I dok pobune naroda u Tunisu i Egiptu potresaju vlade sjeverne Afrike i Srednjeg istoka, vlade zapadnih zemalja pokušavaju vidjeti kako se islamistički pokreti, od kojih su mnogi zabranjeni kao političke stranke, pozicioniraju prije očekivanih izbora krajem ove godine.
Sadašnju pobunu u Egiptu ne predvode islamističke organizacije, niti je to bio slučaj u Tunisu. U Egiptu je Muslimansko bratstvo, najveća oporbena grupacija, priopćilo da će se pridružiti prosvjedima, ali nije ih organiziralo. Organizirali su ih mladi ljudi ogorčeni niskim standardom života i autoritarnom vladavinom. Međutim, ova zabranjena organizacija uživa široku popularnost u narodu.
Robert Danin je stručnjak za Srednji istok i Afriku pri Vijeću za vanjsku politiku. On kaže da Muslimansko bratstvo i druge islamističke organizacije još uvijek mogu povećati svoj utjecaj u regiji. "Ovo nije bila islamistička pobuna. To nije bilo nešto što je isplaniralo Muslimansko bratstvo. Zapravo, ono oko čega se u Egiptu spore tijekom posljednjih pet godina su liberalne vrijednosti i liberalna načela, i tu vidite Muslimansko bratstvo kako određuje ton diskusije – liberalne diskusije o reformi. Čudna stvar o Egiptu jest da – kako su liberali postali marginalizirani – liberalne ideje su postale dio političke rasprave u zemlji".
Muslimansko bratstvo je zabranjeno kao politička stranka i opetovano se protiv njega provode kampanje. Pristaše ove organizacije su se u nekoliko posljednjih izbora natjecali kao neovisni kandidati. Abdel Mounoun Abdel Fouthouh, jedan od njihovih čelnika, kaže kako već godinama vladari s dugim stažem u regiji, poput egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka, pokušavaju spriječiti islamističke grupacije da povećaju svoj politički utjecaj.
Kaže da to čine tako što uvjeravaju elite u svojim zemljama, kao i zapadne saveznike, da bi te grupacije stvorile međunarodne mreže i potkopale stabilnost na Srednjem istoku. "To je pogrešno stoga jer su islamske organizacije, islamski pokreti, diljem svijeta moderni i miroljubivi pokreti. Žalosno je to što se zapadni režimi, posebice američki, boje islamista. Da, postoje ekstremisti u islamističkim pokretima tu i tamo, ali glavnina islamskih pokreta su nacionalni, miroljubivi i moderni pokreti".
Na pitanje kojeg će kandidata Muslimansko bratstvo podržati na izborima – koji su još uvijek planirani za rujan – Fouthouh je za Glas Amerike rekao kako je važno da se slobodni i pošteni izbori održe ove godine. Izbori bi se ove godine trebali također održati i u Tunisu nakon svrgavanja predsjednika Zinea El Abidinea Ben Alija, koji je na vlasti proveo više od dva desetljeća.
Radwan Masmoudi rođen je u Tunisu, a osnivač je Američkog centra za proučavanje islama i demokracije. On kaže da je ključno da islamističkom pokretu Ennahda, koji je zabranjen kao politička stranka, bude omogućeno sudjelovanje na izborima. "To je stvarni test za Tunis, hoće li biti u stanju premostiti razliku između sekularnih i islamističkih stranaka i pronaći kompromis kojim bi svi bili zadovoljni. Vrlo sam optimističan jer znam da je stranka Ennahda vrlo umjerena stranka i prati je povijest umjerenosti. Od svog osnivanja 1981. godine oni su za demokraciju".
Čelnik te stranke Rachid Ghannouchi vratio se u nedjelju u Tunis nakon više od dvadeset godina izgnanstva. Ni ova organizacija nije predvodila narodni revolt u Tunisu, ali se nada da će postići dobre rezultate na ovogodišnjim općim izborima. Ghannouchi je izjavio da će registrirati svoj pokret kao političku stranku, dok su njegovi pristaše, koji su ga dočekali, držali u rukama maslinove grančice i primjerke Kurana. U blizini su se našli i sekularni prosvjednici koji su izvikivali parole protiv bilo kakvog preuzimanja vlasti od strane islamista. Stručnjaci za islamističke pokrete kažu da je ideologija Ennahde umjerenija od one Muslimanskog bratstva.
Daniel Brumberg savjetnik je pri američkom Centru za analizu i prevenciju sukoba. On kaže da ako islamističke stranke žele u budućnosti biti prihvaćene unutar svojih granica i od međunarodne zajednice, moraju pokazati da neće biti represivna sila. "Ako ne pokažete svim zainteresiranima da će posljedice demokracije biti sloboda za sve i da pobjeda većine ili čak množine nije razlog za represiju nad drugima, imat ćete obrnuti efekt od političke elite, koja bi se mogla okrenuti protiv islamista jer se boji ishoda izbora. Dakle, ljudi žele biti sigurni da neće doći do toga, da imaju neka jamstva; želite poslati signal svim zainteresiranima da će svi biti sigurni i njihove temeljne slobode bit će zaštićene kao posljedica prijelaza na demokraciju".
Do prosvjeda je došlo i u Alžiru posljednjih dana na kojima se također pozivalo na smjenu vlade. Početkom 1992. godine alžirska vojna vlada poništila je izbore nakon prvog kruga i uvjerljive pobjede muslimanskih funadamentalista, što je dovelo do dugogodišnjeg građanskog rata i izvanrednog stanja koje je na snazi i danas.