Teretnjak nosivosti 6000 tona, Azijska Simfonija, leži nasukan na dokovima Kamashi-a. Tsunami ga je podigao iznad nivoa luke i nasukao opasno blizu jednoj obližnjoj kući. Taj nadrealni prizor postao je simbol ukupne nesreće koja je zahvatila ovaj kraj. Zajedno sa stotinama poginulih, tsunami je uništio srce ove veoma prometne luke. Gradjevinski radnik Mazakatsu Sano besciljno luta medju izobličenim ostacima brodogradilišta. Kaže da još uvijek sve izgleda nerealno, kao ružan san:
- Trebaće, mislim, najmanje godina da se obnovi ovo mjesto. Moramo sve uraditi od temelja. Vodu, plin, struju…
Sano dodaje da je Kamaishi svjetski poznat po svom visokokvalitetnom čeliku. Direktno iznad luke nalazi se fabrika Nippon Steel. Ona je veliki poslodavac u ovom gradu i proizvodi veliki procenat svjetske produkcije čelične žice i poluga koje se koriste i za automobilske gume kao i za mostove.
Dugogodišnji prijatelji Ayako Ito i Sei Obara, bez cilja hodaju razrušenim gradom u kom su rodjeni. Sa 84 i 82 godine, kažu, još se dobro sjećaju kad je njihov grad, zbog za japansku vojsku važnog čelika, postao ciljem napada savezničkih ratnih brodova u Drugom svjetskom ratu:
- Ratni brodovi su pucali dalje iz zaljeva, a granate su padale 300 metara unutar kopna. Bilo je grozno, kaže Ayako, a Sei dodaje:
- Današnji političari ni ne znaju kakav je to poraz bio.
- Kad je granatiranje počelo, svi su govorili da se sklonimo iza jednog drvenog zaklona. Ali jedna je pala iza zaklona i mnogi su poginuli. I sad se stresem kad pomislim na to. Od tada, svakog dana mi u naše torbe stavimo riže i pasulja, kako bismo imali hranu, ako nam domovi budu porušeni, priča Ayako, a Sei ponovo dodaje:
- Kad smo to preživjeli, možemo i ovo. Radićemo, borićemo se…
Ratni brodovi sada usidreni uz obalu pripadaju snagama japanske odbrane koje ovaj grad koriste kao bazu za distribuciju pomoći. Centar grada je prazan, tu su samo ostaci nekad normalnog života, koje će uskoro odatle odvući beskrajni niz smetljarskih kamiona iza kojih ostaju oblaci izduvnih gasova. Medju njima se sada provlače dezorijenisani preživjeli, gomila izbjeglih od tsunamija, prekopavajući po ruševinama.
Talas tsunamija je uništio ne samo ovu obalu nego je mnogo štete učinio i japanskoj ekonomiji. Treća najjača ekonomija u svijetu, sada će morati da potroši na milijarde dolara samo da ukloni ono što je porušeno. A onda počinje težak zadatak da se obnovi infrastruktura. U sadašnjoj finansijskoj situaciji, to neće biti nimalo lako. Taj teret će najviše osjetiti pola miliona beskućnika, koliko se procjenjuje da ih je ostalo. Isao Nozawa i njegova porodica pretražuju ruševine svoje srušene kuće. Ona je u bujici istrgnuta iz temelja i pala na njihov automobil:
- Nisam osiguran za ovo. Nisam imao osiguranje protiv tsunamija ili zemljotresa jer je to preskupo.
Dolje, na dokovima, Mazakatsu Sano i dalje stoji i gleda ogoljeli pejzaž nečega što mu je cijelog života bilo njegovo radno mjesto:
- A možda će nam obnova osigurati novi posao. Možda.
Tsunami je razorio Kamaishi. Ali, preživjeli insistiraju da će sada mrtve dizalice i prazna skladišta uskoro još jednom zazvoniti punim zvukom žive industrije.
