Linkovi

Nova varijanta virusa SARS-CoV-2


A man wearing a protective face mask walks past an illustration of a virus outside a regional science centre. REUTERS/Phil Noble
A man wearing a protective face mask walks past an illustration of a virus outside a regional science centre. REUTERS/Phil Noble

Virusi mutiraju, pa tako i novi koronavirus, SARS-CoV-2, uzročnik bolesti COVID-19. Mnogi se brinu da će te promjene utjecati na efikasnost vakcine ili ih čak učiniti neefikasnim. Čak se šire dezinformacije i misinformacije da je nemoguće razviti vakcinu ukoliko se dogodi određen broj mutacija. 

Prije par dana je identifikovan i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji prijavljen novi soj virusa SARS-CoV-2 koji se širi u Ujedinjenom Kraljevstvu. Prema Public Health England od 13. decembra identificirano je 1108 slučajeva s ovom varijantom, pretežno na jugu i istoku Engleske, dominantno Kent. Varijanta ima mutaciju na spike-proteinu virusa. U narednom periodu PHE će sekvencionirati izolate nove varijante virusa da utvrde da li se ona širi brže.

Britanski ministar zdravlja, Matt Hancock, tim je povodom naglasio da nema nikakvih naznaka da je nova varijanta virusa zaraznija ili da je otporna na vakcinu koju su razvili Pfizer i BioNTech i koja se sada distribuira u Britaniji. Drugim riječima, smatra se da postojanje novog soja virusa neće umanjiti efikasnost vakcina.

Naučnici u Ujedinjenom Krajevstvu smatraju kako trenutno nema dokaza da je nova varijanta virusa infektivnija, niti da vakcine neće biti efikasne, ali upozoravaju kako je važno provoditi ovakva ispitivanja i registrovati nove varijate te djelovati ukoliko se otkrije da se virus toliko promijenio.

„Važno je zapamtiti da su svi SARS-CoV-2 u cirkulaciji izuzetno genetički slični jedni drugima i trebamo polaziti od pretpostavke da većina mutacija nema značajan utjecaj na prenosivost SARS-CoV-2“, izjavila je Dr. Lucy van Dorp, viša naučna sajetnica za mikrobnoj genomici na Institutu za genetiku UCL i dodala kako je genomski monitoring esencijalan kako bismo bili korak ispred virusa, prenosi Science Media Centre/SMC

“Neke varijante s promjenama u proteinu spike već su primijećene jer se virus intenzivno sekvencira ovdje u Velikoj Britaniji i širom svijeta. Nema dokaza da novoprijavljena varijanta rezultira težom bolešću. Ova varijanta sadrži neke mutacije proteina s pike koji je glavni cilj vakcina, a biće važno utvrditi utječu li na efikasnost vakcine izvođenjem eksperimenata u narednimsedmicama, prenosi SMC izjavu prof. Wendy Barclay, voditeljice Odjela za infektivne bolesti, Imperial College London.

Za isti izvor Dr. Andrew Davidson, virusolog pri Univerzitetu u Bristolu, izjavio je: „Vakcina proizvodi antitijela protiv mnogih regija u spike proteinu, vrlo je malo vjerojatno da bi jedna promjena učinila vakcinu manje efikasnom. Međutim, to bi se moglo dogoditi s vremenom što se više mutacija događa.“

Koliko ima mutacija virusa SARS-CoV-2

Na društvenim mrežama su se čak i prije ovog otkrića mogle naći tvrdnje bez dokaza i referenci da je virus SARS-CoV-2 mutirao „24 puta i da nakon toga ne može da se stvori efikasna vakcina“.

Naučni i kredibilni izvori informacija kažu da je zapravo broj mutacija mnogo veći, ali istovremeno struktura ovog virusa nije znatnije promijenjena da bi vakcine postale neefikasne.

U članku uglednog časopisa časopisa Nature iz septembra 2020. navodi se kako su naučnici katalogizirali više od 12.000 mutacija u genomima SARS-CoV-2“, a to ipak nije onemogućilo stvaranje vakcina. Sekvencionirano je oko 90 000 izolata ovog virusa i svih dijelova svijeta, pa čak i iz BiH, i utvrđeno je da se ovi mutirani virusi razlikuju vrlo malo – u svega oko 10 „slova“ svog genetičkog koda na RNK od 29 903 „slova“, koliko ih ima genom ovog virusa.

