Ova 47-godišnjakinja se decenijama bori sa poremećajem ishrane, anoreksijom; kaže da ima iskrivljen odnos sa svojim tijelom od 8. godine.
Ovih dana, kaže Pauli, ona ima 46 kg i danima ne jede čvrstu hranu. Kaže da je preslaba da nosi namirnice kući bez zaustavljanja za pauze.
"Svaki dan je pakao", rekla je. "Tako sam umorna. Završila sam. Sve sam probala. Osjećam se kao da sam živjela svoj život."
Pauli još ne može legalno dobiti medicinsku pomoć da umre.
Proširenje kriterija za smrt uz pomoć medicinske pomoći koje stupa na snagu u martu 2024. omogućit će Kanađanima poput Pauli, čije je jedino osnovno stanje mentalna bolest, da izaberu medicinski potpomognutu smrt.
Kanada je 2016. legalizirala asistiranu smrt za osobe s terminalnom bolešću, a 2021. je proširila na osobe s neizlječivim, ali ne terminalnim stanjima. Zakonske promjene su ubrzane sudskim presudama koje su ukinule zabranu pomaganja ljudima da umru.
Nova odredba o mentalnom zdravlju učinit će Kanadu jednom od najekspanzivnijih zemalja na svijetu kada je u pitanju medicinska pomoć u umiranju (MAID), prema izvještaju stručne komisije kanadskom parlamentu.
Zagovornici asistirane smrti - što je još uvijek nov koncept u mnogim dijelovima svijeta - kažu da je to pitanje lične autonomije.
Međutim, šest zagovornika prava osoba sa invaliditetom i vjerskih zagovornika reklo je Reutersu da tempo planiranih promjena okvira asistirane smrti u Kanadi donosi dodatne rizike da se ljudi odluče za MAID jer nisu u mogućnosti da pristupe socijalnim uslugama - čiji nedostatak bi mogao pogoršati njihovu patnju.
Kanadski ministar pravde David Lametti odbacio je kritike da se zemlja kreće prebrzo ili da otvara sistem za zloupotrebe. Neki zagovornici invaliditeta su zahtijevali poništavanje postojećeg okvira jer tvrde da to dovodi u opasnost osobe sa invaliditetom.
"Došli smo tamo gdje jesmo kroz niz vrlo mudrih koraka," rekao je Lametti u intervjuu za Reuters u junu. "To je bila spora i pažljiva evolucija. I ponosan sam na to."
U 2021. godini, posljednjoj dostupnoj godini, 10.064 ljudi umrlo je od medicinsko potpomognute smrti, što je oko 3,3% smrtnih slučajeva u Kanadi te godine. To u poređenju sa 4,5% u Holandiji i 2,4% u Belgiji, gde je pomoć pri umiranju legalna od 2002. godine, prema zvaničnim podacima svake zemlje.
Velika većina asistiranih smrtnih slučajeva u Kanadi bila je u skladu sa zakonskim pravilima, ali su pokrajinske vlasti smatrale da je mali broj vrijedan istrage, prema ranije neprijavljenim podacima pokrajinske vlade. Provincije i teritorije su odgovorne za zdravstvenu zaštitu u Kanadi.
U periodu 2021-22, Kvebek je otkrio da 15 asistiranih smrtnih slučajeva, 0,4% od ukupnog broja, nije poštovalo pravila. Pokrajina je slučajeve proslijedila samoupravnom medicinskom tijelu i medicinskim ustanovama Kvebeka, rekla je portparol pokrajine Marie-Claude Lacasse. U šest od tih slučajeva osoba nije imala teško i neizlečivo stanje, saopštila je pokrajinska komisija.
U Britanskoj Kolumbiji, vladini zvaničnici su od 2018. godine proslijedili 19 slučajeva smrti uz pomoć regulatornih tijela, a još dva policiji od 2018. godine, rekao je portparol provincije koji nije iznio više detalja.
Nijedno od upućivanja u dvije pokrajine nije rezultiralo disciplinskim mjerama za doktore, rekla su regulatorna tijela, odbijajući da daju dalje detalje.
Četiri druge provincije nisu prijavile problematične slučajeve smrti uz pomoć medicinske pomoći. Druge provincije i teritorije, uključujući Ontario, najmnogoljudniju provinciju Kanade, nisu odgovorile.
30.000 SMRTI SA POMOĆU MEDICINE
Više od 30.000 ljudi umrlo je uz medicinsku pomoć u Kanadi od 2016. godine, više od 10.000 njih 2021. kada je zakon proširen na ljude čija smrt nije bila "razumno predvidljiva". Čak i nakon promjene zakonodavstva, oko 98 posto smrtnih slučajeva uz pomoć pomoći u 2021. godini bili su ljudi za koje se smatralo da su blizu njihove prirodne smrti, prema podacima Health Canada.
"Za sada ništa što vidim ne bi ukazivalo na to da moramo da brinemo da li smo otišli predaleko", rekao je Lametti.
Postupak je dostupan samo osobama koje su obuhvaćene kanadskim zdravstvenim programom. Zahtijeva pismenu prijavu i procjene dva nezavisna ljekara, uključujući najmanje jednog specijalizovanog za njihovo stanje ako podnosilac zahtjeva nije blizu svoje prirodne smrti. Postupak često uključuje injekciju koja se daje kod kuće.
Lametti je rekao da savezna vlada razmatra preporuke parlamentarnog odbora da se osobama mlađim od 18 godina za koje se smatra da mogu donijeti ovu odluku - dozvoli pristup pomoći u smrti.
Kvebek je 7. juna usvojio zakon koji će omogućiti ljudima da unaprijed podnose zahtjeve za asistiranu smrt koji će stupiti na snagu kada dođu do unaprijed određene tačke nesposobnosti zbog Alchajmerove bolesti ili sličnih stanja.
