Preko polovine svjetske populacije danas živi u gradovima. Prema procjenama Ujedinjenih naroda, do 2050. godine, ona će narasti na 70 posto. Urbani stil življenja unio je određene pogodnosti i relativnu financijsku stabilnost u život građana. Međutim, stručnjaci za javno zdravstvo kažu da urbani uvjeti života, poput zagađenosti, buke, prenapućenosti i stresa, ugrožavaju zdravlje te populacije. O tome se nedavno razgovaralo na devetoj po redu Međunarodnoj konferenciji o urbanom zdravlju u urbanim sredinama, održanoj u New York Cityju.
Na njujorškoj Akademiji medicinskih znanosti okupili su se nedavno medicinski znanstvenici, zakonodavci i liječnici iz 45 zemalja. Došli su razmijeniti mišljenja i moguća rješenja za mnogobrojne zdravstvene probleme urbanog stanovništva, kao i one koje im prijete u budućnosti. Neki od problema o kojima su raspravljali bili su liječenje i suzbijanje širenja kolere u Port-au-Princeu na Haitiju, raspodjela kondoma prostitutkama u Bangladešu, stradanja pješaka u Nairobiju u Keniji i novi propisi o kontroli droga u New York Cityju. Profesorica Trudy Harpham s londonskog Fakulteta za higijenu i tropsku medicinu navela je najtipičnije zdravstvene rizike s kojima se sučeljava današnje urbano stanovništvo:
"Prenapućenost, loša kakvoća zraka, zatvorene prostorije, uporaba vrste goriva koja uzrokuje dišne probleme, veliki promet, vlaga te manjak vode i sanitarija. U mnogim kriznim područjima domaćinstva žive bez vode i sanitarija, koriste zajedničke zahode koje ponekad dijele i na stotine obitelji. U nekim mjestima zahoda uopće i nema. Stoga govorimo i o stambenim i o zdravstvenim problemima."
Povezanost zdravlja, stanovanja i ostalih urbanih problema sve je veći problem i u Sjedinjenim Državama, gdje 85 posto stanovništva živi u gradovima, kaže Adolfo Carrion administrator pri američkom Ministarstvu stanovanja i urbanog razvoja:
"Moramo pokušati pronaći rješenja na polju tretiranja otpada, upravljanja prometom, sustava pružanja zdravstvenih usluga, dostupnosti novih radnih mjesta te kakvoće zraka u odnosu na zagađenost i buku."
Napori za promicanje zdravlja urbanog stanovništva potiču razvoj preventivne zdravstvene skrbi – primjerice, sve su prisutnije javne kampanje za zdravu prehranu i redovitu tjelovježbu. Međutim, unatoč tome, mnogi žitelji najsiromašnijih dijelova New Yorka nisu u mogućnosti te savjete primijeniti u praksi, kaže direktorica njujorške Medicinske akademije, doktorica Jo Ivy Bufford.
"Možete davati savjete ljudima o zdravom životu, no ako oni nemaju tu mogućnost, ako ne mogu, recimo, kupiti svježe povrće, niti imaju prilike vježbati jer su ulice u njihovom kvartu preopasne ili nema parkova u blizini, ti ljudi tu ne mogu puno napraviti."
Dok Amerikanci u gradovima osnovnu zdravstvenu njegu primaju u bolnicama i klinikama, u mnogim dijelovima zemalja u razvoju to nije slučaj. Tamo će vam ljekarnik, na primjer, napisati i izdati liječnički recept. Na takav se pristup odlučila indijska vlada, kako bi ubrzala iskorjenjivanje tuberkuloze. Doktorica Aparna Srikantam radi za jednu nevladinu organizaciju koja surađuje s indijskom vladom u programu suzbijanja tuberkuloze. Ona je na konferenciju došla predstaviti poseban program putem kojeg se, nakon prepisanog lijeka oboljelom od tuberkuloze, dozvoljava ljudima iz bližeg kruga pacijenta da se brinu o njemu:
"Bilo tko može biti član ovog programa, to ne mora biti liječnik. Vlasnik samoposluge ili svećenik, na primjer, mogu kod sebe uvijek imati lijekove i voditi brigu o tome da ih pacijent redovito uzima. Takvom vrstom liječenja sprječavamo otprilike 15 novih zaraza. Mislimo da je to vrlo učinkovit način borbe protiv tuberkuloze u Indiji."
Trudy Harpham s londonskog Fakulteta za higijenu i tropsku medicinu potvrđuje da su takva partnerstva stručnih službi i lokalnog stanovništva u pružanju zdravstvene skrbi ključna za budući napredak urbane medicine. S neprestanim i sve bržim migracijama u urbana središta širom svijeta, takva vrsta dijaloga postaje sve urgentnija.