Kurmaševoj su ruske vlasti u petak produžile pritvor do 5. februara 2024. godine u kom se nalazi od hapšenja 18. oktobra 2023. Novinarka Tatarsko-baškirskog servisa RSE, koja ima američko i rusko državljanstvo, otputovala je u Rusiju iz porodičnih razloga. Optužena je da se nije registrovala kao strani agent, što u Rusiji predstavlja krivično djelo čija je maksimalna kazna pet godina zatvora.

"Cijenim svu pažnju koju su američke vlasti, State Department, usredsredile na Alsuin slučaj. Nezakonito je pritvorena i nema sumnje da je razlog za to njeno američko državljanstvo. Njen angažman na Radiju Slobodna Evropa – medija čiji rad finansira Kongres Sjedinjenih Američkih Država i američki poreski obveznici", rekao je Pavel Butorin u intervjuu za ruski servis Glasa Amerike u Washingtonu.

Kako ukazuje, slučaj njegove supruge trebalo bi definisati kao neosnovano pritvaranje jer, kako kaže, ispunjava gotovo sve kriterijume za to.

"Vjerujem da bi takav potez učinio dostupnim dodatne resurse američkih vlasti, ali i obavezati ih da omoguće njeno oslobađanje. To bi nam pomoglo da povećamo svijest i vidljivost njenog slučaja", ukazao je Butorin – urednik televizijskog programa "Naše vrijeme" (Current Time) na ruskom jeziku.

Glas Amerike: Kako joj se u ovom trenutku može najbolje pomoći?

Butorin: Pismima. To joj trenutno najviše pomaže. Izrazito cijeni podršku koju je dobila. Pišu joj i potpuni stranci koji sa njom dijele svoje životne priče, ponekada i filmske zaplete. To mnogo pomaže. Na polju diplomatije, potreban je veći angažman američkih vlasti i drugih strana, poput Evropske unije i organizacija za zaštitu ljudskih prava. Izrazito cijenimo jasne objave i saopštenja Komiteta za zaštitu novinara (CPJ), američkog Nacionalnog pres kluba, kao i tijela Ujedinjenih nacija za zaštitu ljudskih prava. Ali, potrebno je da toga bude više – da se o tome što više priča. Za našu porodicu je sve ovo mnogo više od jedne medijske priče – to je deo našeg života. Želimo da se o Alsuinom slučaju govori što je više moguće.

Glas Amerike: Da li su vam je poznato kakvi su uslovi u zatvoru u kom se nalazi?

Butorin: Komunikacija sa njom je cenzurisana. Ne možemo biti sigurni da uživa tretman kakav zaslužuje. Znamo da joj je hladno u zatvorskoj ćeliji. Ponekad ćelija bude i pretrpana. Ona se trenutno nalazi u istražnom pritvoru – u ruskom zatvoru. Šalje nam pisma koja su optimistična. Ali nas to ne zavarava - jer smo svjesni da se nalazi u zatvorskom sistemu poznatom po maltretiranju političkih zatvorenika. Ne treba da bude u tom zatvoru.

Glas Amerike: Ubrzo po privođenju u junu je oslobođena. Potom je ponovo uhapšena. Zašto je bio potreban takav scenario?

Butorin: Ne znam zasigurno, ali mogu da naslutim da su nastojali da izgrade čvršći slučaj protiv nje. Bila je privedena i optužena zato što nije prijavila da je američka državljanka – što se sada u Rusiji smatra krivičnim djelom. Slučaj se razvlačio nekoliko mjeseci. U oktobru je osuđena da plati manju novčanu kaznu. Međutim, prije nego što je izmirila – došli su po nju i uhapsili je. Nova optužba je bila da se nije registrovala kao strani agent. To je apsurdna optužba koju ona odbacuje.

Glas Amerike: Zašto mislite da je izabran taj konkretan trenutak za njeno ponovno hapšenje?

Butorin: Nemam komunikaciju sa njima i njen slučaj mi je nedostupan. Mogu samo da nagađam da je uhapšena zato što je američka državljanka. Otputovala je u Rusiju nakon invazije na Ukrajinu u proleće 2022. Otišla je i vratila se bez problema. Moguće je da su imali uvid u njen novinarski rad, kao i izvještavanje njenih kolega sa Radija Slobodna Evropa. Ali, nisu mi poznati detalji slučaja osim optužbe kojom je terete.

Glas Amerike: Vaša supruga bila je uhapšena dok je njen advokat bio na odmoru. Možete li opisati tu situaciju?

