Usprkos ogromnih dužničkih problema s kojima je sučeljena američka vlada, mnoge savezne djelatnosti – među kojima Ministarstvo obrane i NASA – trebaju najnoviju tehnologiju za provođenje svojih misija. Takvu tehnologiju razvijaju i prodaju vladi privatne ugovorne kompanije, kao što je, recimo, korporacija Lockheed Martin, koja je nedavno neke od svojih najnovijih inovacija prikazala u Svemirskom centru Johnson, u Houstonu, na skupu nazvanom NexTech.
Robot po imenu Sprockit kretao se svuda po izložbenoj dvorani, zabavljajući posjetitelje i upravljajući ih ka nekim ozbiljnijim prezentacijama ... poput velike kugle u kojoj netko, opremljen odgovarajućom kacigom, može virtuelno hodati kroz Afganistan.
Paul Monday je inženjer u Lockheed Martinu koji radi na razvoju takvih virtuelnih sustava: "Kako okrenete glavu, tako se osvježi i obnovi pogled koji vam se pruža. Dakle, to je vrlo vjeran pogled i čini vam se kao da stvarno gledate u taj svijet u Afganistanu."
Monday kaže da vojska može koristiti takvu napravu za medicinsko testiranje: identificiranje problema prije nego što se vojnika uputi za pravo na teži teren.
Za 26-godišnjeg Chrisa Spencea, demonstratora Lockheed Martinovih inovacija, koji je odrastao igrajući video igre, takvi su sustavi pravi užitak: "Naravno, tu se uloži dosta rada, ali na ovakvoj platformi, to je stvarno zabavno."
Taj je program prilagodljiv raznolikim situacijama za uvježbavanje, kaže Spence: "Na ovom ekranu vidite situaciju s vozilom na površini nekog planeta, ali vam softver omogućuje da idete bilo kuda, u vrlo širokom rasponu mogućih okruženja."
Sustavi virtuelne stvarnosti idu mnogo dalje od uvježbavanja, kaže Pascale Rondot iz Lockheed Martinovog laboratorija Human Immersive: "Iza mene vidite model koji vodi avatara u virtuelnom svijetu. Avatar ima zadatak da potvrdi da je obavljen rad na održavanju letjelice."
Rondot kaže da sustavi virtuelne stvarnosti pomažu inženjerima da provjere moguće pogreške u dizajnu prije nego što letjelica ode u izgradnju.
No, nisu svi izlošci virtuelni. Egzoskelet, nazvan HULC, omogućuje osobi da nosi terete teže od stotinu kilograma s lakoćom. Bivši astronaut Rick Hieb, koji je sad dopredsjednik korporacije Lockheed Martin, objašnjava kako HULC funkcionira: "To je egzoskelet s vlastitim pogonom. Baterije su mu na leđima, ima motor i punu hidrauliku. On osjeća pokrete i pokušava ih unaprijed pogoditi i pomoći u izvođenju."
NASA-ini ambiciozni planovi za dolazeća desetljeća uključuju i korištenje velikih raketa za odvoženje astronauta do asteroida. Sudionici NexTecha su već bili u mogućnosti simulirati takvo iskustvo u kokpitu svemirske letjelice.
Rick Hieb kaže da NASA-i isto tako treba i čitav niz drugih tehnoloških aplikacija, pri čemu se kao logičan izbor nameće prilagodba nekih koje se već koriste bilo u vojsci ili u privatnom sektoru: "Gledajući u budućnost, vidimo puno više projekata manjeg obujma u tehnološkom razvoju. Fokus je na tome kako ćemo koristiti te tehnologije da ostvarimo NASA-ine misije jeftinije i brže."
Hieb ističe da realnost stezanja remena u saveznom proračunu čini traganje za što boljim omjerom između troška i učinka sve urgentnijim.