Točne statističke podatke o domaćem, odnosno obiteljskom nasilju u Libanonu teško je prikupiti, zbog obiteljske časti i kulture tišine. Prema izvještaju libanonske nevladine organizacije Kafa, oko 75% Libanonki prijavilo je barem jedan slučaj obiteljskog nasilja. U društvu koje se za smjernice i savjete uglavnom oslanja na vjerske lidere, jedna skupina, poznata pod imenom Abaad, odlučila se za jedan novi pristup borbi protiv nasilja nad ženama.
Samah al Turk živi u jednosobnom stanu sa četiri kćerke, majkom i sestrom. Najstarija kćerka ima 12 godina, najmlađa pet. Otac nije prisutan, ni u stanu ni u njihovim životima. Roditelji su se razveli kad Samah više nije mogla trpjeti njegovo nasilje i zlostavljanje.
“Tukao bi me bez razloga, ništa ne bih napravila ili skrivila, i ljudi bi stali u moju obranu, vikali na njega da me prestane tući. Kad smo zvali policiju, posebni broj za prijavljivanje, odgovarali su da se ne mogu miješati. Tragična pogreška, po mojem mišljenju. Čekaju dok muž ne ubije ženu ili otac ne nanese ozljede djeci, do tada nitko ne intervenira. Trebali bi ovu generaciju učiniti više i dublje svjesnom problema nego što to ona jest sada.”
To nije lako provesti u društvu koje se ustručava otvoreno govoriti o domaćem nasilju. Mnoge su se organizacije pokušale baviti tim problemom i njegovim rješavanjem, ali bez uspjeha. Grupa Abaad nedavno se za pomoć obratila vjerskim čelnicima.
U Libanonu postoji 17 vjerskih sekti. Iako većinu libanonskog stanovništva čine muslimani, otprilike petinu čine maronitski kršćani.
U videu za libanonsku televiziju i Internet i na reklamnim panelima, Abaad je htio predstavljati sve libanonske vjerske skupine. Na kraju, poruka je bila ista: “Nasilje protiv žena je grijeh...Isus Krist osuđuje svaki čin nasilja nad ženama...”
Anthony Keedi je programski koordinator Abaada. “Mnogi čekaju na vjeskog lidera da progovori, da im da neku ideju kako bi trebalo živjeti i zato je njihova snažna, direktna poruka da nasilje nad ženama treba okončati i da vjera stoji protiv nasilja tako važna u borbi protiv domaćeg nasilja.”
Nabil Shehadi, župnik Crkve Svih Svetaca, u Bejrutu, kaže da vjerske ličnosti na Srednjem istoku imaju više upliva i utjecaja od onih na Zapadu.
“Na Srednjem istoku i u Libanonu ne postoji tolika odvojenost između vjere i svakodnevnog života. Riječ vjerskih čelnika važna je u tom društvu, može biti i politički i društveni pokretač, ne samo vjerski.”
Aktivisti za ljudska prava u Libanonu vjeruju da kampanje građanskog društva imaju učinka, ali kažu i da nasilje nad ženama i obiteljsko nasilje zahtjevaju veću pažnju i od države i od službi za provođenje zakona ukoliko se žele postići istinske promjene.
Samah al Turk živi u jednosobnom stanu sa četiri kćerke, majkom i sestrom. Najstarija kćerka ima 12 godina, najmlađa pet. Otac nije prisutan, ni u stanu ni u njihovim životima. Roditelji su se razveli kad Samah više nije mogla trpjeti njegovo nasilje i zlostavljanje.
“Tukao bi me bez razloga, ništa ne bih napravila ili skrivila, i ljudi bi stali u moju obranu, vikali na njega da me prestane tući. Kad smo zvali policiju, posebni broj za prijavljivanje, odgovarali su da se ne mogu miješati. Tragična pogreška, po mojem mišljenju. Čekaju dok muž ne ubije ženu ili otac ne nanese ozljede djeci, do tada nitko ne intervenira. Trebali bi ovu generaciju učiniti više i dublje svjesnom problema nego što to ona jest sada.”
To nije lako provesti u društvu koje se ustručava otvoreno govoriti o domaćem nasilju. Mnoge su se organizacije pokušale baviti tim problemom i njegovim rješavanjem, ali bez uspjeha. Grupa Abaad nedavno se za pomoć obratila vjerskim čelnicima.
U Libanonu postoji 17 vjerskih sekti. Iako većinu libanonskog stanovništva čine muslimani, otprilike petinu čine maronitski kršćani.
U videu za libanonsku televiziju i Internet i na reklamnim panelima, Abaad je htio predstavljati sve libanonske vjerske skupine. Na kraju, poruka je bila ista: “Nasilje protiv žena je grijeh...Isus Krist osuđuje svaki čin nasilja nad ženama...”
Anthony Keedi je programski koordinator Abaada. “Mnogi čekaju na vjeskog lidera da progovori, da im da neku ideju kako bi trebalo živjeti i zato je njihova snažna, direktna poruka da nasilje nad ženama treba okončati i da vjera stoji protiv nasilja tako važna u borbi protiv domaćeg nasilja.”
Nabil Shehadi, župnik Crkve Svih Svetaca, u Bejrutu, kaže da vjerske ličnosti na Srednjem istoku imaju više upliva i utjecaja od onih na Zapadu.
“Na Srednjem istoku i u Libanonu ne postoji tolika odvojenost između vjere i svakodnevnog života. Riječ vjerskih čelnika važna je u tom društvu, može biti i politički i društveni pokretač, ne samo vjerski.”
Aktivisti za ljudska prava u Libanonu vjeruju da kampanje građanskog društva imaju učinka, ali kažu i da nasilje nad ženama i obiteljsko nasilje zahtjevaju veću pažnju i od države i od službi za provođenje zakona ukoliko se žele postići istinske promjene.