Butorin: Taj slučaj bio je povezan sa njenim pasošem. Advokat je imao unaprijed planirani odmor početkom oktobra. I tada se to jednostavno desilo. Bio je na odmoru kada su je uhapsili. Drugi slučaj, povezan sa optužbama da je strani agent tek tako, slučajno, bio je u pripremi izvjesno vrijeme. Ili to možda nije bila slučajnost. Uhapsili su je dok joj je advokat bio odsutan. Po nju su, u stan njene majke, došli maskirani ljudi koji su se predstavili kao policajci. Zatim su se u javnosti pojavili video snimci privođenja i sprovođenja do stanice. U javnosti se našla i prva strana njenog američkog pasoša, a procurio je i dio naše privatne komunikacije.

Glas Amerike: Da li je njeno izvještavanje o položaju manjina, kulture i upotrebe jezika – povezano za njenim slučajem?

Butorin: Nedostupni su mi detalji u vezi sa njenim slučajem. Ali, vrlo je vjerovatno da su ulogu u tome imali njeni izvještaji o teškom položaju manjina u Rusiji.

Glas Amerike: Zalagala se sa očuvanje tatarskog jezika i kulture?

Butorin: Primarno, ona je novinar – ne nužno i aktivista. Veliki je zagovornik očuvanja tatarske kulture i jezika. Ne znam nikoga ko je toliko strastven u vezi sa tim kao ona. Širila je svijest i informacije o tatarskoj kulturi. Bila je aktivni učesnik tatarskih vjerskih praznika – i članica je Tatarske organizacije žena. Zato me obeshrabruje to što se nalazi iza rešeteka u rodnom Tatarstanu.

Glas Amerike: Ima li reakcija u muslimanskim zemljama?

Butorin: Nisam vidio mnogo toga. Iskreno bih volio da ih ima više, kao i diplomatskog angažmana muslimanskih zemalja. Posebno Turske – imajući u vidu njeno tursko porijeklo. Ona tečno govori turski jezik, čak ga je svojevremeno predavala. Povezana je sa tom zemljom. Volio bih kada bi bilo više turskog angažmana, ali i drugih zemalja – s obzirom na to da se identifikuje kao muslimanka.

Glas Amerike: Brojni novinari u Rusiji su u današnje vreme izloženi represiji. Šta slučaj vaše supruge čini jedinstvenim?

Butorin: Nije tajna da je objektivno i nezavisno izvještavanje u Rusiji postala ugrožena profesija. To pogotovo važi za američke novinare koji rade na teritoriji Rusije. Ubijeđen sam da je Alsu bila meta jer je američka državljanka. I novinarka Radija Slobodna Evropa. Upravo zbog toga je pritvorena. Imala je hrabrosti da izvještava o tome šta se dešava u Rusiji, o položaju etničkih manjina. Pritvor u kom se nalazi je nepravedan i treba je što prije osloboditi.

"Savjeti o ishrani i vježbanju nemaju rezultata već decenijama", rekao je pred oko 400 ljekara koji pohađaju njegov godišnji kurs o gojaznosti u hotelu kod Bostona.

Kaplan, vodeći američki specijalista za liječenje gojaznosti, pozvao ih je da se okrenu novoj generaciji lijekova za mršavljenje, kao što je Vegovi iz Novo Nordiska, koji bi mogli da pomognu desetinama miliona Amerikanaca sa prekomjernom težinom.

Kaže da gojaznost treba tretirati jednako agresivno kao i druge hronične bolesti poput visokog krvnog pritiska ili dijabetesa - doživotnim receptima.

"Moraćemo da koristimo ove lijekove, sve dok su ljudi gojazni", rekao je on na junskom skupu.

Kaplanovo rješenje za problem prekomjerne težine u Americi na liniji je finansijskih ambicija kompanije Novo Nordisk za Vegovi. Danski proizvođač lijekova, dugo poznat po lijekovima za dijabetes, na putu je da postane najveća svjetska kompanija za mršavljenje.

Investitorima su poručili da ciljaju na tržište od 764 miliona ljudi koji imaju problem sa gojaznošću u cijelom svijetu. Najunosniji region su Sjedinjene Države, gdje više od dvije trećine odraslih ima prekomjernu težinu ili su gojazni, a lijekovi su često najskuplji u svijetu. Novo naplaćuje američkim pacijentima 1.300 dolara mjesečno za nedjeljnu injekciju.

