Zapovjednik Združenog stožera američkih oružanih snaga nedavno je objavio novu ratnu doktrinu Sjedinjenih Država. Načela po kojima će Amerika u buduće voditi rat temelje se na naučenom u sukobima u Afganistanu i Iraku. Dok se prethodna ratna doktrina, uvedena ranih devedesetih osnivala na korištenju ogromne, premoćne vojne sile, kako bi se postigla brza pobjeda, nova strategija je nešto opreznija i važnost stavlja na izbjegavanje civilnih žrtava. Judith Latham razgovarala je o novoj strategiji s novinarima iz Afganistana, Pakistana i Britanije.
Ratovanje američke vojske do sada je vođeno u skladu s takozvanom Powellovom doktrinom. Uveo ju je general Colin Powell, uoči prvog Zaljevskog rata 1990.godine. Powell je smatrao da Sjedinjene Države trebaju ići u rat jedino ako je ugrožen vitalan nacionalni interes, ako javnost podržava taj rat, te ako su američke oružane snage odlučne iskoristi svu svoju moć te potpuno dominirati bojištem kako bi se postigla brza pobjeda. No, gotovo dvadeset godina kasnije, Amerika stoji pred drugačijim sigurnosnim izazovima. Današnji zapovjednik Združenog stožera, admiral Mike Mullen, smatra da korištenje takve premoćne i dominantne vojne sile – kakva je korištena u prvom ratu u Iraku početkom devedesetih – može biti kontraproduktivno.
Novinar iz Afganistana Nabi Misdaq to u svakom slučaju misli kada je u pitanju njegova zemlja. On kaže da su civilne žrtve - ubijene većinom u američkim zračnim napadima – samo ojačala moć pobunjenika: "Američke specijalne snage, kao i pripadnici CIA-e, koji su u Afganistanu već godinama, svjesni su činjenice da se uporaba prekomjerne sile ne isplati jer se tako broj neprijatelja množe samo povećati. Jedna paštunska poslovica kaže – 'ako si mi prijatelj, ići ću s tobom u pakao; ali ako si mi neprijatelj, neću ići s tobom u raj'. Mislim da Amerikanci počinju shvaćati značenje te poslovice. Većina ljudi koji se danas u Afganistanu bore protiv Amerikanaca nisu talibani, nisu al-Qaida, već se jednostavno svete Amerikancima zbog toga što su im bili ubijeni članovi obitelji."
Nabi Misdaq kaže da je način na koji NATO vodi operacije u suprotnosti s lokalnim vrijednostima: "Osim bombardiranja, tu su i pretresi privatnih domova usred noći. Obitelj se izvede van, u noć, i onda pretraga kuće traje satima. Takav postupak vrijeđa čast tih ljudi. To je u suprotnosti s paštunskim vrijednostima. Tako se stvaraju novi neprijatelji."
Britanski novinar Ian Williams, koji izvještava iz Ujedinjenih naroda, slaže se sa afganistanskim kolegom. On dodaje da je britanska vojska u više navrata predlagala Amerikancima da promjene način na koji vode rat: "Mislim da je poanta nove američke ratne strategije, koju je predložio Mullen, to da ne treba biti doktrinarna. Poanta je u tome da se treba prilagođavati okolnostima. Kada je trebalo brzo uništiti vojsku i režim Saddama Husseina, onda je strategija 'shock and awe' bila ispravna. Danas je potrebna drugačija strategija. A kada se borite protiv terorista, onda je važno biti svjestan onog što su Britanci naučili u Sjevernoj Irskoj – teroristi nastoje isprovocirati državu da ona, umjesto njih, svojim postupcima regrutira nove teroriste."
Novu strategiju koju je predložio admiral Mike Mullen neki su kritizirali kao prenaivnu. Kritičari tvrde da će ratovi – ako se ona primjeni - trajati duže a novi će izbijati češće. Ian Williams se ne slaže s tim kritičarima: "Postoje situacije u kojima je nužno koristiti premoćnu vojnu silu. U drugim situacijama, bolje je biti oprezniji. Treba biti svjestan da uvijek kada imate takozvanu 'kolateralnu štetu' da proizvodite novu generaciju neprijatelja. To je zdravorazumski zaključak, i o tome Mullen govori. Neprijatelji se množe, a u ratu ne pobjeđujete."
Akbar Ahmed, direktor Odjela za islamske studije na sveučilištu American – inače bivši pakistanski diplomat i novinar – kaže da su u Pakistanu zadovoljni što Amerika uvodi novu strategiju ratovanja: "Ljudi su u Pakistanu srditi – smatraju da je nakon 11. rujna njihova zemlja imala mnogo žrtava, u sukobu koji zapravo nije njihov sukob. Pakistanska je vojska objavila podatak da je od 11. rujna 2001. godine poginulo nekih 30 tisuća Pakistanaca, civila i vojnika. Zbog toga je strategija admirala Mullena – koja je rafiniranija i razumnija – dočekana sa zadovoljstvom. Ona je praktičnija jer se temelji na svijesti da prethodni pristup, koji se osnivao na premoćnoj vojnoj sili, nije bio uspješan. Sviđa mi se što Mullen, kao i general Stanley McChrystal – zapovjednik u Afganistanu – mnogo spominju riječi 'dignitet' i 'poštovanje', vizavi lokalnog stanovništva. Dignitet i poštivanje vrlo su važni, jer će Amerika u ovoj regiji biti nazočna još dosta dugo."
Što se tiče anti-amerikanizma u regiji, Akbar Ahmed smatra da još nije kasno da Amerika promijeni taj trend, s primjenom svoje nove ratne strategije.
