Uz sve ekonomske i socijalne nevolje, Pakistan se suočava i sa izuzetno teškim, i svakim danom sve težim, problemom narkomanije. Sasvim je izvjesno da će se broj Pakistanaca, ovisnika o heroinu i drugim drogama, povećati kada međunarodne vojne snage napuste Afganistan, zemlju u kojoj se najviše na svijetu uzgaja mak i proizvodi opijum. Kroz vrlo poroznu granicu koja dijeli Pakistan i Afganistan, kroz područje koje kontroliraju talebanske skupine s obje strane granice, opijum i negovi derivati u Pakistan stižu praktično nekontrolirano i nezaustavljivo.
Mohammasd Qurban je narkoman 20 godina. Po drugi put je u rehabilitacionom centru. Za njega i njemu slične droge je više nego dovoljno. Ima je za sve, kaže on i dodaje:
„Nema razlika. Drogiraju se svi. Bogati parkiraju automobile nedaleko i dolaze po iglu. Bogati drogu kupuju od siromašnih. Onaj ko ima drogu... i prodaje je i koristi za vlastito drogiranje.“
Procjene o broju narkomana u Pakistanu variraju - od 600.000 do 9 miliona ovisnika. U analizama Agencije Ujedinjenih naroda za borbu protiv droga i kriminala ističe sa da je do velikog povećanja dotoka droga, posebno heroina, i broja ovisnika došlo u posljednjih pet godina.
Doktor Saleem Azam, čelnik rehabilitacionog centra u Karachiju, ističe:
„Kao da je u pitanju kikiriki, a ne droga. Bilo odakle.... iz ureda, iz spavaće sobe, iz dnevne sobe... bilo gdje i bilo kada, dovoljno je pozvati i neko će donijeti drogu.“
Broj narkomana poput Mohammeda Qurbana, će se, sasvim je izvjesno, povećati poslije 2014. kada Afganistan bude prepušten sam sebi. Proizvodnja opijuma i krijumčarenje droga iz te zemlje biće tada mnogo manje kontrolirani i sprečavani.
Fateh Muhammad Burfat, čelnik katedre za kriminologiju na univerzitetu Karachi, ukazuju je i na drugu negativnu stranu:
„Drogu prati i oružje i nasilje. Uz drogu krijumčari se i oružje. U Pakistanu heroin i kalašnjikov obično idu jedno uz drugo.“
Veličinu i težinu pakistanskog problema sa drogom određuje i određivaće ono što se dešava i što će se dešavati duž pakistansko-afganistanske granice. Prema izvještaju Ujedinjenih naroda, objavljenom početkom novembra, površine na kojima je u susjednom Afganistanu zasijan mak ove su godine veće za skoro 20 procenata. U Pakistanu to znači na desetine i desetine hiljada više novih narkomana.
Mohammasd Qurban je narkoman 20 godina. Po drugi put je u rehabilitacionom centru. Za njega i njemu slične droge je više nego dovoljno. Ima je za sve, kaže on i dodaje:
„Nema razlika. Drogiraju se svi. Bogati parkiraju automobile nedaleko i dolaze po iglu. Bogati drogu kupuju od siromašnih. Onaj ko ima drogu... i prodaje je i koristi za vlastito drogiranje.“
Procjene o broju narkomana u Pakistanu variraju - od 600.000 do 9 miliona ovisnika. U analizama Agencije Ujedinjenih naroda za borbu protiv droga i kriminala ističe sa da je do velikog povećanja dotoka droga, posebno heroina, i broja ovisnika došlo u posljednjih pet godina.
Doktor Saleem Azam, čelnik rehabilitacionog centra u Karachiju, ističe:
„Kao da je u pitanju kikiriki, a ne droga. Bilo odakle.... iz ureda, iz spavaće sobe, iz dnevne sobe... bilo gdje i bilo kada, dovoljno je pozvati i neko će donijeti drogu.“
Broj narkomana poput Mohammeda Qurbana, će se, sasvim je izvjesno, povećati poslije 2014. kada Afganistan bude prepušten sam sebi. Proizvodnja opijuma i krijumčarenje droga iz te zemlje biće tada mnogo manje kontrolirani i sprečavani.
Fateh Muhammad Burfat, čelnik katedre za kriminologiju na univerzitetu Karachi, ukazuju je i na drugu negativnu stranu:
„Drogu prati i oružje i nasilje. Uz drogu krijumčari se i oružje. U Pakistanu heroin i kalašnjikov obično idu jedno uz drugo.“
Veličinu i težinu pakistanskog problema sa drogom određuje i određivaće ono što se dešava i što će se dešavati duž pakistansko-afganistanske granice. Prema izvještaju Ujedinjenih naroda, objavljenom početkom novembra, površine na kojima je u susjednom Afganistanu zasijan mak ove su godine veće za skoro 20 procenata. U Pakistanu to znači na desetine i desetine hiljada više novih narkomana.