Kaplan, šef Katedre za liječenje gojaznosti na Darmut koledžu, je za Novo Nordisk odličan način da dođu do cilja. Do prošle godine, ovaj gastroenterolog koji ima 69 godina, je vodio Institut za gojaznost, metabolizam i ishranu u Opštoj bolnici u Masačusetsu i predavao medicinu na Harvardu.

On je također i jako dobro plaćen: Novo je potrošio 1,4 miliona dolara za Kaplanove konsultantske poslove i putovanja između 2013. i 2022, prema Rojtersovoj analizi federalnih podataka.

Te isplate su dio kampanje da američke ljekare ubede da Vegovi učine jednim od najčešće prepisivanih lijekova u historiji, kao i da zdravstveno osiguranje navedu da ga plati. Novo je potrošio najmanje 25,8 miliona dolara tokom protekle decenije na američke medicinske stručnjake da promovišu svoja dva lijeka protiv gojaznosti, Vegovi i Saksenda, pokazala je analiza.

Taj iznos uključuje samo uplate koje je Novo prijavio posebno za ta dva lijeka, u nekim slučajevima je isplatio mnogo više specijalistima za gojaznost bez navođenja imena lijeka. Novac koji je Novo prijavio da plaća Kaplanu, na primjer, uključivao je samo 262.038 dolara za dva lijeka i 131.624 dolara za stariji lijek za dijabetes sa istim aktivnim sastojkom kao što ima Saksenda. Novo je Kaplanu platio još 976.019 dolara bez navođenja imena bilo kakvog lijeka.

Stručnjaci koji prate plaćanja u ovoj industriji kažu da proizvođači lijekova imaju slobodu u tome kako da klasifikuju svoju potrošnju na ljekare. Rojters je ispitao kako Novo klasifikuje uplate za držanje govora, davanje konsultacija, hranu i putovanja, ali ne i one za istraživanje. U analizi nema plaćanja za Ozempik, lijek za dijabetes kompanije Novo koji je također veoma popularan za mršavljenje jer ima isti aktivni sastojak kao Vegovi.

Sve u svemu, bar 57 američkih ljekara je prihvatilo najmanje 100.000 dolara od kompanije Novo za lijekove Vegovi ili Saksendu. Oni su uticajna grupa, među njima je četrdeset i jedan specijalista za gojaznost koji vode klinike za kontrolu težine, rade u bolnicama, pišu smjernice za liječenje gojaznosti ili zauzimaju najviše pozicije u zdravstvenim ustanovama, prema Rojtersovom pregledu njihovih licenci i publikacija.

Još jedna od govornica na konferenciji u Kembridžu bila je doktorka Dona Rajan, istraživačica iz Luizijane i bivša predsjednica Društva za gojaznost, istaknute grupe ljekara i istraživača.

Ona je primila više od milion dolara od Novo za deset godina, uključujući 600.691 dolar za Vegovi i Saksenda, pokazala je analiza. Bila je ključna da se ubijedi američka Kancelarija za zaposlene u državnoj upravi da pokrije liječenje Vegovijem i sličnim lijekovima milionima federalnih radnika, rekao je zvaničnik agencije Rojtersu.

Plaćanja farmaceutskih kompanija ljekarima za promociju lijekova, govore i konsultacije su legalna i uobičajena u Sjedinjenim Državama.

Kritičari ove prakse dugo su tvrdili da ona ohrabruje ljekare da stave korporativne interese ispred dobrobiti pacijenata. Rajan i Kaplan rekli su da je njihov rad sa proizvođačima lijekova od suštinskog značaja za unapređenje nege za nedovoljno liječenu hroničnu bolest. Smatraju da su najnoviji lijekovi veoma efikasni, a da novac proizvođača lijekova ne utiče na njihove medicinske savete.

"Ne podilazim kompanijama. Ako ne mogu da odbranim ono što radim kao prikladno i etički, onda to ne bi trebalo da radim", rekao je Kaplan.

U izjavi za Rojters, kompanija Novo je saopšila da njen rad sa zdravstvenim radnicima nije vezan samo za marketing.

"Da bismo spriječili i pobijedili hronično stanje kao što je gojaznost, moramo da uradimo više od same nabavke pravih lijekova. Zato sarađujemo sa medicinskim stručnjacima, institucijama i drugim ekspertima na istraživanju, edukaciji i podizanju svijesti o gojaznosti, stanju koje je dugo bilo nedovoljno prepoznato i pogrešno shvaćeno", navodi Novo.

