Nacionalni zoološki vrt u Washingtonu već preko 30 godina prednjači na polju očuvanja bioloških vrsta. Velik dio istraživanja provodi se oko 100 kilometara od glavnog američkog grada, na kampusu ugniježdenom u planinski lanac Blue Ridge, gdje radi četvrtina od ukupno 400 uposlenika zološkog vrta. Centar ovog zoološkog vrta za zaštitu i istraživanje vrsta nalazi se u mjestu Front Royal u Virginiji.
Među brojnim životinjama, u Centru za očuvanje i istraživanje bioloških vrsta u Virginiji nalazi se i pjegavi leopard, divlje mačke koja teži oko 12 i pol kila i potječe iz Azije. Pjegavi leopard smatra se ugroženom vrstom i rijetko se može vidjeti u divljini, no u ovom dijelu Virginije razmnožilo ih se preko 70. U ovom centru, koji se proteže na tisuću 200 hektara, dom je pronašlo više od 30 vrsta ptica i sisavaca kojima prijeti istrebljenje.
"U Sjedinjenim Državama postoji 225 zooloških vrtova, a samo oko pet njih je na velikom prostoru ili posjeduje zemlju i objekte na nekom drugom, odvojenom terenu."
Steven Monfort direktor je Smithsonian Instituta za očuvanje biološke raznolikosti, istraživačkog odjela Nacionalnog zoološkog vrta. On kaže da se lokacija u Front Royalu prilično razlikuje od javnog zoološkog vrta u urbanoj sredini Washingtona. Tu imaju, pojašnjava Monfort, manje životinjskih vrsta, ali više primjera svake vrste, a to im dozvoljava mogućnost uporabe znanosti putem koje mogu odgovoriti na pitanja s većom statističkom sigurnošću. Pitanja poput kako smanjiti agresivnost pjegastih mužjaka-leoparda. Naime, broj smrtonosnih napada na ženke već je dugo problem u zoološkim vrtovima. Ali znanstvenici u Centru za očuvanje i istraživanje vrsta otkrili su da, ako se mladunčad spari još dok su mladi, kad odrastu neće se boriti, već pariti.
Druga vrsta koju je uspješno razmnažana u Centru za očuvanje i istraživanje vrsta je prževalski konj, koji je uvežen iz Zapadne Europe i Azije.
"Imamo ih 27. To je najveća uzgojena populacija takvih konja u Sjedinjenim Državama. Nakon Drugog svjetskog rata, vrsta je bila svedena na svega 12 čistokrvnih konja. Sada ih u svijetu ima preko tisuću 500, što uključuje i one koji su ponovno uvedeni u neka područja."
Više od 400 ih je ponovno nastanjeno u Kini, Mongoliji i Kazakstanu. Steven Monfort kaže da se zoološke vrtove često zove u pomoć kako bi napravili čudo jer ponekad se tehnološki napredak može činiti čudnovatim. Na primjer, mislilo se da će crnonoge lasice izumrijeti do 1979. godine, no onda ih je 17 nađeno u državi Wyoming. Polovina te populacije počela se razmnožavati. Monfort kaže da je razmnožavanje svake jedinke ključno za održavanje vrste. Nedavno se u njihovom centru okotio potomak mužjaka crnonoge lasice – jednog od onih prvotnih 17, čija su spermu čuvali 20 godina. Iako je vidljiv napredak na polju očuvanja bioloških vrsta, mnogo se toga još treba naučiti:
"Naše poznavanje reproduktivne biologije sisavaca obuhvaća tek oko 250 vrsta, od ukupno više od pet tisuća. Tek smo u posljednjih deset godina saznali, na primjer, važne činjenice kod nekih od najpoznatijih životinja na zemlji, poput geparda – ako držite dvije ženke istovremeno, jedna može potisnuti plodnost druge."
Tijekom posljednjih 30 godina, znanstvenici Instituta za očuvanje bioloških vrsta obučili su više od četiri tisuće zoologa u zemlji i svijetu, koristeći se procedurama i metodama isprobanim ovdje u Front Royalu. Steven Monfort kaže da je pred njima još puno posla jer će se izazovi za divlje životinje, poput klimatskih promjena, invazivnih vrsta te ljudskog utjecaja na okolinu, nastaviti i dalje.