Ali Georges L'Esperance, predsjednik Kvebečkog udruženja za pravo na dostojanstvenu smrt, rekao je da bi moglo proći i do dvije godine da ta odredba stupi na snagu.
Umiranje sa dostojanstvom Kanada je ove godine organizovala skoro 10.000 pisama vladinim zvaničnicima u želji da legalizuju zahtjeve unaprijed širom Kanade, rekla je portparolka Sarah Dobec.
Lametti nije rekao da li će savezna vlada – koja je odgovorna za sprovođenje krivičnog zakona – osporiti zakon Kvebeka na sudovima. Kada su u pitanju maloljetnici i zahtjevi unaprijed, rekao je: "Treba nam više vremena" da procijenimo javno mnijenje i odgovorimo na pitanja politike.
Pauli je prvi put pokrenula ideju asistirane smrti sa psihijatrom Justine Dembo u aprilu 2021.
Dembo je bila član stručnog panela o asistiranoj smrti i mentalnim bolestima koji je prošle godine predstavio izvještaj kanadskom parlamentu. Ona procjenjuje ljude za MAID, iako ju je Pauli prilikom te posjete viđala zbog tjelesnog dismorfnog poremećaja.
Pauli je isprobala mnoštvo tretmana i dva puta je bila hospitalizirana, ali je rekla da i dalje stalno razmišlja o tome šta je jela; šta će jesti.
Dembo je rekla Pauli da bi mogla biti kvalifikovana za pomoć u smrti kada se promijeni kanadski zakon.
"Prošla je veoma kvalitetne tretmane i oni jednostavno nisu imali uticaja", rekla je.
Kada Dembo procjenjuje ljude za MAID, rekla je, ona to tretira kao "posljednje sredstvo" i pokušava utvrditi da li su dobili svu dostupnu medicinsku i socijalnu podršku.
Pauli kaže da planira da se prijavi za MAID kada bude kvalifikovana. Kada je Pauli prvi put progovorila o mogućnosti da dobije pomoć pri umiranju, njena majka Mary Heatley to nije mogla prihvatiti.
"Jednostavno nisam mogla da zamislim da je nema na ovom svetu", rekla je u intervjuu.
Ali Heatley je razgovarala sa njenom kćerkom i shvatila kroz šta prolazi.
"Jednostavno nije mogla da predvidi još 10, 20, bez obzira na to koliko godina živi sa ovim poremećajem u ishrani", rekla je.
"Kažem sebi, 'Moraš pokušati i zapamtiti. Ovo je ono što je htjela. To je njen život.' ... I jednostavno bih morala nastaviti bez nje."
MEDICINSKI KRITERIJI
Neki medicinski stručnjaci kažu da samo mentalna bolest ne bi trebala biti kriterij za asistiranu smrt. Može biti teško utvrditi da li je mentalna bolest zaista nepopravljiva, kao što zakon nalaže, i napraviti razliku između patološkog suicidalnosti i racionalne želje za smrću, kaže Sonu Gaind, glavni psihijatar u Torontskom zdravstvenom centru za zdravstvene nauke.
"Mi čak ni ne razumijemo biologiju većine mentalnih bolesti", rekao je.
Šest aktivista je izjavilo da širenje kanadske asistirane smrti dovodi u opasnost ljude s intelektualnim i fizičkim invaliditetom, niskim prihodima ili drugim ranjivostima.
„Moj najveći strah je da idemo do ovog apsolutnog kraja i da ljudi umiru, ali nismo uložili vrijeme, novac, ljude u postavljanje stvari koje bi značile da ljudi ne žele da razmatraju“ asistiranu smrt, Michelle Hewitt , kopredsjedavajući zagovaračke grupe Invalidnost bez siromaštva, rekao je u intervjuu.
Hewitt je ukazao na široko poznat slučaj muškarca iz Britanske Kolumbije, Seana Tagerta, s amiotrofičnom lateralnom sklerozom (ALS) ili Lou Gehrigovom bolešću, koji se 2019. odlučio za smrt uz pomoć medicinske pomoći nakon što se borio da dobije 24-satnu njegu.
"Bio je vrlo jasan šta želi - više sati njege kod kuće - i kada mu je rečeno da će morati da se preseli u ustanovu za njegu udaljenu od svoje porodice, posebno svog malog sina, koristio je MAID", napisao je Hewitt u email.
Objave Tagertove porodice na društvenim mrežama govore da je pronalaženje njege "stalna borba i izvor stresa za Seana".
Prijavljeni slučajevi ljudi koji pribjegavaju smrti uz pomoć medicinske pomoći dijelom zbog nedostatka podrške su "tragični", rekao je Lametti.
Ali "ne možete dobiti MAID jednostavno zato što imate neke društvene ili ekonomske izazove... Osim ako ne spadaju u medicinske kriterije, ne mogu se prijaviti."
Dok su prijavljeni brojevi problematičnih asistiranih smrti u Kanadi mali, neki protivnici asistirane smrti u drugim jurisdikcijama koriste iskustvo te zemlje kao priču upozorenja, rekle su za Reuters tri osobe uključene u debatu u Britaniji.
"Kanada se prvenstveno koristi kao argument protiv nas, a ne kao argument u korist", rekao je Charles Falconer, britanski laburistički kolega koji podržava asistiranu smrt za osobe s terminalnom bolešću u Britaniji, gdje to nije legalno.
"To u jednom smislu [predstavlja klizav teren], zar ne, jer je počelo sa terminalnom bolešću, a završilo se neterminalnom bolešću i mentalnom bolešću."
