Gilberto Cetina Junior i njegov otac drže specijalni tečaj za srednjoškolce kako bi ih podučili o hrani koja se jede u Yucatanu, njihovoj rodnoj državi u južnom Meksiku. Hrana iz tog dijela zemlje ima osebujan okus, a odlikuje se marinadama na bazi tropskih začina i agruma. Šef kuhinje Cetina kaže da se njegov restoran Chichen Itza - nazvan po jednom drevnom gradu Maya indijanaca - sviđa ljudima svih etničkih grupa:
"Ovim putem pokušavamo svijetu pokazati našu kulturu."
Gilberto Cetina Senior 20 godina radio je kao inženjer. No, posljednjih 11 godina, on i njegov sin vode ovaj mali restoran u Los Angelesu. Kritičari hvale njihovu kuhinju i restoran Chichen Itza stavili su na popis najboljih Latino restorana u Americi. Neka od jela klasični su meksički recepti, poput tortille i meksičke pizze, dok druga potječu iz kultura južnog Meksika: drevnih Maja indijanaca, ali i tamošnjih libanonskih imigranata. Kad su se prije stotinu godina doselili u Yucatan, sa sobom su donijeli popularno jelo nazvano kibis, pržene mesne rolice, pomiješane s bulgur pšenicom, mentom i začinima. A nizozemski trgovci donijeli su u zemlju sir edam, koji je postao dio svakodnevne prehrane u Meksiku.
Najpoznatije jelo restorana sastoji se od svinjetine kuhane sa začinima i umotane u listove banane. Život meksičkih imigranata u Americi usko je vezan uz obitelj, koja je često mnogobrojna i čiji članovi žive i u Sjedinjenim Državama i u Meksiku. Sin Gilberta Cetine odrastao je i u jednoj i u drugoj zemlji:
"Na taj sam način bio izložen lokalnoj kulturi i hrani. Neprestano sam bio okružen obitelji, a skoro sve što smo zajedno radili bilo je vezano uz kuhanje."
Otac i sin Cetina svoje su obiteljske recepte zabilježili u kuharici nazvanoj Sabores Yucatecos, ili Okusi Yucatana. Većina recepata potječe od majke Gilberta Cetine starijeg i oni nikad prije nisu bili zapisani. Katharine Diaz, suautorica knjige, kaže da je poluotok Yucatan, iako dio Meksika, ostao, na neki način, izoliran nakon španjolske kolonizacije prije 500 godina:
"Zbog toga je Yucatan uvijek bio drugačiji od ostatka zemlje, pa je tako i tamošnja hrana drugačija."
Članovi ove imigrantske obitelji s ponosom dijele svoju kulinarsku tradiciju sa svojim sugrađanima.
