Majstor na usnoj harmonici Charlie Musselwhite, kantautor i gitarist također, svira već gotovo pola stoljeća; gotovo jednako dugo smatraju ga i jednim od najboljih usnoharmonikaša. Izdao je do sada blizu 30 albuma, ali njegov najnoviji – “The Well” – prvi je u njegovoj dugoj karijeri s potpuno originalnim materijalom, svaka je pjesma njegova.
Uveden u Blues Hall of Fame ranije ove godine, Charlie Musselwhite je sedam puta bio nominiran za nagradu Grammy, dobitnik je niza drugih priznanja, među njima 24 Blues Music Awards, nagrade koja je do nedavno nosila ime W. C. Handy, a koju dodjeljuje Blues Foundation, neprofitna organizacija za čuvanje blues-nasljeđa, sa sjedištem u Memphisu.
Rođen prije 66 godina, u mjestu Kosciusko, u Mississippiju, Musselwhite je i odrastao u Memphisu, još kao tinejdžer bio fasciniran bluesom i u Memphisu počeo svirati gitaru i usnu. U Memphisu, koji mu je dao prve lekcije iz života i iz glazbe, Musselwhite je dobio i nadimak - “Memphis Charlie.” U potrazi za boljim poslom, međutim, iz Memphisa je otišao u Chicago. U blues klubovima na južnoj strani grada nastavio je svoje “školovanje,” upoznao mnoge ikone bluesa – Sonny Boy Williamsona, Big Joe Williamsa, Muddyja Watersa, Buddyja Guya, Howlin’ Wolfa, s mnogima sklopio prijateljstva, naročito s John Lee Hookerom. Hookera je i nagovorio da preseli u Kaliforniju nakon što je, po uspjehu svog albuma “Stand Back! Here Comes Charley Musselwhite’s Southside Band,” 1966. godine, i sâm otišao u San Francisco. Ne kao samo jedan od mnogih koji su tražili svoje mjesto, nego, zajedno s Mikeom Bloomfieldom i Paulom Butterfieldom, kao jedan od već priznatih bijelih bluesmena, iako u njegovom slučaju - dijelom i Cherokee porijekla. Musselwhite će nastupati s brojnim blues i rock glazbenicima, ali i kao mnogi od njih i sâm postati žrtvom alkoholizma. Po vlastitim riječima, nikad na pozornici nije bio trijezan dok se alkohola konačno nije potpuno odrekao 1987. godine. Na svom najnovijem, vrlo osobnom, autobiografskom albumu “The Well,” Musselwhite se, u jazz-blues skladbi “Dig the Pain,” prisjeća tih svojih davnih alkoholnih dana.
A u naslovnoj albuma – “The Well” – Musselwhite se vraća u 1987. godinu. Bila je sredina listopada kad je “Baby Jessica,” 18-mjesečna Jessica McLure, pala u jedan bunar u Texasu i u njemu provela 58 sati, pjevušeći sebi dječje pjesmice dok su je spasitelji pokušavali izbaviti. Dirnut njenom hrabrošću, duboko posramljen nedostatkom iste u sebi, Musselwhite je tog dana, kad je Jessica bila izvučena iz bunara - 16. listopada, prije 23 godine – i odlučio odreći se alkohola. Danas živi u Sonoma Valley, okružen vinogradima!
U onoj pod naslovom “Cook County Blues,” Musselwhite se prisjeća i svog kratkog boravka iza rešetaka. U “Cadillac Women,” “Good Times,” “Just You, Just Blues,” “Hoodoo Queen,” i “Sorcerer's Dream” – raznih drugih aspekata života jednog, možda i svakog, bluesmana.
Bolno-gorkom “Sad and Beautiful World” prenosi priču o besmislenom i brutalnom ubojstvu svoje 93-godišnje majke, u njenom domu, za vrijeme provalne krađe, 2005. godine. Musselwhitea, u odi njegovoj majci, prati legendarna gospel vokalistica, i njegova bliska prijateljica, Mavis Staples, rodom iz Chicaga...
Album “The Well” drugačiji je od svih dosadašnjih Musselwhiteovih albuma - blaža, nježnija verzija bluesa – ali na jedinstveni način predstavlja Musselwhitea i njegov doživljaj bluesa. Trinaest pjesama albuma, od kojih su dvije instrumentalne, autentični su odraz njegova života od Memphisa do Chicaga do San Francisca.
“The Well” označava Musselwhiteov povratak diskografskoj kući Alligator Records, s kojom je izdao nekoliko izvrsnih albuma početkom 90-ih godina. Snimao je za neke druge u međuvremenu, okušao se u nekim drugim stilovima – Tejano, country, jazz, Kuba... Skladbom “Where Hwy 61 Runs” Charlie Musselwhite, po pisanju DownBeata – “neprijeporni majstor usne harmonike” - evocira svoje Mississippi Delta korijene...
