Prema nekim procjenama, troškovi rata u Iraku sada iznose oko dva miliona milijardi dolara, a broj mrtvih, kako na vojnoj tako i civilnoj strani, je gotovo 200 hiljada. Taj sukob je zauvijek oblikovao način na koji američke snage vode rat.
To je rat koji je započeo na konvencionalan način: američka vojska se sukobila sa iračkom vojskom sa jasnim ciljem-srušiti vladu iračkog lidera Sadama Huseina. Dugi i otegnuti rat koji je uslijedio je bio daleko od konvencionalnog i oblikovao je način na kojeg će se američka vojska ponašati prema budućim sukobima. 2011, Obamina administracija je odlučila da promjenu režima ne uključi u svoje ciljeve u Libiji, upravo navodeći greške u Iraku.
Za tamošnju promjenu režima je trebalo osam godina, hiljade američkih i iračkih života i gotovo milion milijardi dolara. To ne možemo priuštiti da ponovimo, rekao je predsjednik Obama.
Američka vojska je, sa svojom nadmoći, uspjela da brzo savlada vojsku Sadama Huseina i proglasi brzu pobjedu. Ali savladati sektaško nasilje koje je izbilo nakon Sadama je bilo druga priča. Analitičar Jim Thomas kaže:
Pokazalo se da je invazija zapravo bila lakši dio. Teži dio je očigledno bila okupacija. Naše snage, koje su bile optimalno spremne za borbu protiv druge velike konvencionalne vojske, su zapravo bile nespremne da se suoče sa iregularnim, ne uniformisanim pobunjenicima i teroristima na koje su naišli, kaže Jim Thomas.
Novi scenario je primorao na promjene u politici Pentagona i praksi na terenu, sa novim priručnicima o operacijama protiv pobunjenika, poboljšanim tehnikama borbe protiv pobunjenika, većem naglasku na kulturno razumjevanje, te sa znanjem o tome kako se odnositi prema improviziranim eksplozivnim sredstvima. Ali dužina i trošak rata su bili ti koji su najvećim dijelom oblikovali novu američku odbrambenu strukturu.
Ono što smo naučili je da okupacije strašno koštaju i da gotovo da nema volje na strani političkih lidera da odobre opsežne operacije uspostave stabilnosti, kao i operacije borbe protiv pobunjenika, kaže Jim Thomas.
Dok se raspoloženje američke javnosti sve više okretalo protiv velikih ratova, fokus se pomjerio na jeftinije i preciznije pristupe, koji je uveliko oslanjaju na bespilotne letjelice, timove za specijalne operacije, i trening partnera i saveznika da se nose sa sukobima u vlastitim regionima. Ovakav pristup dovodi do novih pitanja o tome da li su lekcije iz Iraka, rat učinile lakšom opcijom nego se to činilo prije jedne decenije.
To je rat koji je započeo na konvencionalan način: američka vojska se sukobila sa iračkom vojskom sa jasnim ciljem-srušiti vladu iračkog lidera Sadama Huseina. Dugi i otegnuti rat koji je uslijedio je bio daleko od konvencionalnog i oblikovao je način na kojeg će se američka vojska ponašati prema budućim sukobima. 2011, Obamina administracija je odlučila da promjenu režima ne uključi u svoje ciljeve u Libiji, upravo navodeći greške u Iraku.
Za tamošnju promjenu režima je trebalo osam godina, hiljade američkih i iračkih života i gotovo milion milijardi dolara. To ne možemo priuštiti da ponovimo, rekao je predsjednik Obama.
Američka vojska je, sa svojom nadmoći, uspjela da brzo savlada vojsku Sadama Huseina i proglasi brzu pobjedu. Ali savladati sektaško nasilje koje je izbilo nakon Sadama je bilo druga priča. Analitičar Jim Thomas kaže:
Pokazalo se da je invazija zapravo bila lakši dio. Teži dio je očigledno bila okupacija. Naše snage, koje su bile optimalno spremne za borbu protiv druge velike konvencionalne vojske, su zapravo bile nespremne da se suoče sa iregularnim, ne uniformisanim pobunjenicima i teroristima na koje su naišli, kaže Jim Thomas.
Novi scenario je primorao na promjene u politici Pentagona i praksi na terenu, sa novim priručnicima o operacijama protiv pobunjenika, poboljšanim tehnikama borbe protiv pobunjenika, većem naglasku na kulturno razumjevanje, te sa znanjem o tome kako se odnositi prema improviziranim eksplozivnim sredstvima. Ali dužina i trošak rata su bili ti koji su najvećim dijelom oblikovali novu američku odbrambenu strukturu.
Ono što smo naučili je da okupacije strašno koštaju i da gotovo da nema volje na strani političkih lidera da odobre opsežne operacije uspostave stabilnosti, kao i operacije borbe protiv pobunjenika, kaže Jim Thomas.
Dok se raspoloženje američke javnosti sve više okretalo protiv velikih ratova, fokus se pomjerio na jeftinije i preciznije pristupe, koji je uveliko oslanjaju na bespilotne letjelice, timove za specijalne operacije, i trening partnera i saveznika da se nose sa sukobima u vlastitim regionima. Ovakav pristup dovodi do novih pitanja o tome da li su lekcije iz Iraka, rat učinile lakšom opcijom nego se to činilo prije jedne decenije.
