Grupa kompjuterskih programera i hakera iz Austrije radi na razvoju jeftinog načina širenja internet pristupa u zajednicama, jeftine alternative fiksnim mrežnim rješenjima, tj. alternativne građanske komunikacijske mreže. Ekipa iz FunkFeuer wireless zajednice u Beču koristi svakodnevnu tehnologiju za stvaranje wireless mreže, zvane “mesh,” za prijenos podataka od osobe do osobe, bez angažiranja kompanija ili vlada.
Za većinu korisnika, internet veza je jednostavno usluga, koja se plaća, kao što su telefon i struja. Mušterije kompaniji plaćaju pristup na web preko telefonske linije ili linije kablovske televizije. Ali oprema na krovu ove zgrade u Beču jedan je drugačiji model.
“Usmjeren je ka anteni postavljenoj skroz tamo u brdima izvan Beča,” govori Aaron Kaplan dok pokazuje čvor u mesh mreži FunkFeuera koja omogućuje wireless, bežični pristup na širim područjima korištenjem istog otvorenog radio-frekvencijskog spektra kao i WiFi. Ali, za razliku od klasičnog WiFi-ja, za male bežične kućne i uredske mreže, FunkFeuer mesh mreža funkcionira na mnogo većim udaljenostima.
“Možete isto, naravno, i na cesti,” dodaje on, “od prozora do prozora, to je moguće, ne trebaju vam onda ove komplicirane, velike antene. Možete samo male antene postaviti na prozorima.”
Bitno je imati dovoljno korisnika za postavljanje routera (usmjerivača prometa) i antena na otvorenome tako da svaki korisnik postaje novi provider i na taj način dalje širi mrežu. Ako jedan čvor ima pristup internetu, imaju ga onda i svi korisnici FunkFeuera.
Mnogi u toj tehnologiji vide način za zaobilaženje interneta pod kontrolom vlade, za razmjenu informacija koje nisu pod kontrolom vlasti.
“Čvorove je jako teško nesposobiti ,” objašnjava Kaplan, “ jer ih morate gasiti jedan po jedan, svaki pojedinačni čvor, svakog pojedinačnog vlasnika čvora. To nije baš tako lako, ne kao u Egiptu – idete na jedan ISP (Internet Service Provider), koji ima sve internet kabloveprovedene kroz jednu zgradu, i samo nazovete i kažete da je potrebno gašenje. To više nije moguće, zbog gustoće čvorova.”
Metalab u Beču mjesto je za entuzijaste koji surađuju na projektima kao što su kompjuterske, također radio, mreže.
Adrian Dabrowski bio je jedan od prvih koji je radio na FunkFeueru. Evo što kaže o tada potpuno novim WiFi mogućnostima.
“Eksperimentiralo se... s vlastitim antenama, ne na 20 nego na 100 pa 200 metara...bilo je vrlo zanimljivo i odjednom, mogli ste napraviti bežične gradske mreže, preko cijelog grada..novi svijet, nešto potpuno novo.”
Suradnja s radio-amaterima poput Clemensa Hopfera rezultirala je nekim pomacima i novim napretkom koji su omogućili prijenos informacija putem kratkovalnog radija – do primalaca na udaljenosti i do 200 kilometara.
“Da, da...ako želite proširiti linkove preko velikog područja, to nije baš lako, ali je moguće.”
Programeri kažu da nova tehnologija mnogo obećava. Da bi potaknuli na inovaciju, sve su svoje planove i tehničke podatke postavili online, besplatno, dostupno svakome.
Za većinu korisnika, internet veza je jednostavno usluga, koja se plaća, kao što su telefon i struja. Mušterije kompaniji plaćaju pristup na web preko telefonske linije ili linije kablovske televizije. Ali oprema na krovu ove zgrade u Beču jedan je drugačiji model.
“Usmjeren je ka anteni postavljenoj skroz tamo u brdima izvan Beča,” govori Aaron Kaplan dok pokazuje čvor u mesh mreži FunkFeuera koja omogućuje wireless, bežični pristup na širim područjima korištenjem istog otvorenog radio-frekvencijskog spektra kao i WiFi. Ali, za razliku od klasičnog WiFi-ja, za male bežične kućne i uredske mreže, FunkFeuer mesh mreža funkcionira na mnogo većim udaljenostima.
“Možete isto, naravno, i na cesti,” dodaje on, “od prozora do prozora, to je moguće, ne trebaju vam onda ove komplicirane, velike antene. Možete samo male antene postaviti na prozorima.”
Bitno je imati dovoljno korisnika za postavljanje routera (usmjerivača prometa) i antena na otvorenome tako da svaki korisnik postaje novi provider i na taj način dalje širi mrežu. Ako jedan čvor ima pristup internetu, imaju ga onda i svi korisnici FunkFeuera.
Mnogi u toj tehnologiji vide način za zaobilaženje interneta pod kontrolom vlade, za razmjenu informacija koje nisu pod kontrolom vlasti.
“Čvorove je jako teško nesposobiti ,” objašnjava Kaplan, “ jer ih morate gasiti jedan po jedan, svaki pojedinačni čvor, svakog pojedinačnog vlasnika čvora. To nije baš tako lako, ne kao u Egiptu – idete na jedan ISP (Internet Service Provider), koji ima sve internet kabloveprovedene kroz jednu zgradu, i samo nazovete i kažete da je potrebno gašenje. To više nije moguće, zbog gustoće čvorova.”
Metalab u Beču mjesto je za entuzijaste koji surađuju na projektima kao što su kompjuterske, također radio, mreže.
Adrian Dabrowski bio je jedan od prvih koji je radio na FunkFeueru. Evo što kaže o tada potpuno novim WiFi mogućnostima.
“Eksperimentiralo se... s vlastitim antenama, ne na 20 nego na 100 pa 200 metara...bilo je vrlo zanimljivo i odjednom, mogli ste napraviti bežične gradske mreže, preko cijelog grada..novi svijet, nešto potpuno novo.”
Suradnja s radio-amaterima poput Clemensa Hopfera rezultirala je nekim pomacima i novim napretkom koji su omogućili prijenos informacija putem kratkovalnog radija – do primalaca na udaljenosti i do 200 kilometara.
“Da, da...ako želite proširiti linkove preko velikog područja, to nije baš lako, ali je moguće.”
Programeri kažu da nova tehnologija mnogo obećava. Da bi potaknuli na inovaciju, sve su svoje planove i tehničke podatke postavili online, besplatno, dostupno svakome.