Kaplan, Rajan i drugi kojima je Novo davao novac zalagali su se za hitno prepisivanje Vegovija i sličnih lijekova velikom broju pacijenata sa gojaznošću i za to da to u potpunosti pokriju državne i privatna osiguranja. Kompanija i neki od njenih plaćenih stručnjaka smatrali su da kada osiguranje odbije da pokrije troškove, diskriminacijom gojaznih ljudi ukorijenjenu u pogrešnom shvatanju da su sami krivi za svoje stanje.

Potreba za prepisivanjem ovog lijeka kao i pokrivanje kod osiguranja ostaje predmet oštre rasprave. Rojters je razgovarao sa 10 eksperata i istraživača sa iskustvom u liječenju gojaznosti koji su doveli u pitanje opravdanost davanja ovih lijekova u tolikoj razmjeri, posebno mnogim ljudima sa prekomjernom težinom koji nemaju druge bolesti povezane sa težinom.

Oni tvrde da lijekovi imaju ozbiljne neželjene efekte i da je potrebmo više proučavanja, te da bi tako široka upotreba toliko skupih lijekova nametnula ogromne troškove američkom zdravstvenom sistemu.

Vegovi i slični lijekovi mogu izazvati ozbiljnu mučninu, gubitak mišića i mogućnost paralize rada crijeva. Američki i evropski regulatori ih ispituju zbog moguće veze sa samoubilačkim mislima. Neki ljekari upozoravaju da prekomjerno propisivanje ovih teških lijekova nepotrebno izlaže pacijente nepoznatim rizicima za čije otkrivanje mogu biti potrebne godine.

Neki stručnjaci savjetuju oprezniji pristup, prepisivanje lijekova prije svega pacijentima sa teškom gojaznošću ili onima koji imaju ozbiljne bolesti vezane za težinu. Nacionalna zdravstvena služba Velike Britanije usvojila je tu strategiju sa ograničavanjem davanja lijeka.

"Za teške pacijente, potencijalne koristi su veće od rizika od ovih skupih lijekova zapanjujućih troškova. Nisam protiv lijekova, protiv sam neselektivne upotrebe lijekova za sve, ali to je ono što farmaceutska kompanija želi, jer tu leži novac", rekao je dr Robert Lustig, profesor pedijatrije i endokrinologije na Kalifornijskom univerzitetu u San Francisku, koji je decenijama proučavao gojaznost.

Policija je savladala muškarca, 25-godišnjeg državljanina Francuske koji je četiri godine proveo u zatvoru zbog planiranja nasilnog djela.

Nakon hapšenja, izrazio je tjeskobu zbog umiranja muslimana, posebno u Afganistanu i na palestinskim teritorijama, i tvrdio da je Francuska saučesnik, rekao je francuski ministar unutrašnjih poslova Gerald Darmanin.

Napadač je nožem jurio njemački par, ubio muškarca, a zatim čekićem ranio još dvoje.

Napadač, koji nije identifikovan po imenu, napustio je zatvor nakon četiri godine 2020. i bio je pod nadzorom i na psihijatrijskom liječenju, rekao je ministar.

Smrtonosni napad dogodio se u 15. okrugu francuske prijestolnice, a napadač je nožem ubio njemačkog turistu, koji nije identifikovan. Zatim je prešao Senu na desnu obalu i čekićem napao druge dvije osobe. Detalji o žrtvama nisu odmah poznati.

Napadača je zaustavila policija, rekao je ministar, pohvalivši službenike za brzu reakciju.

Prema optužnici, sada pedesetjednogodišnja Nada Radovan Tomanić iz Zapadne Virginije navodno je služila u Specijalnoj jedinici Armije BiH Zulfikar tokom oružanog sukoba u toj zemlji 1990-ih godina, navode iz američkog Ministarstva pravosuđa u objavi od 1. decembra.

Prema postojećim navodima sudova za ratne zločine počinjene u BiH, na planini Igman, opština Hadžići kod Sarajeva, na mjestu nekadašnjeg Hotela Mrazište je tokom 1993. godine formirano mjesto zatočenja za osobe srpske i hrvatske nacionalnosti. Ljudi su na tu lokaciju dovedeni iz drugih zatočeničkih objekata (Silos u Tarčinu, Musala u Konjicu itd.).

Zatočenici su bili podvrgnuti nehumanim uvjetima, psihičkim, fizičkim i seksualnim zlostavljanjima i premlaćivanju. Upravu nad objektom imala je jedinica za posebne namjene "Zulfikar", čije je zapovjedništvo bilo smješteno u ovom hotelu.