Prema analizi varijanti virusa SARS-CoV-2 objavljenoj nešto ranije, u maju 2020. Svjetska zdravstvena organizacija je tada imala informacije o 5.775 distinktnih genetičkih varijanti virusa SARS-CoV.

Vrlo česte promjene genetičkog koda ovog virusa ili mutacije, obuhvataju i promjene u samo jednom slovu genetičkog koda. Često su veće mutacije takve da virus ili živi organizam zapravo gube prednost. Što se tiče SARS-CoV-2, za sada nema dokaza da postoje mutacije, odnosno, sojevi i varijane virusa koji su infektivniji, virulentniji, opasniji ili toliko izmijenjeni da vakcine ne mogu stvoriti antitijela na njih. Jedan od nedavnih radova, objavljen u novembru u Nature Communications, također je utvrdio kako postojeće mutacije i sojevi virusa SARS-CoV-2 nisu nisu infektivni tj. nije povećana transmisivnost infekcije.

Jednostavno, obaveza je svih institucija da, ukoliko uvrde postojanje novog soja, odnosno, mutacije ovog virusa, to prijave Svjetskoj zdravstvenoj organizacije. Također, treba razumjeti i to da nije svaka mutacija razlog da svrrstamo takav virus novi soj. Nekada vijesti o tome dođu u medije, nekad ne. Da su mediji izvještavali o otkriću svake promjene virusa, do sada bismo imali na hiljade vijesti samo o tome.

Šta je to soj virusa?

Kad načnici koriste riječ „soj“, oni se odnose na genetički različitu lozu virusa, koja se razlikuje po jednoj ili više mutacija od nekog drugog soja. Sojevi se mogu biološki (funkcionalno) razlikovati, a možda i ne, a neki virolozi koriste termin soj samo za one prve. Dva bi se soja biološki razlikovala ako izazivaju različite odgovore ljudskog imunološkog sustava ili ako se razlikuju u svojstvima prenosa.

Postojanje biološki različitih sojeva virusa gripe i sezonke razlike u zastupljenosti virusa gripe razlikuju se od ovoga što se događa s virusom SARS-CoV-2. Sojevi virusa SARS-CoV-2 su biološki jednaki i izazivaju isti odgovor čovječijeg imunog sistema. Prema SZO, u maju 2020. je identificirano 6 sojeva ovog virusa, pa bi ovaj identificiran u Ujedinjenom Kraljevstvu u decembru 2020. bio sedmi. Dakle – niti se radi o potpuno različitim koronavirusima, niti su ti sojevi SARS-CoV-2 tako različiti da bi izazivali drugačiji odgovor našeg organizma.

Nije isključeno da se mutacije koje bi pomijenie svojstvo virusa i učinile ga infektivnijim, virulentnijim ili otpornim na vakcinu mogu dogoditi u budućnosti, ali to za sada, srećom, nije slučaj. Posebno se brate mutacije na spije (S) proteinu virusa, kao ova sada utvrđena.

Sve vakcine protiv COVID-19 se baziraju na tome da na određen način bude reakciju našeg organizma da stvara antitijela protiv spike proteina ovog virusa. Treba znati da bi za sam virus neka veća promjena na spike proteinu bila pogubna jer on mora svojim oblikom biti komplementaran ACE2 receptorima na našimćelijama, kako bi virus preko tih receptora moga inficirati naše ćelije. Zato je spike protein i možda najsigurnija „meta“ za vakcine.

Antitijela koja naš organizam proizvode nakon vakcinacije se prostorno uklapaju na spike protein i neutraliziraju ga tako da se on ne može spojiti s receptorom na našim ćelijama.

Premda se radi o varijanti virusa sa mutacijom gena za spike protein, ova sadašnja mutacija nije dovoljna da se ovaj protein tako izmijeni da vakcine koje su registrovane ili pred registracijom budu nedjelotvorne, ali je moguće da će se ove vakcine u budućnosti morati prilagođavati.

  • 16x9 Image

    Jelena Kalinić

    Biolog, dopisnik Glasa Amerike za nauku, i dobitnica EurekaAlert (AAAS) Felowship 2020. za naučne novinare. Vodi blog Quantum of Science od 2015.

XS
SM
MD
LG