Nedostatak kiša u centralnom dijelu SAD-a izaziva krizu na rijeci Mississippi. Vode te najvažnije američke riječne prometnice pale su na povijesno nisku razinu, što bi moglo značajno pogoditi promet i prijevoz roba. Američka Obalna straža, koja ima glavnu ulogu u odlučivanju hoće li rijeka ostati otvorena za promet, jedno oko drži na njezinom sve nižem vodostaju, drugo - na nebu, u nadi za kišu.
Članovi posade motornog čamca Obalne straže Gasconade s mukom Mississippi održavaju plovnim i promet njime sigurnim.
S vodostajem rijeke koji je sve niži i niži, zelene i crvene plutače, kojima se obilježavaju opasna plitka mjesta, jedino su što stoji između sigurne plovidbe i havarije.
“Što je prolaz uži, to je manje prostora za kretanje; vjetar i plićine bitno otežavaju plovidbu,” kaže kapetan Ryan Christensen.
Plovidba je do te mjere otežana da teglenice ne smiju napustiti 100 metara širok i 2,7 m dubok kanal, jer u protivnom prijeti im nasukavanje.
Cilj Obalne straže je da to spriječi. Njezina je zadaća, priznaje kapetan Ryan Christensen, sve teža i teža, kako razina Mississippija opada.
“Situacija je prilično ozbiljna. Normalno, mnogo je mjesta na kojima se dva broda mimoilaze, a sada, promet je jednosmjeran, brodovi moraju prolaziti jedan po jedan.”
Teglenicama na Mississippiju godišnje se preveze robe u vrijednosti od 100 milijardi dolara. Svaki poremećaj donosi ozbiljne posljedice za američko gospodarstvo.
“Prevozimo sirovu naftu, bezvodni amonijak, ugljen, sve žitarice, sve poljoprivredne proizvode. Da, Mississippi je vodeni put od kritične važnosti,” objašnjava Christensen.
Za prijevozničku kompaniju AEP River Operations, u St. Louisu – od životne važnosti, kaže njezin menadžer Marty Hettel:
“Našom riječnom flotom od otprilike 3.250 brodova i teglenica, godišnje prevozimo 70 milijuna tona robe.”
Mjesto na kojemu Hettel, za našeg razgovora, stoji, na obali Mississippija kraj St. Louisa, obično je pod vodom. Razina će, kaže on, dodatno opasti ukoliko uzvodno ne propuste više vode.
“Oko 60% vode koju vidite iza nas dolazi iz rijeke Missouri, pritoke Mississippija, i ako Vojni inženjerski korpus smanji tok Missourija, to će naravno dovesti do pada vodostoja kod St. Louisa.”
Ali propuštanje veće količine vode na Missouriju politički je i ekološki osjetljiva odluka. Njome bi brzo bili riješeni neki problemi nizvodno, na Mississippiju, ali to bi utjecalo na buduću razinu vode u cijelom sustavu, osobito ako idućih tjedana ne dođe do značajnih oborina.
No, alternativa bi, kaže Hettel, mogla biti jednako loša.
“Prijevoz će biti u prekidu između St. Louisa, u saveznoj državi Missouri, i Caira, u Illinoisu, ukoliko se nešto ne učini na povećanju količine vode u rijeci. A jedina mogućnost je puštanje veće količine vode iz rijeke Missouri.”
U međuvremenu, Obalna straža nastavlja određivati put i održavati ga sigurnim – obilježavati put teglenicama uz i niz problematičnu rijeku, i nadati se kiši ili snijegu.
Članovi posade motornog čamca Obalne straže Gasconade s mukom Mississippi održavaju plovnim i promet njime sigurnim.
S vodostajem rijeke koji je sve niži i niži, zelene i crvene plutače, kojima se obilježavaju opasna plitka mjesta, jedino su što stoji između sigurne plovidbe i havarije.
“Što je prolaz uži, to je manje prostora za kretanje; vjetar i plićine bitno otežavaju plovidbu,” kaže kapetan Ryan Christensen.
Plovidba je do te mjere otežana da teglenice ne smiju napustiti 100 metara širok i 2,7 m dubok kanal, jer u protivnom prijeti im nasukavanje.
Cilj Obalne straže je da to spriječi. Njezina je zadaća, priznaje kapetan Ryan Christensen, sve teža i teža, kako razina Mississippija opada.
“Situacija je prilično ozbiljna. Normalno, mnogo je mjesta na kojima se dva broda mimoilaze, a sada, promet je jednosmjeran, brodovi moraju prolaziti jedan po jedan.”
Teglenicama na Mississippiju godišnje se preveze robe u vrijednosti od 100 milijardi dolara. Svaki poremećaj donosi ozbiljne posljedice za američko gospodarstvo.
“Prevozimo sirovu naftu, bezvodni amonijak, ugljen, sve žitarice, sve poljoprivredne proizvode. Da, Mississippi je vodeni put od kritične važnosti,” objašnjava Christensen.
Za prijevozničku kompaniju AEP River Operations, u St. Louisu – od životne važnosti, kaže njezin menadžer Marty Hettel:
“Našom riječnom flotom od otprilike 3.250 brodova i teglenica, godišnje prevozimo 70 milijuna tona robe.”
Mjesto na kojemu Hettel, za našeg razgovora, stoji, na obali Mississippija kraj St. Louisa, obično je pod vodom. Razina će, kaže on, dodatno opasti ukoliko uzvodno ne propuste više vode.
“Oko 60% vode koju vidite iza nas dolazi iz rijeke Missouri, pritoke Mississippija, i ako Vojni inženjerski korpus smanji tok Missourija, to će naravno dovesti do pada vodostoja kod St. Louisa.”
Ali propuštanje veće količine vode na Missouriju politički je i ekološki osjetljiva odluka. Njome bi brzo bili riješeni neki problemi nizvodno, na Mississippiju, ali to bi utjecalo na buduću razinu vode u cijelom sustavu, osobito ako idućih tjedana ne dođe do značajnih oborina.
No, alternativa bi, kaže Hettel, mogla biti jednako loša.
“Prijevoz će biti u prekidu između St. Louisa, u saveznoj državi Missouri, i Caira, u Illinoisu, ukoliko se nešto ne učini na povećanju količine vode u rijeci. A jedina mogućnost je puštanje veće količine vode iz rijeke Missouri.”
U međuvremenu, Obalna straža nastavlja određivati put i održavati ga sigurnim – obilježavati put teglenicama uz i niz problematičnu rijeku, i nadati se kiši ili snijegu.