Prema američkoj optužnici zbog prikrivanja ratne prošlosti, Nada Tomanić je zajedno sa drugim vojnicima jedinice Zulfikar navodno učestvovala u fizičkom i psihičkom zlostavljanju zarobljenika bosanskih Srba, zbog njihove etničke pripadnosti, vjere i pripadnosti određenoj društvenoj grupi, objavilo je Ministarsvo pravosuđa SAD.

U američkoj optužnici se navodi da je Tomanić prilikom podnošenja zahtjeva za naturalizaciju lažno predstavljala da nikoga nije progonila zbog vjere, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili političkog mišljenja i da nikada nije počinila krivično djelo zbog kojeg nije uhapšena.

"Nada Tomanić uživa privilegije državljanstva SAD-a više od 10 godina – privilegije koje je navodno stekla laganjem da prikrije kršenja ljudskih prava koje je počinila u Bosni i Hercegovini", rekla je vršiteljica dužnosti pomoćnika državnog tužioca Nicole M. Argentieri iz Kriminalističkog odjela Ministarstva pravde Division.

"Ministarstvo pravde će energično provoditi zakone o imigraciji naše zemlje kako bi osiguralo da Sjedinjene Države ne služe kao sigurno utočište za progonioce", naglasila je.

Američka tužiteljka Vanessa Roberts Avery za Distrikt Connecticut kazala je kako je "navodno ova optužena skrivala svoju prethodnu zloupotrebu ljudskih prava i više puta je lagala tokom procesa imigracije i državljanstva kako bi ušla u ovu zemlju i postala državljanin SAD-a".

Ona je "zahvalila istražnim partnerima u SAD i u BiH što su zanemarili vremenski period od počinjenja djela kako bi osigurali da pravda bude zadovoljena".

"Nada Tomanić je navodno učestvovala u zlostavljanju zarobljenika bosanskih Srba i lagala o tome američku vladu decenijama kasnije", rekao je pomoćnik direktora Luis Quesada iz FBI-jevog odjeljenja za kriminalističke istrage.

"FBI, naši međunarodni partneri i Centar za prekršioce ljudskih prava i ratne zločine žarko su posvećeni istraživanju kršenja ljudskih prava bez obzira gdje i prije koliko vremena se zločin dogodio", naglasio je.

Nada Radovan Tomanić se tereti po dvije tačke za nezakonito pribavljanje naturalizacije. Ako bude osuđena, prijeti joj maksimalna kazna od 10 godina zatvora po svakoj tački. Osuda bi također rezultirala automatskim oduzimanjem američkog državljanstva.

FBI istražuje slučaj, uz koordinaciju koju pružaju Centar za prekršioce ljudskih prava i ratne zločine Odjela za domovinsku sigurnost i Ured za otkrivanje prijevara i nacionalnu sigurnost Službe za državljanstvo i imigraciju (FDNS), zajedno s FBI-jevom jedinicom za međunarodna ljudska prava.

Ministarstvo pravde zahvalilo je Ministarstvu pravde BiH, Ministarstvu pravde Srbije i Međunarodnom rezidualnom mehanizmu Ujedinjenih nacija za krivične sudove, koji su bili instrumentalni u daljem istrazi.

Sudski advokat Elizabeth Nielsen iz Odjela za ljudska prava i posebna tužilaštva (HRSP) i pomoćnik američkog tužioca Angel Krull za Distrikt Connecticut procesuiraju slučaj, uz pomoć istoričara HRSP-a. Pomoć je pružila i Kancelarija za međunarodne poslove Ministarstva pravde.

Međutim, nije poznato da li će pad podrške javnosti i broja izvršenih i izrečenih smrtnih kazni na kraju rezultirati i njenim ukidanjem u Americi, ocjenjuju eksperti.

"Neki akademici su optimisti da će smrtna kazna biti u potpunosti ukinuta prilično brzo. Ja mislim da je više vjerovatno da će biti sve rjeđa. Međutim, manje je vjerovatno da će u potpunosti nestati u doglednoj budućnosti", kaže Eric Berger, profesor prava na Univerzitetu Nebraske.

