"Već smo čuli ministra policije Vulina (Aleksandar Vulin, prim.nov.) koji je rekao da bi onima koji su podržali rezoluciju trebalo zabraniti ulazak u Srbiju. Mislim da će Beograd na neki način podvući crtu - dok će crnogorske političke snage čiji je uzor Beograd podgrijevati to pitanje", izjavio je Bassuener, dodajući da su sve do sada izrečene reakcije o tom pitanju bile potpuno očekivane.
"Stavovi iz Beograda i Banjaluke su dobro poznati - pogotovo Milorada Dodika koji dodatno 'muti vodu' tvrdnjama o poricanju genocida. U te svrhe tamo je stvorena čak i posebna komisija u čijem mandatu je da to pokuša da dokaže. Istovremeno, kada je riječ o crnogorskoj političkoj sceni - mislim da je ovo što se dešava, da kažem, veoma otrovno.
Premijera Krivokapića su koalicioni partneri označili kao izdajnika, a ta zemlja isključivo je učinila ono što je potez koji se preduzima u skladu sa nastojanjima oličenim u ispunjavanju evropske perspektive i članstva u EU. U Crnoj Gori počela je neka vrsta bitke i brojna pitanja su trenutno otvorena", kaže Bassuener uz napomenu da je jedno još nejasno hoće li Vlada Crne Gore opstati i u kojoj konfiguraciji - ili će biti raspisani novi izbori.
Glas Amerike: Šta bi mogao biti izlazak iz trenutne političke krize?
Bassuener: Sudeći prema brojkama - Krivokapić će imati velikih problema da aktuelnu vladu održi na okupu. Osim ako ne popusti pod zahtjevima dijela koalicionih partnera. Mali signal popuštanja mogao bi se ogledati kroz konstataciju da je usvajanje rezolucije bilo nepotrebno i da je on suštinski ne podržava. Tenzije se sad prelivaju između dijela prosrpskih stranaka, koje žele čvršće odnose sa Srbijom, i nekadašnje opozicije, poput URA-e koja je promjene željela i izglasala zbog optužbi i sumnji u vezi sa korupcijom prethodnih vlasti predvođenih Demokratskom partijom socijalista (DPS). Ta struja ne spori državnost Crne Gore i sada se trenutno njen dio vjerovatno pita za šta je tačno glasao. Sve to su trenutno otvorena pitanja.
Glas Amerike: Kuda sve ovo vodi područje Zapadnog Balkana?
Bassuener: Sve ovo još demonstrira postojanje pojačanog apetita za sve koji, na neki način, imaju neispunjenu nacionalnu agendu. Upravo zato mi i djeluje da su objavljivani brojni non-paperi, jer je stvoren utisak da je vrijeme za puštanje probnih balona. Još se nije desila nekakva epohalna promjena od preuzimanja mandata Bidenove administracije što mislim da je mnoštvo ljudi očekivalo do sada, bilo sa nestrpljenjem ili zebnjom - ukoliko su smatrali eru bivšeg predsjednika Trumpa korisnom za njih. Mislim da stupamo u vrijeme iskušenja za vlade Zapadnog Balkana, ali takođe i Evropske unije i Sjedinjenih Država - koje bi, razumljivo, podržale takvu i slične rezolucije. Međutim, šta ukoliko Srbija nastavi da pojačava svoje nezadovoljstvo i kakve bi to posljedice moglo imati u trenutku kada tinjaju nade da bi se dijalog Beograda i Prištine mogao vratiti na kolosjek. Ipak, vraćaju se okolnosti koje bi mogle zabrinjavati, jer retorika koja se može čuti, kao što su mnogi drugi prije mene primjetili, podsjeća na jezik korišten devedesetih godina prošlog vijeka. Traju prepirke o događajima iz devedesetih godina jezikom koji se tada koristio.
Glas Amerike: Gdje bi mogao biti izlaz?
Bassuener: Ono što bi moglo biti od pomoći da se stvari ne pogoršaju - je da se Zapad jasno odredi prema aktuelnim događajima na Balkanu. Devedesete godine prošlog vijeka su prošlost i granice su nepromjenjive. Nijedna država nema pravo po automatizmu da se priključi Evropskoj uniji. Ako to želite potrebno je da ispunite propisane standarde. Ako se odlučite da poreknete genocide, koji je potvrđen u nekoliko presuda međunarodnih sudova, da li je to vrsta partnera koga bismo željeli da imamo? Mislim da je potrebna značajnija jasnoća u vezi sa tim kao i da to postane kriterijum na koji se obraća pažnja. Međutim, takva reakcija mi se čini da je već zakasnila i reaguje se prilično meko. Jer postoje oni koji strahuju od narušavanja odnosa sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i sa time bi trebalo prestati.
