Znanstvenici su pronašli vezu između vitamina D i nekoliko gena nositelja bolesti, što dodatno potvrđuje da nedostatak vitamina D može biti faktor rizika za dijabetes, rak, i druge bolesti.
Znanstvenici kažu da postoje sve brojniji dokazi da niska razina vitamina D, kao rezultat neadekvatne prehrane ili slabe izloženosti suncu, znatno povećava rizik od raznih vrsta bolesti. No, nije jasno kakvog utjecaja vitamin D ima na autoimune bolesti, kao što su multipla skleroza, juvenilni dijabetes, reumatoidni artritis, te kolorektalni karcinom i leukemiju.
Stručnjaci kažu da vitamin D djeluje tako da se veže za segmente ljudskih DNA molekula uključenih u stvaranje proteina, koji pak reguliraju funkcioniranje stanica. Kako bi identificirali lokacije receptora vitamina D, britanski i kanadski znanstvenici izradili su genetsku kartu mjesta kemijskih veza te identificirali više od dvije tisuće i 700 točaka oko kojih se okupljaju receptori.
Najveći broj receptora za vitamin D pronađen je u dijelu ljudskog genoma koji se povezuje s autoimunim bolestima i direktno utječe na 229 gena povezanih s multiplom sklerozom, juvenilnim dijabetesom i Kronovom bolesti. Voditelj istraživanja Sreeram Ramagopalan iz Centra Welcome Trust za ljudsku genetiku pri Sveučilištu Oxford, kaže da je moguće da je nedostatak vitamina D jedan od uzroka nekih od navedenih bolesti:
"Ovi dokazi čvrsto podržavaju tu ideju, no da bi se to moglo sa sigurnošću tvrditi, morali bismo napraviti testiranja kako bismo dokazali da vitamin D uistinu sprečava razvoj ovih bolesti."
Stručnjaci predviđaju da milijarda ljudi diljem svijeta pati od nedostatka vitamina D, što ih svrstava u grupu s povećanim rizikom od kroničnih bolesti. Nedostatak vitamina D utječe na zdravlje i razvoj kostiju. Kod trudnica, stručnjaci kažu da vrlo niske razina vitamina D može biti smrtonosna za majku i dijete pri porodu.
Jedan od vodećih uzročnika nedostatka vitamina D jest nedovoljna izloženost suncu. Znanstvenici primjećuju da je učestalost multiple skleroze veća u zemljama daleko na sjever od ekvatora, gdje su dani kraći, a sunčeva svjetlost manje intenzivna. Masnije ribe, kao što su losos, haringa i pastrva, sadrže velike količine vitamina D, te konzumiranje ovih riba može pomoći u sprečavanju nedostatka vitamina D.
No, dr. Ramagopalan kaže da je i dalje vrlo teško održati adekvatne razine ovog mikrohranidbenog sastojka, te dodaje da je vjerojatno neophodno - naročito za osobe svjetlije boje kože - uzimati pripravke vitamina D svakodnevno u količini od dvije do četiri tisuće međunarodnih jedinica. Neki stručnjaci preporučaju doze i do 10 tisuća jedinica dnevno. Rezultati istraživanja o poveznosti nedostatka vitamina D i nekih vrsta bolesti objavljeni su u online časopisu “Genome Research.”