Kako se bliži kraj mandata, mnogi smatraju kako je zadatak ove institucije ispunjen. Priča se o nasljedstvu, a ostaje ogroman broj neriješenih slučajeva ratnog zločina, čiji zadatak u procesuiranju imaju domaći sudovi u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji.
Zbog sporosti nadležnih institucija i birokracije, žrtve rata će, čini se, još dugo čekati pravdu koju zaslužuju.
No možda i najveći problem koji ostaje i bez čijeg rješenja napretka jednostavno nema, pitanje je pomirenja naroda, posebno u etnički izmiješanoj, a podijeljenoj Bosni i Hercegovini.
“Pomirenje mora doći od samih naroda u BiH”, poručuje Serge Brammertz, glavni haški tužilac, koji je u posjeti Sarajevu povodom konferencije o naslijeđu tribunala.
Tužilac napominje kako krivičnim gonjenjem ratnih zločinaca nikada nisu bili obuhvaćeni narodi niti zajednice, već pojedinci zbog njihove individualne krivične odgovornosti.
Ali, mnogi haški optuženici, kako navodi Brammertz, izjavljivali su kako nisu tu zbog sebe, te da predstavljaju svoj narod ili zajednicu, od koje onda očekuju podršku.
“Oni su u stvarnosti za vrijeme rata zloupotrijebili svoju poziciju, kako političku, tako i vojnu, da bi počinili zločin koji im se stavlja na teret. Iako je zabilježen napredak u krivičnom gonjenju za ratne zločine pred regionalnim sudovima, poricanje zločina je gore i prisutnije nego ikada ranije”, upozorava Brammertz.
22 godine su, čini se, dovoljno dug period za postizanje toliko potrebne stabilnosti.
Međutim, kako kaže Brammertz, proces tranzicije u zemljama u kojima se dogodio rat, često je trajao i više decenija.
U slučaju BiH, taj proces dodatno je otežan zbog pritiska nacionalističkih politika koje dolaze iz samog vrha vlasti.
“Sve dok postoje tri predsjednika, postojat će i tri različita mišljenja. Dok god se šefovi države ne mogu dogovoriti o tome šta se dogodilo u prošlosti, ne vidim kako će to uraditi po pitanju budućnosti”, pita se Brammertz.
Hrvatski član Predsjedništva BiH, Dragan Čović, sličnog je stava.
On kaže da je teško doći do zajedničkog stava Predsjedništva zbog različitog tumačenja onoga što se u ratu odigralo.
“To je nažalost naš odnos prema tom vremenu, zbog čega danas u BiH mnogo šta ne funkcioniše", kaže Čović.
On napominje da su neki dijelovi BiH u potpunosti etnički očišćeni zbog čega je nemoguće postići pomirenje i pravdu za žrtve rata.
Druga strana problema, kako navodi Čović, jeste veliki broj slučajeva neriješenih ratnih zločina čije procesuiranje trebaju preuzeti sudovi i tužilaštva u regiji.
“Duboko sam uvjeren da je pred nama jedno veliko iskušenje jer veliki broj ratnih zločina nije istražen. Govorimo o tisućama onih koji su se do sada trebali procesuirati, a prošle su 22 godine”, upozorava član Predsjedništva.
Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida smatra da je tribunal učinio veliku stvar u procesuiranju zločina, jer je uvjeren da domaće pravosuđe nema takve kapacitete niti interese da se to pitanje riješi.
“Što se tiče pomirenja i suočavanja sa prošlošću, mislim da je to naša zadaća jer moramo prihvatiti određene činjenice koje se tiču svih naroda u BiH”, poručuje Tahirović.
Facebook Forum