U 16. vijeku protestanti kalvinisti su u mnogim katoličkim crkvama u zemljama zapadne Evrope, smatrajući ih idolo-pokloničkim, uništili veliki broj umjetnina, slika, freski i kipova u okviru pokreta poznatog kao protestanska reforma.
Sada se dešava nešto slično. Militanti Islamske Države u Iraku uništavaju neprocjenjivo vrijednu zaoštavšitnu iz pred-islamskog razdoblja smatrajući je neprijerenom obliku islama koji propovijedaju.
Kao da je vrijeme stalo.
"Ovo nije 1015. Ovo je 2015. godina. I dok ovo govorim, ljudi bivaju razapinjani, živi spaljivani, glave im bivaju odsijecane" - rekao je senator Lindsey Graham, u jednom trenutku saslušanja u senatskom odboru na kojem je vođena rasprava o pokretu za islamsku državu.
Lider tog pokreta Abu Bakr al-Bagdadi, nazivan i Kalifa Ibrahim, sebe proglašava kalifom budućeg, ponovo uspostavljenog muslimanskog carstva.
Aktivista Jay Sekulow, kršćanin konzervativac, vjeruje da je takva namjera pokreta autentična:
"Oni sebe tako nazivaju, nazivaju se kalifatom. Kalifa Ibrahim vjeruje da je on lider islama širom svijeta. Bilo kako da ih mi nazivamo je irelevatno. Ono su to što jesu."
Uz analize načina kako vojno odgovoriti na borbene aktivnosti militanata Islamske države, šire se i rasprave o tome da li njihov pokret treba smatrati dijelom islama, ili krupnim i surovim odstupanjem od vjere.
"Iz mog ugla gledanja, to je otimačina, zloupotreba religije" - kaže John Esposito, profesor islamskih nauka na vašingtonskom univerzitetu Georgetown. On ističe da je naredba iz Kurana o ubijanju nevjernika bilo gdje da budu nađeni izdvojena iz konteksta i grubo interpetirana:
"Kada je ta naredba nastajala, kada Kuran je nastajao, to se nikako nije doticalo krčćanstva i judaizma.Odnosilo se na paganske vjernike koji su živjeli u i oko ondašnje Meke i progonili muslimane. Bog u Kuranu kaže - ako te nevjernici napadaju imaš pravo da uzvratiš."
Neki analitičari i komentatori tvrde da je islamu potrebno nešto slično protestanstkoj reformi kojom su odbačene neke tradicionalne interpetacije svetih knjiga. Profesor Esposito ističe da u tom smjeru trebalo biti vrlo pažljiv:
"Njima je lako reći da islam treba reformirati. Ponekad kažem prijateljima muslimanima da je to što analitičari govore olako, parcijalno, bez upozoravanja na moguće posljedice. Mi govorimo o protestanskoj reformi kao prosvjećenju, a često zaboravljamo stogodišnji ratove.
Evropska povijest puna je slučajeva i primjera, dužih, kraćih, većih ili manjih, sektaških sukoba. Povijesna je činjenica da je religija vrlo često zloupotrebljavana da bi se ostvarili politčki ciljevi i izazvali i opravdali ratovi.
