Od ranog jutra mašina pere veš u sarajevskom kolektivnom centru smještenom u Hrasnici. Nakon kišnog vikenda, ponovo je toplo i veš na vanjskom štriku će se brzo osušiti.
U jedinom kolektivnom centru u Sarajevu živi 21 porodica. Jedni zbog socijalnih potreba, drugi zbog raseljenosti. Nusreta Ljubunčić raseljena je u svom gradu nakon što je zgrada srušena u ratu.
„U ovom kolektivnom centru sam već pet godina. S tim što smo već 20 godina raseljeni u vlastitom zgradu. Moja porodica je iz Općine Centar 1992. godine izbjegla tokom rata. S tim što u ovom kolektivnom centru postoje još četiri porodice koje su iz Općine Centar. Ima i Novo Sarajevo, ima i porodica koje su u stanju socijalne potrebe”, kaže ona.
Iz dugog hodnika se ulazi u stanove. Stanari dijele toalet i kupatilo, a odvojeno je za žene i muškarce. Mnogi neće da pričaju. Svako iz svojih razloga. Jedna žena usputno nam govori joj je želja se okupati u adekvatnom kupatilu i onda „mogu i umrijeti”.
U Bosni i Hercegovini više od sedam hiljada osoba živi u 121 kolektivnom centru. Zatvaranje centara se prolongira, a 2020. godina je novi rok koji je država postavila.
Vlast se mijenja, pomaka nema
Mnogima poput Nusrete ponestalo je nade u data obećanja.
„Bilo je 2014. krajnji rok za zatvaranje kolektivnih svih centara. Pa 2017., pa evo sad 2020. Ja konkretno ne znam. Ne vjerujemo ništa. Jer ne vidimo pomaka nikakvih. Mijenjanje ministara, mijenjanje vlasti, tamo, 'vamo... Ni jedan ne čini ništa po tom pitanju. Znači, ja lično, a i ostali moji sustanari, ja mislim da niko ne vjeruje nikakvom pomaku na bolje”, kaže Nusreta.
Raseljeni sa sarajevske općine Centar navode nam svoj primjer. Obećano im je da će useliti u stanove na suprotnoj strani grada od kolektivnog centra. Međutim, izgradnja zgrade obustavljena je prije četiri godine.
„Mi nećemo ići odavde dok se ne riješimo trajno. Zaista, 20 godina je previše seljenja po nekim smještajima. Mislim da je ovaj kolektivni zadnja stanica, zadnji korak do povratka na svoje”, kaže Nusreta sa kojom se slažu i drugi stanari kolektivnog centra.
Dok se nadaju adekvatnom rješenju, život pod stresom i pritiskom se nastavlja, a stariji su pesimistični. Jedna žena govori nam da će prije umrijeti nego dočekati izlazak iz kolektivnog centra.
Facebook Forum