Bivši direktor globalne korporacije Starbucks objavio je u jednom TV intervjuu kao i na društvenim mrežama u nedjelju da bi mogao da se takmiči protiv predsjednika Donalda Trumpa ali i kandidata koga izabere Demokratska partija, vodeći kampanju van tradicionalnog sistema dvije velike stranke.
“Volim našu zemlju i ozbiljno razmišljam o kandidaturi za predsjednika kao nezavisni kandidat centra", napisao je Schultz na Twitteru. “Nema boljeg trenutka za to, naše dvije stranke su podijeljenije nego ikad. Razgovarajmo o tome kako da se ujedinimo i stvorimo prilike za što više ljudi."
U intervjuu koji je emitovan u programu "60 minuta" na TV mreži CBS, samoproklamovani "demokrata cijelog svog života" opisao je Trumpa kao čovjeka koji "nije kvalifikovan da bude predsjednik", i okrivio obje stranke da "konzistentno ne rade ono što je potrebno u interesu građana SAD." Optužio ih je da se "svakog dana bave samo politikom osvete."
Tokom intervjua, novinar Scott Pelleyje predvidio "ljutiti tweet u osam uveče" od predsjednika Trumpa koji reaguje na Šchutzove riječi. Tweet je, međutim, stigao u osam ujutru narednog dana.
Trump, za kojeg neki analitičari vjeruju da bi imao koristi od Schultzove kandidature, u suštini mu je uputio izazov da uđe u trku, navodeći da 65-godišnji Njujorčanin "nema petlju da se kandiduje za predsjednika."
Trump je izjavio da je gledao Schultzov intervju i složio se sa njim da nije "najpametnija osoba". Predsjednik je, vjerovatno misleći na sebe u Bijeloj kući, rekao da "Amerika već ima takvu osobu".
Predsjednik je svoj tweet završio dosetkom da se nada da mu Starbucks "i dalje plaća kiriju u Trumpovoj kuli" u New Yorku.
Mnogi ozbiljni politički posmatrači su vrlo skeptični da Schultz ima ikakve šanse da porazi bilo sadašnjeg predsjednika ili kandidata Demokratske partije.
“U politici - sve je u dobrom trenutku a Schultz je izabrao najgori mogući trenutak", ocijenio je istoričar i autor Rick Shenkman. "Ovo je najgore vrijeme u američkoj istoriji za nekog milijardera da se kandiduje za predsjednika. Trump je diskreditovao ideju biznismena kao predsjednika za cijelu jednu generaciju."
Drugi kažu da politički establišment ne treba da bude tako siguran da nezavisni kandidat nema šansu za pobjedu 2020.
“Cijeli proces je poremećen i zato je sve moguće", smatra profesorica istorije na koledžu Skidmore, Rick Shenkman. Ona ističe da je Trumpova pobjeda 2016. kao kandidata bez političkog iskustva pokazala da su političke stranke u SAD sada slabije nego bilo kad od građanskog rata."
Mnoge demokrate strahuju da bi Schultz nanio veću štetu njihovom kandidatu nego Trumpu. Jedan od kandidata za nominaciju Demokatske partije, Julian Castro, bivši sekretar za urbanizam, izjavio je da ne misli da bi nezavisna kandidatura Schultza bila u najboljem interesu zemlje jer bi "pružila Donaldu Trumpu najbolju šansu da bude ponovo izabran."
Bivši gradonačelnik New Yorka Mike Bloomberg takođe pokušava da odvrati Schultza od ideje da se takmiči kao nezavisni kandidat. "2020., postoji velika vjerovatnoća da bi nezavisni kandidat samo podijelio glasove onih koji su protiv Trumpa što bi dovelo do reizbora predsjednika", napisao je Bloomberg na Twitteru u ponedjeljak, ističući da je on sam izbjegao taj rizik 2016.
Demokrate imaju pravo što su zabrinute, rekao je Shenkman za Glas Amerike, predviđajući da bi Schultz "odvukao glasove umjerenih republikanaca iz predgrađa koji bi inače glasali za demokratu". Prema njegovom mišljenju, ulazak Schultza u izbornu trku bi mogao da "zaštiti Trumpa od posljedica sopstvenih prekršaja i nekompetencije."
Schultz nije direktno odgovorio na bojazni demokrata, ali je u intervjuu za CBS rekao "Želim da pobijedi američki narod. Želim da pobijedi Amerika."
Nezavisni kandidati nikada nisu pobijedili na predsjedničkim izborima u SAD ali su u nekim slučajevima, čak i u proteklih nekoliko decenija, uticali na ishod ili promijenili smjer jedne od dvije stranke.
1968., bivši guverner Alabame George Wallace, kao kandidat anti-liberalne Američke nezavisne stranke, osvojio je 13 odsto glasova i odnio pobjedu u pet južnih država, što je, prema Delton, "označilo veliku tranziciju u izbornom sistemu, a ona je značila konsolidaciju Demokratske partije kao stranke građanskih prava i različitosti."
Demokrate su ranije bile stranka koja je obuhvatala i segregacioniste, a kada su konzervativne demokrate sa juga napustile stranku u korist Wallacove partije, to je pomoglo da se Republikanska partija proširi u regionu kojim su demokrate godinama dominirale.
1992., konzervatini milijarder Ross Perot odnio je dovoljno glasova koji bi vjerovatno pripali republikancu Georgeu Bushu starijem da je to pomoglo demokrati Billu Clintonu da postane predsjednik.
Na izborima 2000. Ralph Nader, zaštitnik prava potrošača, koji se kandidovao u ime Zelene stranke, je prema mišljenju mnogih demokrata preuzeo dovoljno glasova od potpredsjednika Al Gorea da otvori put za pobjedu republikancu Georgeu Bushu.
2020., prema Deltonu, "republikanci i Trump bi trebalo da budu zabrinuti zbog iste stvari. Nezavisni kandidati po svojoj prirodi odvlače glasove obje stranke."
Uprkos tome, prema mišljenju Shenkman, "Schultz bi samo protraćio svoj novac". Istoričar smatra da se sistem dvije stranke koji u SAD funkcioniše od 1824., neće promijeniti i da Schultz nema šanse da pobijedi.
