Zbog zaposlenosti majki, danas više očeva nego prije kuha za cijelu obitelj. Jedan od njih je urednik časopisa New Yorker, John Donohue. On je zamolio preko 20 očeva, pisaca i profesionalnih kuhara da opišu svoja kulinarska iskustva. Potom ih je sakupio i objavio u knjizi “Muškarac s tavom: kulinarske avanture očeva koji kuhaju za svoje obitelji.”
Kad je John Donohue prvi put postao otac, otkrio je jednu novu ulogu. Počeo je, kaže, kuhati za svoju ženu i bebu i – dobro se zabavljao – ali i iznenadio da nije jedini. U svoju knjigu “Man With a Pan,” “Muškarac s tavom,” John Donohue je uključio 34 eseja pisaca i profesionalnih kuhara.
Jedan od njih je i Mark Bittman – on piše o hrani za New York Times. Međutim, prije nego što je Mark Bittman pisao za taj dnevni list… "Oženio se, dobio bebu. Vozio taksi. Radio raznorazne privremene poslove. Onda je počeo kuhati. To ga je dovelo do njegove prve knjige. Ali i do prve potvrde njega kao pisca," kaže Donohue.
Drugi očevi, kaže John Donohue, počeli su kuhati oklijevajući, više iz nužde. Poput romanopisca Stevena Kinga. I on je dao svoj doprinos knjizi, esejom naslovljenim “On Cooking,” O kuhanju.
"Steven King počeo je kuhati za svoju obitelj u državi Maine nakon što mu je žena izgubila osjet okusa, a time i želju za kuhanjem. On je želio da njegova obitelj jede bolju i kvalitetniju hranu, pa se uputio u kuhinju. Opisuje kako koristi mikrovalnu pećnicu i navodi kako je važno stvari pojednostavniti. To je njegov moto. A ima i dobar savjet: ‘nemojte zapaliti kuhinju,’ kaže Donohue.
Cijeli je proces bio lakši za romanopisca Mohammeda Naseehu Alija, rođenog u Gani. On je počeo kuhati inspiriran sjećanjima iz djetinjstva na kuhinju njegove majke: "Odrastao sam u muslimanskoj zajednici afričkog naroda Hausa. Ta zajednica ne gleda s odobravanjem na muškarce u kuhinji. No, moja mi je majka dozvolila da budem uz nju kad bi kuhala."
Ali smatra da je kuhanje kreativno. Zapravo, uspoređuje ga s pisanjem. Kaže da je to više-manje isto: u pisanju počinjete od prazne stranice, a u kuhanju imate prazan lonac, pa i u tom slučaju morate početi kreativno razmišljati o tome što ćete staviti u lonac, s čim ćete to pomiješati, kako bi stvorili neko jelo, kaže on.
Putopisac Jack Hitt još je jedan od autora eseja o kuhanju. On taj kreativni proces opisuje na sljedeći način: "Iz moje priče saznat ćete da se kuhanje ne sastoji od pukog slijeda uputa u receptu. To je nešto puno veće, jedno metafizičko iskustvo. Događa se puno više toga od onog što je napisano. U neku ruku, to je kao obrađivanje vrta ili vožnja automobila. I ono vam postaje nešto prirodno i instinktivno."
Jack Hitt kaže da su se njegove kulinarske vještine razvijale tijekom 16 godina. One su mu tijekom tog vremena otkrile način čvršćeg povezivanja s njegovom obitelji. Naime, kad je jednom nešto spravljao u kuhinji, ugledao je svog malog sina kako ga promatra iz sobe. On je nedugo potom pokazao zanimanje da mu se pridruži u kuhinji, kaže Jack. Tako mu je sin postao asistent. A ubrzo mu se pridružio i drugi sin. “Otada nas troje eksperimentiramo u kuhinji, a sve češće nam se pridruži i moja žena. Tako nas četvero svi skupa u kuhinji kuhamo, i zapravo odgajamo jednu obitelj,” kaže Jack Hitt.
Mark Kurlansky, pisac, kuhar i slastičar, kaže da kuhati može svatko: "Kuhanje je kao i bilo što drugo – samo ga trebate prakticirati redovito kako bi u njemu postali dobri. Zapravo, poznajem neke ljude koji jednostavno ne znaju kuhati. Ne razumijem zašto. Baš kao i oni koji ne mogu pisati, ma koliko se trudili. Nije mi to jasno. Ako možete govoriti, zašto ne možete i pisati? A ako možete jesti, kako to da ne možete i kuhati?"
Mark Kurlansky želio bi dati savjet muškarcima koji žele kuhati. On glasi: “Neka bude nešto jednostavno. Ako kupite dobre namirnice i skuhate ih na jednostavan način, uvijek ćete imati ukusno jelo.”
Urednik knjige John Donohue kaže da očekuje da će više očeva kuhati – jer, potreba za tim raste, a društvo sve više prihvaća “muškarca s tavom.”