Dvije nedjelje nakon terorističkih napada na Svjetski trgovinski centar u New Yorku, Nultu tačku posjetila je Aggie Kenny, po zanimanju sudski crtač. Tamo je tih tragičnih dana bila vrlo često - crtajući žene i muškarce koji su raščišćavali ruševine. Sada su njena umjetnička djela izložena u njujorškom Muzeju policije, u okviru izložbe nazvane Umjetnik kao Svjedok .
Otvaranju izložbe Aggie Kenny u Muzeju policije u New Yorku su bili prisutni neki od najistaknutijih osoba iz lokalne politike. Došli su pogledati crteže i akvarele s prizorima s Nulte tačke koje je ova umjetnica napravila u mjesecima nakon terorističkih napada. Načelnik policije Raymond Kelly kaže:
Stanujem samo jedan blok od mjesta napada. Mislim da je Aggie Kenny na izvanredan način opisala osjećaje koji su nas prožimali tih strašnih dana nakon 11. septembra.
Ova je umjetnica suzdržana kad govori o svom radu. Sebe naziva 'umjetnicom koja dokumentira' i kaže da je tada otišla na Nultu tačku jer je željela biti svjedok onome što se tamo događalo nedugo nakon napada, i dodaje:
Nadala sam se da ću se tako moći lakše nositi s tom strašnom tragedijom.
Rezultat njenog rada slike su nevjerovatne nježnosti. Od početka marta do kraja maja 2002. godine, kad je čišćenje mjesta napada uglavnom okončano, Aggie Kenny posjećivala je Nultu tačku svakih nekoliko dana, uvijek s blokom za crtanje. Propusnicu je dobila od Armije spasa, kao 'umjetnica koja slikom bilježi povijest.' Često bi svraćala u šator gdje su se za vrijeme ručka odmarali vatrogasci I drugi radnici na ruševinama. Šator su nazvali 'Taj Mahal.'
Šator me je podsjetio na katedralu. U njemu bi se okupilo na stotine ljudi, ali svi su bili vrlo tihi. Bilo je vrlo neobično vidjeti kako toliko ljudi iz različitih sredina i različitih profila radi zajedno u miru i slozi. Mjesto je odisalo atmosferom ljubavi.
Na mnogim slikama, policajci, vatrogasci i radnici izgledaju fizički i emocionalno iscrpljeni.
Pored gotovo svakog ležaja bio je plišani medvjedić, I čizme, oni su bivali tako strašno iscrpeljni da bi zaspali onog momenta kada spuste glavu., govori Aggie
Na jednoj slici , vatrogasci čekaju nosila s leševima dvojice kolega. Na jednoj drugoj se vidi iscrpljeni policajac, I ljudi kako raščišćavaju s grabljama iza njega…
Naravno, s tim su grabljama pretraživali da vide ima li ljudskih ostataka…, kaže Kenny-jeva.
Kad se u maju završilo s raščišćavanjem, Aggie nije javno pokazivala svoje slike i crteže. Oni su ostali nepoznati javnosti sve dok ih jedan njen prijatelj nije spomenuo Muzeju policije.
Cijela tematika 11. septembra meni je sveta. Ne možete samo tako uzeti te crteže i prodavati ih na ulici. Osam i pol godina stvarno nisam znala što bih s njima.
Na otvaranju izložbe, policajcima i radnicima s Nulte tačke bilo je drago što su djela Aggie Kenny konačno izložena. U međuvremenu, Aggie Kenny se vratila svom uobičajenom poslu: ilustriranju onoga što se događa u njujorškim sudnicama, gdje je zabranjeno fotografiranje i snimanje. Aggie Kenny se nada da nikada više neće svjedočiti prizorima poput onih koje je vidjela 11 septembra 2001.
