S malo napretka postignutog u posljednje vrijeme u mirovnom procesu između Izraelaca i Palestinaca brojni promatrači vjeruju da je taj proces predugo bio u zastoju da bi bio oživljen. U međuvremenu, jedna stara ideja ponovno privlači pozornost, a ta je formiranje jedne države koja bi bila dom i Izraelcima i Palestincima. To se pokazalo učinkovitim u Južnoj Africi, a pitanje je bi li i na Srednjem istoku.
To nije novi koncept. Izrael je u davnim vremenima bio pluralističko i multietničko društvo. Takozvani post-cionisti još tridesetih godina zamišljali su arapsko-židovsku konfederaciju koja bi se protezala od Jordana do Mediterana. Danas zagovornici ove ideje pozivaju na stvaranje jedinstvene države koja bi ponudila jednako državljanstvo Židovima, kršćanima, muslimanima i druzima te za više od četiri milijuna palestinskih izbjeglica koje trenutno žive izvan Izraela i na okupiranim teritorijima.
Ali Abunimah autor je knjige "Jedna zemlja: smioni prijedlog za okončavanje izraelsko-palestinskog zastoja". On je također suutemeljitelj internetskih stranica pod naslovom "Elektronička intifada". U stvari, dvonacionalna država nije vrlo daleko od današnje stvarnosti na terenu. "Na području Palestine i Izraela danas živi oko jedanaest milijuna ljudi. Oko pola njih su Izraelci, a pola Palestinci. Oko tri milijuna su etnički miješani koji se ne bi svrstali niti u jednu kategoriju. U stvarnosti postoji jedna vlada koja vodi tu zemlju – vlada Izraela. Problem je u tome što je to vlada samo polovice tamošnjeg stanovništva".
Abunimah kaže da su sve godine napora da se ta zemlja podijeli u dvije države propali vodeći jedino ka dramatičnom i smrtonosnom nasilju. No u zajedničkoj državi, kaže on, došlo bi do kraja političke nestabilnosti s obje strane sukoba. Dr. Hussein Ibish, stručnjak je pri washingtonskoj organizaciji "Američka radna skupina za Palestinu". On je također autor knjige "Što je pogrešno u planu uspostave jedne države?".
Gospodin Ibish vjeruje da je ideja nevjerojatna jer je većina Židova nikada ne bi podržala, a Palestinci, dodaje, nisu pripremili prijedlog koji bi odagnao izraelska strahovanja. "Oni bi se nadali da će putem biračkih kutija preuzeti kontrolu nad povijesnom Palestinom, preokrenuti gubitke iz 1948. godine, kako materijalne tako i političke, te preuzeti kontrolu nad onim što oni smatraju svojom zemljom. To je idealni scenarij iz palestinskog kuta gledanja. Problem je u tome što ne nudi ništa Židovima".
Većina Izraelaca odbacuje ideju o jednoj državi, kaže Ibish, jer ne bi imali većinu, a to bi predstavljalo kršenje teološke premise o Izraelu kao domovini Židova. Ibish vjeruje da bi bilo nemoguće okupiti sve frakcije pod jednim političkim krovom bez etničke ili sektaške opresije. "Pristaše jedinstvene države, kao što je gospodin Abinumah, kažu kako žele pokazati Izraelcima da će oni njih tretirati bolje kao manjinu nego što oni tretiraju nas kao većinu. Te riječi ne ulijevaju povjerenje na današnjem Srednjem istoku".
Gospodin Abunimah ukazuje pak na primjer Južne Afrike pod bjelačkom vlašću koja se bojala ukinuti aparthejd iz bojazni od nasilja i ekonomske propasti pod crnačkom većinom. "Oni su bili užasnuti. Oni su rasli uz apsolutnu demonizaciju crnaca za koje se govorilo da su željni krvi, da su komunisti. To su slični argumenti koje daju Židovi danas i zbog kojih se ne može uspostaviti jedinstvena država".
Obje strane slažu se da status-quo na Srednjem istoku nije održiv, te da trenutni zastoj jedino može voditi ka daljnjoj eskalaciji nasilja i ekstremizma na obje strane.