Ove godine u Sjedinjenim Državama su pogubljene 24 osobe, a poslednja smrtna kazna za 2023. izvršena je u četvrtak u Oklahomi. Također, 21 osoba je osuđena na tu kaznu u 2023. godini, devetoj za redom u kojoj je manje od 30 osoba pogubljeno, a manje od 50 osuđeno na smrtnu kaznu, prema izvještaju Centra za informacije o smrtnoj kazni, sa sjedištem u prijestolnici Washingtonu.

Smrtna kazna je ove godine izvršena u samo pet američkih država - Texasu, Floridi, Missouriju, Oklahomi i Alabami. To je najmanji broj posljednjih 20 godina, kaže Robin M. Maher, izvršni direktor neprofitnog centra, koji ne zauzima stav o pogubljenjima ali kritikuje način na koji države to rade.

"To pokazuje da je izvršenje smrtne kazne u Sjedinjenim Državama sve izolovanije", ističe Maher.

Prema oktobarskoj anketi agencije Gallup, 50 posto Amerikanaca vjeruje da se smrtna kazna nepravedno primjenjuje, u poređenju sa 47 procenata koji imaju suprotno mišljenje. To je najveći broj od kako je Gallup 2000. prvi put počeo da sprovodi istraživanje o pravednosti primjene smrtne kazne.

Catherine Grosso, profesorica na pravnom fakultetu Univerziteta države Michigan, kaže da se Galupova anketa može dijelom povezati sa time što sve više mladih i drugih sumnja u američki krivični pravosudni sistem poslije policijskog ubistva Georgea Flojda 2020. godine.

Stav građana o pravednosti smrtne kazne se mijenja i zbog toga što je od 1975. godine gotovo 200 ljudi osuđenih na smrtne kazne - među kojima troje ove godine - na kraju oslobođeno, kaže Maher.

Proteklih godina, mnogi širom zemlje - među kojima su i konzervativni poslanici - izražavali su zabrinutost zbog smrtne kazne ili raspravljali o njenoj budućnosti, kaže Grosso.

Međutim, u nekim državama kao što su Alabama, Florida, Oklahoma i Texas, smrtna kazna je i dalje čvrst dio pravosudnog sistema, kaže Berger.

Guverner Floride Ron DeSantis je ranije ove godine potpisao dva nova zakona o smrtnoj kazni. Jednim se omogućava izricanje smrtne kazne za slučajeve silovanja djece, uprkos tome što je Vrhovni sud to zabranio. Drugim zakonom se ukida uslov da je za izricanje smrtne kazne potrebna jednoglasna odluka porote.

"Ako počinite zločin koji je zaista užasan, trebalo bi da vam bude izrečena najveća kazna", rekao je DeSantis u maju, komentarišući smrtne kazne za slučajeve silovanja djece.

Zbog poteškoća u nekim američkim državama da se obezbijede zalihe lijekova koji se koriste prilikom izvršenja smrtne kazne, ispituju se nove i neisprobane metode pogubljenja ili ponovo koriste stare, pokazuje izvještaj centra.

U Alabami je za januar zakazano prvo ikada pogubljenje zatvorenika azotom. U julu, Idaho je postao peta američka država koja je odobrila pogubljenja strijeljanjem. To je poslednji put u Americi urađeno 2020. godine.

Većina američkih država, 29, je ukinula smrtnu kaznu ili pauzirala njeno izvršenje, prema izvještaju centra.

Corilna Lain, profesorica na pravnom fakultetu Univerziteta Richmond u Virginiji, smatra da bi broj država u kojima nema smrtne kazne mogao lako da poraste na 40. Međutim, za zabranu na saveznom nivou bi bila potrebna odluka Vrhovnog suda.

Lain i drugi eksperti ocjenjuju da je malo vjerovatno da će se to dogoditi s obzirom na to da protekle odluke ukazuju na to da najviši sud u zemlji nije prepreka izvršenju smrtnih kazni u državama. U prošlom mandatu, Vrhovni sud je od 34 zahtjeva zaustavio samo jedno pogubljenje.

Debata o smrtnoj kazni vodi se i u Texasu, gdje ima najviše pogubljenja. Ranije ove godine, Predstavnički dom te države u kojem većinu imaju republikanci, usvojio je zakonski prijedlog kojim bi se ukinula smrtna kazna u slučajevima gdje osuđeni ima šizofreniju. Međutim, Senat u Texasu nikada nije razmotrio taj prijedlog.

Berger smatra da i u Texasu može biti promjena kada je riječ o smrtnoj kazni: "Međutim, neće biti promjene gdje bi neko rekao: Završili smo sa smrtnom kaznom. Barem ne još".