Stanovnici Jerusalema će uskoro iz jednog dijela grada u drugi stizati najmodernijom tramvajskom vezom. Laku gradsku željeznicu, kako se zvaničnije naziva taj sistem, turisti i hodočasnici će koristiti mnogo manje, jer tramvajska trasa u velikom luku zaobilazi objekte i lokalitete svete kršćanima, muslimanima i Jevrejima.
Svake godine Jerusalem posjeti preko milion hodočasnika-kršćana i u trećem dijelu serijala o Jerusalemu govorimo o tome što njima taj grad i Sveta zemlja, kako se naziva stari, centralni dio grada, znače i kako je doživljavaju. U prethodna dva izvještaja govorili smo, da podsjetimo, o Jerusalemu viđenom očima Jevreja i muslimana.
U najkraćem, hodočanici kršćani prolaze tijesnim ulicama Jerusalema stoljećima. To je za njih, prije svega i iznad svega, mjesto hodočašća, prostor biblijske povijesti, ambijent događanja koja su kamen temeljac kršćanstva, religije preko dvije milijarde ljudi.
Za njih to je mjesto Isusove patnje, raspeća i uskrsnuća.
Svakog petka hodočasnici u Starom gradu slijede Put križa ulicom Dolorosa, prateći Kristove korake do njegovog raspeća. Hodočašće se završava u Crkvi svetog sahranjenja.
Duž tog puta kvartovi naseljeni Jevrejski i muslimanima podsjetnik su da je status Jerusalema ključna tačka u rješavanju izraelsko-palestinskog sukoba.
Sestra Belen, svećenica iz Španije, stoljećima dugu i još nezvršenu borbu za Jerusalem vidi, kako kaže, kao testament značaja grada i dodaje:
„To je mjesto sukoba. Vjerujem da je to zbog misterije i vjerovanja u prisustvo boga u Jerusalemu. Nijedan grad nije toliko mnogo puta razaran i obnavljan. Hodočasnici iz cijelog svijeta stižu u Jerusalem, sve tri monoteističke vjere tu imaju svoja svetišta. Jerusalem je grad čiju misteriju nije moguće odgonetnuti i to je ono što nas dovodi u njega.“
Broj hodočasnika se posljednjih godina značajno uvećava. Istovremeno, broj Palestinaca kršćana koji žive u Jerusalemu se uveliko smanjuje jer mnogi iseljavaju pod pritiskom izraelsko-palestinskih tenzija.
Posljednji put kršćani su za Jerusalem ratovali u vrijeme Krstaških ratova, prije devet stoljeća, kada su zauzeli grad i Svetu zemlju kako bi hodočasnicima kršćanima osigurali pristup njihovim svetištima.
Danas, među stanovnicima tri religije, kršćani Jerusalema su jedini koji nemaju nikakav politički ulog, vlast ili uticaj u gradu. Njihov jedini interes je dostupnost svetištima.
Fratar Frederic Mans iz franjevačke škole za izučavanje biblije ističe:
„Kršćanstvo je rođeno u Jerusalemu. Za kršćane je izuzetno značajan i kao grad Isusovog žrtvovanja za spas čovjeka. Naša jedina pretenzija je moći moliti se u ovom svetom gradu.“
A sestra Belen, hodošasnica u više navrata, ponovo će hodočastiti ako bude mogla:
„Bog je, kako ja vjerujem, ostavio svoje znakove u Jerusalemu, a mi, kao ljudi, možemo doći ovdje i osjetiti božju tajnovitost. Dolazimo da se suočimo sa božjom voljom i hodočašćem u Jerusalem bliži smo raju kojem stremimo, koji nas čeka.“
Sestra Belen je samo hodočasnica, hodočašćem snaži svoju vjeru i moli da Jerusalem bude grad mira, širom otvoren za sve ljude dobrog srca.
