearnim programom Pakistana. Ali sad je to već mutiralo u teoriju zavjere po kojoj Amerika navodno želi da ugasi pakistanski nuklearni program.
Pakistanske vlasti koriste te teorije da dozovu strah i ujedine narod, kaže Ayesha Siddiqa sa univerziteta Johns Hopkins:
- Oni stvaraju imaginarnog monstruma, imaginarnog Frankenstaina, stvarajući tako sliku koja ujedinjuje narod. Nažalost, u toj državi - sigurnost je ono što država sama rasprodaje, i vani i unutar zemlje.
Ona dodaje da je Pakistanu neophodno ispričati jednu alternativnu priču o svemu tome.
- Priču koja će govoriti o demokraciji, o ljudskim pravima, o emancipaciji na raznim nivoima i to je veoma važno.
Postoji još jedan ozbiljan problem, upozoravaju eksperti - američka pomoć ne stiže do naroda kome je namijenjena. Ambasadorica Chamberlin kaže da bi američka pomoć trebala ići direktno u pakistanske zajednice, a ne kroz vladu:
- I to će izgraditi povjerenje, i treba im priznati da mi ne znamo sve odgovore, da oni to znaju...
Eksperti kažu, na kraju, da je bitan i utjecaj sve razvijenijih elektronskih medija na mišljenje tamošnjih ljudi, jer isti mediji koji su 2005. prikazivali američke helikoptere koji razvoze pomoć žrtvama zemljotresa u zabačenim dijelovima zemlje, sada svakodnevno pokazuju napade bespilotnih aviona na militante Al Qaide i Talibana - ali i civilne usputne žrtve.
