U današnje vrijeme ljudi napuštaju područja gdje su rođeni zbog prevelike vrućine, neimaštine i gladi kao posljedica suša usljed klimatskih promjena.
IOM definiše klimatske i ekološke izbjeglice kao „osobe ili skupine osoba koje su, zbog uvjerljivih razloga iznenadnih ili progresivnih promjena u okolišu koje štetno utječu na njihove živote ili životne uslove, dužne napustiti svoje uobičajene domove, ili odluče to učiniti, bilo privremeno ili trajno, i koji se kreću ili unutar svoje zemlje ili u inostranstvu“.
„Plodovi gnjeva“ – svjedočenje o ekološkim izbjeglicama iz Oklahome za vrijeme Velike depresije
Ljudi su se selili zbog suše i gladi mnogo prije nego je utvrđen ovaj termin. To se događalo odvajkada. Američki pisac John Steinbeck, dobitnik Pulitzerove nagrade (1940.) i Nobelove nagrade za književnost (1962.) u knjizi „Plodovi gnjeva“ iz 1939. opisuje masovne migracije farmera iz Oklahome i susjednih država u plodne doline Kalifornije za vrijeme Velike depresije u potrazi za poslom i zemljom nakon što im je suša uništila usjeve, a banke i veleposjednici istjerali s posjeda.
Već 1990. Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) primijetio je da bi najveći pojedinačni utjecaj klimatskih promjena mogao imati na migraciju ljudi – s milionima ljudi raseljenih zbog erozije obale, obalnih poplava i poljoprivrednih poremećaja, velikih suša, toplotnih udara i manjka hrane. Zbog povećanja nivoa mora i oceana neke ostrvske zemlje, poput Maldiva, mogle bi nestati, dok bi druge mogle biti izložene uraganima i drugim ekstremnim vremenskim prilikama koje zbog klimatskih promjena postaju češće.
Područja koja ovise o koralnim grebenima također postaju ugroženija. Naime, zbog oštećenja ovog ekosistema usljed izbjeljivanja korala i njihovog odumiranja, smanjen je biodiverzitet koralnih grebena, što znači i manje hrane. S druge strane, koralni grebeni su prirodna barijera koja jednim dijelom štiti i od udara razornih talasa. Bez njih, ova područja postaju osjetljivija na nevrijeme.
Globalno oko 55 miliona ljudi pogođeno sušama
Mnogi žive u klimatskim „vrućim tačkama", gdje im obično nedostaju resursi da se prilagode sve neprijateljskijem okruženju. Prema podacima UNHCR-a opasnosti koje proizlaze iz sve većeg intenziteta i učestalosti ekstremnih vremenskih događaja, kao što su nenormalno obilne kiše, dugotrajne suše, dezertifikacija, degradacija okoliša ili porast razine mora, već uzrokuju da u prosjeku više od 20 miliona ljudi napusti svoje domove i svake godine preseli u druga područja u svojim zemljama.
WHO procjenjuje da je globalno oko 55 miliona ljudi direkno pogođeno sušama. Nestašica vode utječe na 40% svjetske populacije, a čak 700 miliona ljudi je u opasnosti od raseljenja zbog suše do 2030. Procjenjuje se da će do 2050. godine oko 1.2 milijarde ljudi biti raseljeno zbog klimatskih promjena.
Pri svemu tome, klimatskim promjenama su najpogođenije siromašne i zemlje u razvoju, naročito u Africi, Aziji i Latinskoj Americi. Ljudi koji žive u siromašnim krajevima imaju 6x veći rizik da će biti raseljeni, evakuisani ili će im biti potrebna hitna pomoć zbo katastrofa povezanih s klimatskim promjenama.
Klimatske promjene potiču političku nestabilnost
Vijeće sigurnosti UN-a primjećuje negativne učinke klimatskih promjena i veće konkurencije za oskudne resurse na stabilnost mnogih zemalja zapadne i središnje Afrike kao što su Mali, Somalija ili Sudan. Područja koja su poznata po konfliktima će postati politički još nestabilnija, a klimatske promjene mogu biti fitilj za sukobe, koji će dodatno dovesti do migracija i talasa izbjeglica. Suša 2o11. na rogu Afrike je iselila 9.5 miliona ljudi iz njihovih domova.
Postoje i indirektni načini na koje klimatske promjene štete dobrobiti ljudi i pospješuju migracije: usljed talasa vrućine, radnici, a obično su to radnici na otvorenom u najpogođenijim zemljama, mogu manje raditi, što znači da će dobiti manje nadnice. Izloženi su riziku od toplotnog šoka i smrti.
Klimatske promjene multipliciraju opasnosti: one povećavaju ekonomsku nesigurnost i političku nestabilnost. Ako su usjevi uništeni, poljoprivrednici će tražiti druge načine da prehrane porodice. To može uključivati prosjačenje, ali i kriminalne aktivnosti. U kombinaciji sa siromaštvom i nasiljem, suše mogu biti „kap koja prelije čašu“ da ljudi pokušaju otići negdje drugo, primjerice iz Meksika u SAD, ili iz Azije i Afrike u Evropu.
