Anni Marie Jarvis, rođenoj u malomWebsteru, nekoliko kilometara južno od Graftona, pripada zasluga za proglašavanje blagdana u čast majki i majčinstva. Počeci Majčina dana sežu, istina, još u doba starih Grka i Rimljana i tijekom tisuća godina obilježavao se na razne načine i na razne datume u raznim kulturama, ali moderni Majčin dan, uspostavljen početkom 20. stoljeća, svoje korijene ima u engleskom i američkom pokretu žena.
Još za vrijeme američkog Građanskog rata, aktivistica i pjesnikinja Julia Ward Howe, koja je napisala tekst za jednu od najpoznatijih američkih patriotskih pjesama - Battle Hymn of the Republic, predlagala je stvaranje Majčina dana, no ne toliko u slavu majki i majčinstva koliko u slavu mira. Godine 1870., kad se Amerika još oporavljala od Građanskog rata, a Francusko-pruski rat upravo započeo s druge strane Atlantika, ona je, u svom pamfletu pod naslovom Apel ženama svijeta, pisala: “Naši sinovi neće od nas biti otrgnuti da bi zaboravili sve ono čemu smo ih učile – dobrohotnost, milosrdnost i strpljivost. Mi, žene jedne zemlje, bit ćemo u posebnom savezu sa ženama druge zemlje, kako ne bismo dopustile da naše sinove obučavaju u tome kako ranjavati jedni druge.”
Prvi Majčin dan mira bio je proslavljen 2. lipnja 1873. godine, u Bostonu i 17 drugih američkih gradova, kao i u Rimu i u Konstantinopolu. Obilježavat će se još neko vrijeme, ali početni entuzijazam brzo će splasnuti.
Tek će Anna Marie Jarvis, tridesetak godina kasnije, iz drugih pobuda, oživjeti ideju stvaranja Majčinog dana. Njena je majka, Ann Maria Reeves Jarvis, još za trajanja Građanskog rata, u West Virginiji organizirala “prijateljske klubove majki,” sa ciljem podučavanja majki u higijeni, kako bi se spriječile neke bolesti koje su u to vrijeme, zbog pomanjkanja znanja i informiranosti, harale tim ruralnim i zabačenim područjem Appalachije. Njene vlastite tragedije - izgubila je sedmero male djece – potaknule su je na to da drugima pomaže. Te je ideje usadila i u svoju kćerku, Annu Marie, kao i ideju za osnivanje blagdana u čast svim majkama.
Majka i kćerka su bile vrlo bliske; kad je majka umrla, kćerka je bila toliko neutješna da su zabrinuti rođaci i prijatelji, kao lijek njenoj tuzi, predložili da nastavi s majčinim radom, što je ona i učinila, bacivši se na posao s punim žarom. Pisala je, neumorno, guvernerima, kongresmenima, urednicima listova, bogatim businessmenima, svećenicima, udrugama, čak i predsjednicima – Theodoreu Rooseveltu, Williamu Taftu, Wooodrowu Wilsonu, tražeći da se jedan dan u godini proglasi Majčinim danom, jer “suviše često propuštamo majci, dok je ona još živa, pokazati koliko nam znači ljubav, nježnost i pažnja kojima nas ona nesebično obasipa svakoga dana.” Zahvaljujući njezinoj kampanji, Kongres je, 1914. godine, usvojio rezoluciju i, potpisom predsjednika Wilsona, druga nedjelja svibnja određena je kao Majčin dan, službeni praznik u Sjedinjenim Državama, “dan kada javno iskazujemo ljubav i poštovanje za majke naše zemlje.”
Anna Marie Jarvis nastavila je lobirati da se praznik proglasi i u drugim zemljama i imala je dosta uspjeha. Četrdeset i tri zemlje prihvatile su Majčin dan, mnoge ga i danas slave na isti dan kad i Amerika, druge nedjelje svibnja, druge na neki drugi dan tijekom ožujka, travnja ili svibnja.
Anna Marie Jarvis, koja je praznik zamislila kao tiho i svečano slavlje, u crkvi i krugu obitelji, vidjela je, nažalost, još prije svoje smrti, 1948. godine, njegovu komercijalizaciju i žalila se da ga cvjećari i proizvođači čestitki bezobzirno iskorištavaju. Naročito su je smetale gotove čestitke – kupiti takvu, s već napisanim tekstom, govorila je, nije isto što i napisati svoju. “Gotova čestitka ne znači ništa osim da ste suviše lijeni sami napisati nekoliko riječi ženi koja je za vas učinila više od bilo koga drugoga na svijetu.”
Jedan karanfil (omiljeni cvijet njezine majke) u zapučku na Majčin dan - bijeli za izgubljenu, ružičasti ili crveni za živu majku - bio je dovoljan po njezinu mišljenju. Ali službeno glasilo cvjećara Amerike, Florists Review, pisalo je još tada: “To je praznik koji treba iskoristiti do maksimuma.” Majčin dan i ostaje najunosnijim danom za svakog cvjećara.
Kad je američka Poštanska služba, tridesetih godina, najavila da izdaje marku povodom Majčina dana i na njoj reprodukciju slike Jamesa Whistlera – Majka i vaza s bijelim karanfilima – Anna Marie Jarvis je povela žestoku kampanju i uspjela nagovoriti predsjednika F. D. Roosevelta da se s marke skinu riječi Mother’s Day, ali da ostane vaza s bijelim karanfilima. Cijeli svoj život i sav svoj novac utrošila je, prvo, na stvaranje tog praznika, a onda i na promicanje njegovog skromnog, tihog slavljenja. Unatoč njenim ustrajnim, ponekad čak paranoičnim nastojanjima, Majčin dan je danas, u Americi, za proizvođače čestitki (i cvjećare), multimilijunska industrija, vrijedna, prema nekim procjenama, 16 milijardi dolara. Istovremeno, ipak, i prilika da se majkama izrazi ljubav i zahvala. Živa je, dakle, i tradicija koju je Anna Marie Jarvis začela. U Graftonu, u saveznoj državi West Virginia, lokalna je metodistička crkva, kojoj su pripadale i Anna Marie i njezina majka; godine 1964. dobila je službeni status International Mother’s Day Shrine. S njezinom bi misijom i Anna Marie bila zadovoljna: Čuvati, promicati i putem obrazovanja širiti duh majčinstva, onako kako su to svojim primjerima pokazivale Anna Marie Jarvis i njezina majka.”
Anna Marie Jarvis, “Majka Majčinog dana,” umrla je u jednom sanatoriju u Pennsylvaniji, 1948., u 84. godini života, siromašna, slijepa, potpuno sama. Nije znala da je sve troškove njena boravka u sanatoriju godinama plaćala američka Udruga cvjećara.
