Umjetnost i kultura su često uspješni instrumenti globalne diplomacije. Oni mogu prevazići političke i ekonomske razlike, i privući pažnju ljudi širom svijeta. Jedan od najuspješnijih programa američke javne diplomacije kraja 20-og vijeka su bili ambasadori jazz-a, a muzika je i danas važan dio američke kulturne diplomacije. Kako izvještava novinarka Glasa Amerike Amra Alirejsović, novom izložbom u Washingtonu se slavi važno postignuće muzičke diplomacije.
Tokom hladnog rata, jazz je bio moćan instrument američke kulturne diplomacije. On je izmijenio odnose supersila i pomogao oblikovanju demokracije u svijetu, osobito među onima koji su živjeli pod sovjetskim komunizmom i u istočnoj Evropi. U okviru programa američke vlade u svijet su slati ambasadori jazz-a, među njima velikani kao što su Louis Armstrong, Dizzy Gillespie, Benny Goodman, Duke Ellington i Dave Brubeck. Od 1950-tih do 1970-tih godina, oni su posjetili više od 35 zemalja u bivšem Sovjetskom savezu, istočnoj Evropi, Srednjem istoku, Africi i Aziji. Njihova muzika je drastično utjecala na poimanje Sjedinjenih država, promovirajući pozitivnu sliku Amerike i smanjujući napetosti hladnog rata.
Tada niko nije putovao, osobito običan narod. Ko bi se 1956 ukrcao na avion i otišao u Burmu ili na Tajland? Toga nije bilo. To su za mnoge bila egzotična mjesta. Ambasadori jazz-a su bili veoma poznati i bili su pozdravljeni kao muzički diplomati Amerike. Ostavština koju su za sobom ostavili i dalje traje, kaže Curtis Sandberg, potpredsjednik odjela za umjetnost Međunarodnog centra Meridian. On je i kustos izložbe pod nazivom Jam Session, što je muzički naziv za improvizaciju. Izložba, koju je sponzorirao i State department, će u naredne tri godine putovati kroz zemlje širom svijeta. Ona sadrži 100 fotografija iz 22 godine koliko je trajao program Ambasadora jazz-a.
Ti muzičari su bili izvanredni. Oni su prkosili opasnostima i bolestima. To su bile teške turneje. Oni su često putovali i po 3 mjeseca pod veoma teškim uvjetima. Oni su bili heroji, kaže Curtis Sandberg.
Ostavština prvobitnih ambasadora jazz-a i dalje živi kroz današnji program State departmenta pod nazivom Rhythm Road, koji ujedinjuje različite muzičke oblike, od jazz-a i bluesa, do cajun muzike i hip-hopa. Njegova misija je upoznati ljude sa jedinstvenim doprinosom Amerike svijetu jazz-a i promovirati kulturno razumjevanje. Maura Pally, pomoćnik američkog državnog sekretara za obrazovanje i kulturu, kaže da je kulturna diplomacija i dalje veoma važna u današnjem svijetu.
Kulturna diplomacija nam nudi jedinstven način da se povežemo sa ljudima sa kojima se inače ne bi povezali. Umjetnost i muzika prevazilaze vjerske, političke i jezičke podjeljenosti na način na koji se to inače ne bi moglo postići, kaže gospođa Pally.
Penny von Eschen je profesorica istorije na univerzitetu u Michiganu. Ona kaže da bi kulturna diplomacija trebala biti uzor za međunarodne odnose u svijetu koji je često nadsjenjen ratovima i neprijateljstvima.
To je lekcija za mnoge zemlje da se otvore i uključe u mnogo veću kulturnu razmjenu, i da to učine prioritetom za diplomaciju, jer je ona isto toliko relevantna danas koliko je bila i 50-ih i 60-ih godina prošlog vijeka, kaže gospođa von Eschen.
Dok je muzika i dalje važan dio američke javne diplomacije, najnovija generacija jazz muzičara izlazi na scenu. 9-godišnji Geoffrey Gallante je počeo nastupati kada mu je bilo samo pet godina. Svirao je sa orkestrom Duke Ellington, i on je najmlađi jazz izvođač koji je ikada nastupao u washingtonskom centru za umjetnost Kennedy i u Bijeloj kući.
Imao sam priliku svirati sa predsjednikovim vlastitim pijanistom. Nisam svirao za predsjednika Busha, jer mislim da je on tada bio u Iraku. To je divan muzički stil i želim nastaviti da ga sviram, kaže Geoffrey.
Nova generacija jazz muzičara će nastaviti da nosi baklju razumjevanja u svijetu, koju su prvi put ponijeli ambasadori jazz-a.
