Proteklo je skoro pet mjeseci od dana kada su snažni zemljotres i rušilački nalet cunamija pogodili sjeveroistok Japana. U toj katastrofi koju su izazvale dvije prirodne sile, slijedeći jedna drugu, poginulo je najmanje 20.000 osoba. Gubitak ljudskih života je nenadoknadiv, a obnova osnovne infrastrukture teče na japanski precizan način. Vlada Japana izdvojila je nekoliko milijardi dolara da pomogne preživjelima da ponovo puste korijene na tlu na kojem su živjeli prije katastrofe, no ta pomoć pristiže vrlo sporo.
To bi se u najkraćem moglo reći i za Sendai.
Aerodrom na području grada, na kojem je cunami izazvao ogromna razaranja, je obnovljen i prvi avioni su počeli da slijeću i uzlijeću prema redu letenja. Iz aviona su, duž obalnog pojasa, jasno vidljive ruševine i ožiljci ostali nakon naleta cunamija To su prije 11. marta bile su škole, porodične kuće, poslovne zgrade, fabrike.
I sam aerodom našao se na putu džinovskog talasa. Nakon nešto manje od pet mjeseci ponovo je otvoren, otvarajući avio-saobraćajem Sendai svijetu.
Takahashi Masao je jedna od svega tri osobe koje sada žive u Okadi, jednom od predgrađa Sendaia. I sada se živo sjeća tog 11. marta i naleta stihije:
„Nakon zemljotresa, sa balkona na drugom spratu moje kuće gledao sam prema moru i pitao sam se koliko bi veliki talasi mogli slijediti. I bili su veći od okolnih borovih stabala. Ništa nisam mogao učiniti.“
Prizemlje njegove kuće je poptuno uništeno. Gospodin Takahashi polako obnavlja svoj dom, počev od kućnog porodičnog svetišta. Pred njim je mnogo skupog posla, a pomoći malo:
„Mnogima novčana pomoć pristiže jako sporo. Samo oko 30 odsto stanovnika dobilo je do sada finasijsku pomoć. Vladini predstavnici ističu da je razaranje ogromno, da je razumljivo što pomoć pristiže sporo, no sve je to ipak frustrirajuće. Da mi je rečeno da ne mogu živjeti ovdje otišao bih. Saobraćajna singnalizacija je obovljena, što znači da bi ipak mogli ovdje ostati.“
Na području Sendaia trenutno se obnavlja mreža mobilne telefonije, a vodovodna, gasna i elektro-mreža su obnovljene ranije. Ukupni troškovi obnove uništenog u naletu cunamija procijenjeni su na blizu 300 milijardi dolara.
Moderna auto-cesta duž obale mora sada je zakrčena kamionima koji odvoze olupine i ostatke svega i svačega . Sve to uništeno sortirano je vrlo precizno. Gradske vlasti Sendaia postavile su sebi cilj da 50 odsto tog otpada bude reciklirano, ponovo iskorišteno. Ono što ne bude za reciklažu, biće spaljeno i zatrpano u već iskopanim ogromnim depoima.
Samo na području gradske cjeline Miyagi, kako je procijenjeno, biće skupljeno 18 miliona tona otpada.
Nedaleko od brda otpada Maeda Hiroko plijevi korov na parceli na kojoj je zasijala povrće. I ona, kako kaže, ostaje:
„Iz vlade nam poručuju da bi trebali da se iselimo. No naše kuće, ono što je od njih ostalo, i naša zemlja su ovdje. Vjerujem da će se svi oni koji ovdje imaju nešto vratiti.“
Vjera u upješnost obnove osjeća se širom Japana. Do sada obnovljeno potvrđuje ta nadanja. Istovremeno, mnogo je preživjelih koji su i dalje nesigurni u pogledu njihove dalje budućnosti.
